BANJALUKA - Dugoprugaši iz doline uzdaha i rokenrol veterani u uobičajenoj pratnji sa podmlađenim sastavom, okupljeni pod imenom "Balkan Express", u utorak veče, 9. decembra, u Koncertnoj sali Banskog dvora častili su sugrađane još jednim akustičnim koncertom, koji je na ovom mjestu postao jedan vid tradicije.
Prvi takav koncert održali su 2008. godine, promovišući album "Ša la la la la", njihovo drugo i zasad posljednje studijsko čedo.
Od tada do danas gledali smo nekoliko njihovih svirki u Banskom dvoru, ali ova održana u utorak imala je posebnu težinu. Nekoliko je razloga za tako nešto…
Prvi razlog je što grupa već neko vrijeme ne svira po klubovima i lokalima. Iako su na takvim mjestima obično izvodili "Sweet Home Alabama", "Another Brick In The Wall", "Whole Lotta Love", "Unchain My Heart" i ostale rok klasike, potrebno je reći da je banjalučka publika u bliskoj prošlosti bila naviknuta da popularne "Balkance" sluša bar dva puta mjesečno.
Međutim, u atmosferi gdje se, narodski rečeno, duvanski dim reže noževima, a alkohol teče u potocima, Momir Momo Nikić (gitarista grupe) i ekipa rijetko kad bi odsvirali neku svoju pjesmu. Stoga, iako sjedeći, koncerti u Banskom dvoru svaki put su se pokazali kao pun pogodak jer je ovaj rokenrol bend, pošteno govoreći, odavno trebalo da napusti tezgu i svira isključivo svoje stvari.
No, kada je riječ o esenciji i egzistenciji, jedno je teorija, a drugo je praksa.
Bilo kako bilo, pored toga što ih se publika očigledno poželjela, drugi razlog zbog kojeg je koncert o kojem je riječ bio poseban jeste veliki broj gostiju, uz standardna dva pjevača Sašu Saleta Nikića i Dražana Pozderovića Oskara.
Prvi pjevač je otpjevao album "Preporučeno" iz 1998. godine, a drugi već pomenuti "Ša la la la la la". Koncert u Banskom dvoru započeo je pjesmom sa drugog albuma "Vozi polako". Oskar je na početku poručio da se stari maratonci čuvaju za kraj i nastavio numerom "Budi moja djevojka".
"Hemija pa fizika/ jebena je ljubav nauka/ melodrama, akcija/ priča ima neizvjestan kraj", kaže strofa pomenute pjesme, koja je jedan u nizu primjera da je "Balkan Express" i te kako u svom autorstvu obraćao pažnju na tekstove.
Pored klasične rokenrol svirke, potrebna doza sirovosti tekstova, uz hrapave glasove te binski gard i stav pjevača, grupu "Balkan Ekspress" u Banjaluci učinili su kultnom.
Dodamo li tome lijep omjer balada i bržih pjesama u njihovom opusu, punoću zvuka pratećih vokala, gudača i ostalih gostiju na studijskim snimcima, a posebno na koncertima u Banskom dvoru, onda znamo da su za to što u regionu nisu prišli ni blizu kulta i većeg uspjeha krivi isključivo vanmuzički kriterijumi, nedostatak marketinga i slično.
Da je Banjaluka, uslovno rečeno, ovu grupu ljubomorno čuvala isključivo za sebe, i to samo na živim nastupima, dokaz je i to što gotovo i ne čujemo njihove pjesme na lokalnim radio-stanicama.
Elem, uz Momu, Oskara i Saleta, postavu "Balkanaca" ovaj put činili su: Aleksandar Vlajsavljević, bas gitara, Stefan Nikić, klavijature, Strahinja Nikić, akustična gitara, i Dejan Trkulja, bubanj. Poslije uvodne dvije pjesme uslijedile su "Nek se noge otkače", "Sam i slobodan", "Propast svijeta", "Ti si ta", "Lovac na keš" i druge.
Kako su se redale pjesme, tako su se na bini smjenjivali i gosti.
Po jednu pjesmu otpjevali su Marko Kelečević, Antonio Popović, Tibor Tišma i Bojan Madžar. Potonji pjevač se odlično snašao repujući u pjesmi "Ludi konj", koja je možda i najbolje tekstualno ostvarenje "Balkan Expressa". U svijetu gdje je razum bijes, a mržnja logika, poetski uobličena priča o Ludom Konju, čini se, nikada nije bila aktuelnija. Uz pjevače koncert su muzički obogatili i gudači iz "Palladio String" kvarteta, a poseban naklon publike dobile su tri dame: Sanja Čolić Zelić, Katarina Ćelić i Lidija Pajić, koje su pjevale prateće vokale, a povremeno briljirale i u solo tačkama. Konačno, eto i trećeg razloga posebnosti ovog koncerta, a to je zajednička izvedba pjesme "Viva liberta" Pajićeve i Pozderovića. Ovakvo ukrštanje glasova i muzičke pratnje dosad nismo čuli. Zvuk je bio mnogo bolji, kvalitetniji i puniji nego na audio-zapisu, što je dodatna potvrda da je "Balkan Express" bio i ostao koncertna grupa. Vrijedan pomena je čak i Momin vokal, koji je sam otpjevao pjesmu "Voz", inače snimljenu sa Nikolom Koljom Pejakovićem. Što se tiče muzikalnosti, "Balkanci" prosto nemaju slabu tačku.
Ni ovaj put nije izostao glas izvučen iz stomaka Saše Nikića, koji je u "Marini" i "Skakaču", završnim numerama na svirci, dokazao ne samo da nije za staro gvožđe, nego da još može iznenaditi kako publiku, tako i kolege na pozornici. Sljedeće, 2026. godine biće navršeno tačno tri decenije od osnivanja grupe "Balkan Express". Povoda za nova druženja ne nedostaje. S tim u vezi, identično kao na kraju koncerta i na kraju ovog testa ponovićemo klasičnu sintagmu poziva na bis: "Hoćemo još"! Neka to "još" sljedeći put bude za širi krug ljudi.