Topla noć, potoci piva i dobri stari rokenrol bili su dovoljni da još jedno veče na banjalučkoj tvrđavi Kastel bude nezaboravno.
Dovoljno je reći "Atomsko sklonište" pa da i "nevjernim Tomama" sve bude jasno. Godine su prošle, ali snaga u gitarama nije oslabjela i čini se da neće.
U četvrtak uveče Kastel je "gorio" nekadašnjim žarom, a "atomci" se nisu libili da budu glasni i da se njihova muzika čuje u cijelom gradu.
Koncert je počeo u 21 čas, a mlade, ali i nešto starije Banjalučane zagrijao je domaći bend "Heaven Rain". Kao stari metal znalci iz grada na Vrbasu dobro su "prodrmali" Banjalučane, a tvrdi zvuk i moćan vokal Mione Graorac nisu dozvolili da se bilo ko uspava.
Žestok nastup trajao je oko sat vremena, a onda su na Ljetnu pozornicu tvrđave izašle legende. "Atomsko sklonište" u sastavu koji pamtimo, Bruno Langer i prepoznatljiv repertoar. Vrisak do neba... "Dobro veče, Banjaluko" i rokenrol žurka je počela.
"Neka bude glasno", kazao je Langer, a onda je počelo nizanje - "Bez kaputa", "Djevojka broj 8", "Ljubomoro", "Olujni mornar", "Kraljica cigana", "Pakleni vozači", "Pomorac sam, majko", "Umro je najveći mrav", "Žuti kišobran" i nezaobilazna "Za ljubav treba imat' dušu"...
Ljubitelji dobrog roka bili su na nogama, po ko zna koji put stare i neke nove generacije objedinila je dobra muzika.
"Znači, brate, zamalo da se ubijem! Bez kaputa, bez kaputa... Ne možeš vjerovati", kazao je jedan od posjetilaca.
Rokenrol trans "atomaca" potrajao je gotovo dva sata, a nije uživala samo publika na Kastelu, već i stanovnici okolnih zgrada. Balkoni su bili prepuni, a pjesma se čula gotovo na svakom ćošku. Banjaluka ima rokenrol dušu i nada se da na ovakve rok događaje neće mnogo čekati.
