Album će se pojaviti u svim živećim oblicima; kako u virtuelnim, tako i tvrdim oblicima. Prvi put ćemo biti i ponosni vlasnici vinila, kad već nismo uspeli pred rat, kada nam je zlatna ploča izmakla za dlaku.
Vizuelno rešenje nam je uradio sada već stari prijatelj i saradnik Nenad Gucunja, rekli su na početku razgovora za "Nezavisne" članovi pank benda "Atheist Rap" basista Zoran Lekić Leki i Aleksandar Milovanov Atzke, bubnjar, koji su govorili o novom albumu "Überlauf" i dugogodišnjoj karijeri.
NN: Otkuda ideja da album nazovete "Überlauf"?
ATZKE: "Überlauf" je kao odušak. Kao kad jugo ne vuče, pa mu spustiš odvodno crevo za vazduh iz motora pa on poleti (česta slika s naših ulica do dolaska stranih banaka). Kao kad propevaš od muke.
NN: Predstavili ste novi spot za pjesmu "Ha-Pu!", kojom ste i najavili ovaj album, možete li nam reći nešto više o ovom singlu?
ATZKE: Pesma "Ha-Pu!" je jedan energični, topli zvučni zapis o životu običnog čoveka u ovom nepravednom svetu, o načinima kako javno rešava svoje frustracije i o kukavičluku koji je skriven u svakom od nas pod pseudonimom.
NN: Kako je proteklo snimanje spota i možete li izdvojiti neki zanimljiv detalj sa snimanja?
LEKI: Pošto smo matori i debeli, osim Zokija, skontali smo da nema potrebe da se pojavljujemo u spotu pa smo dali našem starom drugaru Peđi Novkoviću i njegovim mladim drugarima sa Akademije sa Departmana dramskih umetnosti da osmisle i realizuju spot (za to se uostalom školuju). Minimalno smo učestvovali u snimanju i realizaciji, tako da osim druženja u zanimljivoj i prijatnoj atmosferi sremskokameničkog moto-kluba "Otpisani" kod Vilija, ne bih znao šta da izdvojim. Verujem da je snimanje na terenu i na javnim mestima bilo zanimljivije.
NN: Iza sebe imate sada već šest studijskih albuma, jedan "Best of", i jedan live DVD, kako gledate na svoju karijeru nakon svega toga?
LEKI: Ja nisam od početka u bendu (mada ovih dana punim dvadeset godina rada u kolektivu i ne očekujem isplatu jubilarne nagrade zbog budžetske štednje), ali poznajem neke od članova benda od malih nogu i pratim njihov rad od samih početaka, mogu reći da je prevaljen ogroman put od zabavno-lokalne atrakcije i mladalačke zajebancije do benda koji ozbiljno zvuči i, uopšte, poprilično ozbiljno deluje i stvara po mnogim aspektima ovog oblika stvaralaštva. A i sama činjenica da još radimo je uspeh sam po sebi.
ATZKE: Teško mi je da realno gledam unazad kada putovanje još traje, pogotovo što su izdanja samo deo priče. Svirali smo koliko god smo mogli, i na to sam posebno ponosan. Albumi će ostati i posle nas, ovo ostalo treba živeti i podeliti sa drugima.
NN: U vašim tekstovima vi ste prilično raznoliki, kako dolazite do tema i inspiracije?
LEKI: Teme se same nameću. Društveni milje u kom nepravda, korupcija i sveopšta hipokrizija ispisuju životne drame u bivstvovanju svakog pojedinca kao i naša lična raspolućenja između želja i mogućnosti da ih ostvarimo, što zbog godina, što zbog okolnosti, neiscrpan su izvor inspiracije.
NN: Vaši tekstovi se često dotiču politike i društva, da li ste imali ikada problem sa cenzurom?
ATZKE: Toga je uvek bilo i biće. Omiljeni izgovor mi je: "Nije u skladu sa uređivačkom politikom." Nekima su smetali direktni tekstovi, nekima humor. No, ništa od toga nije ostavilo dubljeg traga. Mi smo preživeli, a oni su i dalje jadni ljudi.
NN: Nakon svih ovih godina, da li mislite da se može živjeti od svirke?
LEKI: Zavisi šta podrazumevamo pod "živeti". Odricanje od mnogih materijalnih stvari u mom životu mi ne pada teško kada imam kompenzaciju u brojnim putovanjima, upoznavanju divnih ljudi, obilasku krajeva koje ne bih nikad posetio u redovnim okolnostima, u bavljenju samom muzikom. Da sam sam i da nemam porodicu, mogao bih reći da se može živeti od svirke. Ali, kada uzmem u obzir šta bih sve trebalo da obezbedim svojoj deci, odgovor je - NE!
NN: Imali ste dinamičnu koncertnu godinu, ali i nastupe u inostranstvu, kako vas je prihvatila publika u tim zemljama?
LEKI: Za mene lično su nastupi u inostranstvu definitivno utisak godine: pogotovo oni na kojima nije bilo naše dijaspore, već većinska domaća publika, za koju samo mislili da imamo jezički problem s njom jer pevamo na srpskom. Ispostavilo se da je naša dobra i iskrena svirka od prvih taktova izazivala pozitivne reakcije kod publike koja nam je uzvraćala nesputanom podrškom, što je nas dodatno motivisalo, da ne kažem palilo, da damo još više od sebe, te bi ta spiralna uzlazna putanja eksplodirala pri kraju nastupa.