Barbara Munjas je već godinama prepoznatljivo ime hrvatske, ali i regionalne muzičke scene. Istarska muzičarka talenat je brusila prvo u "Gustafima", a potom u "Barbarima", da bi publika u posljednje vrijeme uglavnom imala priliku da prisustvuje njenim solističkim nastupima iako i sada sarađuje sa nekoliko muzičara u okviru novog projekta "Calligraphy". Ne voli svoju muziku da svrstava u bilo koji žanr, a posljednja pjesma koju je objavila "Men" najavljuje njen album na engleskom jeziku. Nedavno je gostovala u banjalučkom kafeu "Žiža", gdje se ovdašnjoj publici predstavila i prije godinu dana.
"Mislim da se u Banjaluci definitivno desila neka povezanost između publike i glazbe. Sjećam se da je atmosfera bila odlična, prijem fantastičan i naše veselje iznad svih očekivanja s obzirom na to da smo u to vrijeme tek počinjali sa svirkama i nismo znali kakav odziv da očekujemo", rekla je ona na početku intervjua za "Nezavisne" i dodala da je uvijek raduje povratak u grad na Vrbasu.
NN: Posljednji singl koji ste objavili je na engleskom jeziku. Da li je to i nastojanje da možda doprete do inostrane publike?
MUNJAS: Engleski jezik definitivno lakše otvara vrata van našeg govornog područja. Eto, 4. decembra sviram u Berlinu, što mislim da bi bilo puno teže izvedivo da izvodim pjesme na hrvatskom jeziku. A sa druge strane, domaća publika je sve otvorenija prema domaćim autorima koji izvode pjesme na engleskom jeziku. Win-win situacija.
NN: Na neki način trenutno gradite solo karijeru, jeste li zadovoljni kojim smjerom ona ide, kako je poslije sastava sa više članova naći se u solo vodama?
MUNJAS: Pa zapravo još djelujem i u bendu, ali igrom slučaja sve češće sviram solo. Jednostavnije je putovati, probijati scenu i pripremati put za dalje korake. Sviđa mi se put kojim se sve to počelo kretati, a isto tako se nadam da će se situacija financijski početi slagati, tako da će turneje sa bendom biti lakše izvedive.
NN: Vjerujem da su bendovi "Gustafi" i "Barbari", čiji ste bili član, uticali na muziku koju danas stvarate. Koji je to žanr u kojem se Vi najbolje snalazite ili ipak sa svakom novom pjesmom ima i eksperimentisanja?
MUNJAS: Naravno, svaki dio života je imao neki svoj utjecaj na glazbu koju stvaram. Teško je sam sebe svrstati u neki žanr. Radim pjesme onako kako mi dođe u trenutku, tako da mogu slobodno reći da je eksperimentiranje uveliko prisutno. Nekad svjesno eksperimentiram s onim što stvaram, jer je to jedan od najljepših načina da se nauči nešto novo.
NN: Šta se dogodi da dođe do raspada bendova ili odlaska pojedinih članova? Šta je u Vašem slučaju bilo presudno da napustite "Gustafe"?
MUNJAS: Čovjek jednostavno dođe do trenutka zasićenja ili potrebe za nečim novim, nekakvim zaokretom u životu. S "Barbarima" se desilo da se nikako zbog obaveza nismo mogli međusobno posložiti i uhvatiti rada na glazbi ozbiljnije, a za život od glazbe i sviranja moraš imati jako ozbiljan pristup, jednako ozbiljan kao da si zaposlen u nekoj firmi. Sa "Gustafima" je bila druga stvar u pitanju, nakon skoro šest godina pojavila se potreba da počnem stvarati nešto svoje, da izrazim sebe i krenem u svom smjeru. Osamostaljenje.
NN: Da li ste Vi zadovoljni trenutnom regionalnom muzičkom scenom, ima li tu prostora za novi i drugačiji zvuk ili je generalno publika podložna onome što je danas mainstream?
MUNJAS: Mislim da je scena jako bogata. Ima puno odličnih bendova i autora, baš sve nekako cvjeta, glazbena kreativnost je u punom zamahu, dešavaju se super stvari, a publika sve više i više pridaje pažnje novostima na glazbenoj sceni. Ima brdo kvalitetnih festivala! Vjerojatno je i ljudima pomalo dosadilo uvijek slušati istu muziku, uvijek se, pa makar i podsvjesno, traži nešto novo, a tko traži taj i nađe.
NN: Negdje ste izjavili da Vas sviranje na pozornici oživljava. Znači li to da su svirke zapravo i najbolji odmor za Vas?
MUNJAS: Svirka je odmor, ali putovanje iz mjesta u mjesto umara. Dobro je to da nakon svakog putovanja od nekoliko stotina kilometara na kraju imaš šlag na torti, svirku koja ti napuni baterije.