Biljana Radovanović Brkanović, dirigovaće koncertom "Maestre", koji će, uz solistkinju Minu Đekić na violini, Gudački orkestar Narodnog pozorišta Republike Srpske održati na Velikoj sceni ove kuće u ponedjeljak, sa početkom u 20 časova.
Umjetnička i pedagoška aktivnost maestre Biljane Radovanović Brkanović, redovnog profesora na Katedri za dirigovanje Fakulteta muzičke umjetnosti, kontinuirano traje duže od trideset godina. U tom periodu sarađivala je sa brojnim umjetnicima, orkestrima, kamernim, gudačkm i neformalnim ansambalima sa prostora bivše Jugoslavije i Evrope. Ovaj put vodiće banjalučke gudače, a pred sam koncert, kako o nastupu, tako i generalno o muzici, govorila je za "Nezavisne".
NN: Za početak, koliko dobro poznajete Gudački orkestar Narodnog pozorišta Republike Srpske i uopšte prilike u vezi sa osnivanjem Simfonijskog orkestra Narodnog pozorišta Republike Srpske, čije je postojanje dugo pripremano i na kraju, na sreću publike, i ostvareno?
RADOVANOVIĆ BRKANOVIĆ: U poslednje dve godine intenzivnije pratim razvoj Gudačkog orkestra i sa radošću mogu da primetim da su u pogledu repertoarskih i izvođačkih zahteva već ostvareni impresivni pomaci. Osnovati ansambl, potom i opstati i kontinuirano raditi u okviru velike i organizaciono složene institucije kao što je Narodno pozorište nije nimalo jednostavan posao, podrazumeva jasnu viziju, ogroman entuzijazam pojedinaca i ozbiljnu organizacionu podršku. Sa druge strane, osnivanje Simfonijskog orkestra je svakako izuzetno važan kulturni događaj za svaku sredinu, ali je proces dugotrajan i znatno složeniji i zahteva ozbiljne kadrovske i infrastrukturne uslove. Gudački orkestar u tom kontekstu predstavlja jezgro, polaznu tačku ka nečem većem, ka Simfonijskom orkestru. Jedan od načina da se bolje upoznam sa radom i potencijalima Gudačkog orkestra je upravo i ova saradnja i zajednički koncert koji nam predstoji.
NN: Kako se u vremenu sve agresivnije nadirućeg šunda - umjetnička muzika, koja odolijeva vijekovima, "bori" za širi krug eventualnih ljubitelja ili ona ipak ostaje da "egzistira" u krugu odabranih?
RADOVANOVIĆ BRKANOVIĆ: Trebalo bi prvo da se odbranimo od šunda i kiča u "našim" redovima. Kad kažem "našim", podjednako mislim i na izvođače i na autore koji se navodno bave umetničkom muzikom, a vrlo svesno koketiraju sa konzumentima nudeći im jeftine obrasce i lake sadržaje koji traže minimalnu pažnju. Umetnička muzika traži koncentraciju, kulturu slušanja i ne mora nužno da bude masovno prihvaćena. Ali, nije ni samo za uzak krug odabranih. Rekla bih, ona ne pripada samo edukovanima, ali ne teži da bude laka zabava.
NN: Dušan Vere Urošević povodom koncerta "Maestre" piše da jedan od značajnih fenomena u umjetničkoj muzici u posljednje dvije decenije jeste napredak koji su žene ostvarile na pozicijama dirigenata, šefova dirigenata i umjetničkih direktora širom svijeta. Čemu, po Vašem mišljenju, dugujemo ovu promjenu u istoriji muzike?
RADOVANOVIĆ BRKANOVIĆ: Po mom mišljenju, u umetnosti ne prepoznajemo muški i ženski pol - prepoznajemo samo kvalitet. Nije se danas promenila slika samo u odnosu na vodeće pozicije u orkestru, ceo izvođački aparat je izmenjen i vi danas vrlo često imate više žena nego muškaraca u ansamblu. Do pre nekoliko decenija je bila retkost da kontrabas, tubu ili hornu svira žena, danas je to potpuno normalno. Tako je i sa pozicijom dirigenta - promenile su se društvene i profesionalne okolnosti, otvorile su se institucije, razbile predrasude... Nešto je malo i do nas - moguće je da smo unele novu energiju, strast, drugačiji senzibilitet, po pravilu posedujemo temeljno muzičko i opšte obrazovanje i, kao veoma bitno, izdvojila bih socijalnu inteligenciju. Dirigentska pozicija nije pitanje pola, već kompetencija i umetničkog integriteta.
