Marko Purišić, alijas Baby Lasagna, sa svojim bendom, nastupiće na "Kastel rock festu" u Banjaluci u četvrtak, 17. septembra, prve večeri festivala.
Ovaj autor i producent iz Umaga u vrlo kratkom vremenu uspio je ostvariti ono o čemu mnogi izvođači sanjaju tokom cijele karijere - osvojiti publiku širom Evrope i postati jedno od najprepoznatljivijih novih imena savremene muzike.
"Njegova impresivna priča započela je 2024. godine, kada je pjesma 'Rim Tim Tagi Dim' postala globalni fenomen. Prepoznat po iskrenim tekstovima, snažnoj autorskoj viziji i vještini spajanja naizgled nespojivih žanrova - od elektronike i heavy rocka do rapa i zaraznih pop melodija - Baby Lasagna stvorio je jedinstven muzički identitet koji pomjera granice domaće i regionalne scene", kažu organizatori "Kastel rock festa", a sam Purišić uoči nastupa na ovom festivalu govorio je za "Nezavisne".
NN: Kakva su Vaša očekivanja od koncerta i šta publika u Banjaluci može da očekuje od Vašeg nastupa?
PURIŠIĆ: Očekujem da ćemo se tamo žanrovski moći više osjećati kao "kod kuće". Žao mi je što do tada neće još izaći naš album pa da možemo odsvirati sve nove pjesme, ali i ovo što do tada izađe bit će super. Publika od nas može očekivati da ćemo sigurno srušiti njihova očekivanja, a rekao bih i predrasude. Nekako je to stvarnost koja nas prati zadnjih godinu i pol pa očekujem da će i u Banjaluci biti isto.
NN: "Kastel rock fest" okuplja izvođače koji njeguju različite oblike rok izraza. Kada govorimo o roku, često se postavlja pitanje da li je taj žanr i dalje živ ili je doživio transformaciju. Kako Vi danas gledate na rok muziku i njenu ulogu u savremenoj muzičkoj sceni?
PURIŠIĆ: Rok, metal i sve drugo se transformira, jer bi inače u potpunosti zamrlo. Neki oblici su postavljeni po strani, ali izrone onako kako se trendovi u glazbi mijenjaju.
NN: Izraz savremenih izvođača često se opisuje kao mješavina različitih uticaja - od roka i metala do elektronike, repa i popa. Smatrate li da u današnje vrijeme uopšte možemo strogo govoriti o muzičkim žanrovima ili su granice gotovo nestale?
PURIŠIĆ: Mislim da je većina slušatelja do sada čula već svašta, isto kao i glazbenici, te ne žele ponavljati isto. Kreativa zahtijeva inovaciju. Danas se ta inovacija često odražava kombinacijom žanrova, barem u toj nekoj sceni metala i roka. No, sve su ovo više pitanja na koja bi sigurno netko pametniji bolje odgovorio. Netko poput glazbenog sociologa ili povjesničara. Ja samo kažem ono što mi zvuči zabavno.
NN: Iako se muzikom bavite od djetinjstva i iako ste svirali u nekoliko bendova, Vaš uspjeh stigao je takoreći "preko noći". Da li Vas iritiraju napisi u medijima o Vašem "brzom" uspjehu, jer ste u muziku uložili mnogo prije nego što je značajniji uspjeh stigao?
PURIŠIĆ: Nisam ni vidio takve napise, ali sam svjestan da ljudi to misle. Čak mi je nekolicina glazbenika prišla i pričala o tome, ne znajući o svim mojim prijašnjim projektima. Ljudi pričaju i zaključuju svašta, a na meni je da se naučim nosit s time i da manje tjeram pravdu. Najvažnije mi je da sam s bliskim ljudima načisto, a ovoga će uvijek biti.
NN: Pjesma "Rim Tim Tagi Dim" donijela Vam je međunarodnu pažnju i ogroman uspjeh. Ipak, dobar dio kako međunarodne, tako i regionalne publike i danas u komentarima piše da Vam je nanesena nepravda što niste osvojili prvo mjesto na "Evroviziji". Danas, kada su se slegli utisci, šta Vi mislite o svemu tome i koliko Vam je bitna podrška koju dobijate i više od dvije godine nakon takmičenja?
PURIŠIĆ: Ne želim biti nestrpljiv, ali zaista nemam konkretan odgovor na ovo. Ne mogu se zamisliti da razmišljam o tome što je bilo ili što je moglo biti. Ja u svojoj tjeskobnoj glavi živim u strahu od neizvjesne budućnosti i planovima koje sam si zacrtao. Nikad ne pomislim na ovo o čemu pričate dok me mediji ne pitaju o tome. Bilo je lijepo, zadovoljan sam. Donijelo mi je toliko novih prilika, pa kakav bih bio da sad ovisim o tome što je bilo umjesto da se fokusiram na ono što je ispred mene.
NN: Nakon uspjeha na "Evroviziji" nastavili ste da objavljujete novu muziku. Koliko je teško nakon velikog hita održati kreativni kontinuitet i izbjeći pritisak očekivanja publike?
PURIŠIĆ: Nisam pisao veliki hit pa se dogodio, stoga nemam pritisak da opet ostvarujem te nerealne visine. Ako se dogode, super, ako ne, nastavljam raditi isto kao što sam i do sada. Pišem i bavim se glazbom, jer tu potrebu imam već 22 godine.
NN: Novije pjesme pokazuju i drugačije strane Vašeg stvaralaštva. Da li danas više razmišljate o tome šta publika očekuje ili stvarate prvenstveno iz lične potrebe da ispričate neku priču?
PURIŠIĆ: Mislim da su nove pjesme dokaz o tome da ne radimo ono što naša publika očekuje. Vidio sam bezbroj komentara koji komentiraju da smo zabrijali, da smo otišli prežestoko, da je šteta što idemo u metal i slično. Stvaramo jer je to glazba koju volimo i želimo stvarati. Ono što nas čini uzbuđenima.
NN: U pjesmi "Sedated" dotičete se osjećaja otuđenosti, pritiska i potrebe da se čovjek izbori sa sopstvenim mislima. U kojoj mjeri su teme o kojima pjevate odraz ličnih iskustava, a u kojoj pokušaj da govorite u ime generacije koja se suočava sa sličnim problemima?
PURIŠIĆ: Apsolutno je riječ o vlastitim iskustvima. Mislim da nikada nisam pisao u ime generacije. 'Sedated' govori o napadajima panike i tjeskobi, a to je nešto što vučem još od djetinjstva.
NN: Šta je trenutno najveći izazov za Vas - dokazati se pred novom publikom, ostati vjeran sebi ili nastaviti pomjerati granice sopstvenog izraza?
PURIŠIĆ: Sve što ste naveli su naši ciljevi. Sve je istina do određene mjere.
NN: Koji su Vaši planovi kada je riječ o autorskoj muzici i na čemu trenutno radite?
PURIŠIĆ: Završili smo album koji će izaći do kraja ove godine. Radimo na novim spotovima, dizajnu pozornice za nadolazeću EU/UK turneju. Smišljamo kreativne načine komunikacije s publikom putem društvenih mreža i počeli smo, naravno, raditi na trećem albumu.