NN: Ko su žene u istoriji muzike, ali i one od mnogobrojnih sa kojima ste kroz karijeru sarađivali, a koje su Vas lično inspirisale?
RADOVANOVIĆ BRKANOVIĆ: Teško mi je da u kratkoj formi odgovorim na ovo pitanje, ne zato što nemam uzore, upravo suprotno, bio bi to duži spisak značajnih umetnica, ali i široj javnosti nepoznatih i manje poznatih imena, koje su svoj umetnički život gradile iskreno i bez kompromisa. Ako već govorimo o ženama dirigentima, jedno ime moram da izdvojim - Darinka Matić Marović, jedna od najharizmatičnijih, najenergičnijih i najuticajnijih ličnosti na ovom našem kulturnom i umetničkom nebu. Bila je privilegija poznavati je i deliti s njom vreme i prostor. Od nje sam dobila mnogo profesionalnih, ali i životnih lekcija: biti dosledan, strpljiv i nepokolebljivo verovati u sebe i sopstvene vizije.
NN: Šta nam možete reći o samom repertoaru koncerta kojim ćete dirigovati 23. marta u Narodnom pozorištu Republike Srpske?
RADOVANOVIĆ BRKANOVIĆ: Kompozicije koje ćemo izvesti predstavljaju standardni repertoar kamernih gudačkih orkestara. Mocartov "Divertimento u D-duru" je uvertira za Hajdnov "Koncert za violinu i gudače u C-duru". Veliko mi je zadovoljstvo što će solistkinja biti Mina Đekić, stalna članica Gudačkog orkestra Narodnog pozorišta, što ponovo potvrđuje tezu o izuzetnim umetničkim i izvođačkim potencijalima ansambla. Na kraju koncerta, izvešćemo "Kamernu simfoniju" D. Šostakoviča, meni lično jedno od najomiljenijih dela pisanih za gudački orkestar. Sva tri dela, iako se stilski i žanrovski razlikuju, tehnički su veoma zahtevna i zahtevaju viši stepen izvođačke spretnosti, a zajedno obrazuju logički povezanu umetničku priču
NN: U jednom ranijem intervjuu kazali ste da je muzika veoma egzaktna nauka te da je malo toga proizvoljno, na osjećaj. Koliko su određena pravila i forme važni u umjetnosti i šta, u savremenom shvatanju kako muzike tako i ostalih grana umjetnosti, čini sve veći nedostatak "pravila"?
RADOVANOVIĆ BRKANOVIĆ: Pravila vas nikada ne sputavaju, pravila oslobađaju vašu kreativnost. Umetnost zapravo egzistira u dijalogu između slobode i zakona. Kada pominjem nauku o muzici, ja govorim o fizici, matematičkim obrascima, geometrijskoj progresiji, arhitekturi... to su temelji na kojima se gradi inovacija.
NN: Koliko pedagogija utiče na Vašu svježinu na umjetničkoj sceni i obrnuto?
RADOVANOVIĆ BRKANOVIĆ: Raditi i sarađivati sa mladim, nadarenim ljudima je neizreciva sreća i zadovoljstvo. Trudim se da im, pored zanata i muzičkog opismenjavanja, pomognem da izgrade iskren odnos prema muzici i profesiji koju su odabrali. Radujem se njihovim uspesima, strepim nad svakom notom, često imam veću tremu od njih samih, ali sam tu i kada nastupe prve krize, preispitivanja i dileme vezane za posao kojim su naumili da se bave. Mogla bih reći da je za moju potencijalnu "umetničku svežinu" u dobroj meri zaslužna i pedagoška aktivnost, pre svega zato što sopstvenim primerom pokazujete studentima koliko je lepo i inspirativno živeti za muziku i od muzike.