Dvadeset godina "Darkwood duba", MTV nominacija za regionalnog izvođača godine, veliki koncert na EXIT-u i šest albuma uz muziku za pozorište i film je respektabilno za bend koji potiče iz Srbije.
Bend koji je među poklonicima njihovog zvuka stekao kultni status, nastupio je u Banjaluci, a mi smo iskoristili priliku da porazgovaramo s Bojanom Dropcem Bambijem o novim projektima i prethodnih 20 godina karijere. Iako su članovi benda tek stigli i spremali se za probu, kada je Lav Bratuša sjeo za bubanj, Bojan je izašao u susret novinaru "Nezavisnih novina".
NN: Koji je recept da se 20 godina uspješno opstane na sceni? Da li je to prijateljstvo, kreativnost ili nešto drugo i koliko tu ima razloga materijalne prirode?
DROBAC: Dobro si odredio prvo mesto, prijateljstvo, to je najvažnija stvar. Kreativnost je diskutabilna, ne mogu o tome ja da pričam, to je nezahvalno i zvučalo bi neskromno. A materijalne strane nema, od muzike koju sviramo se ne živi i ta odluka nam dozvoljava da pravimo muziku kakvu hoćemo. Kada bismo hteli da dobro živimo od muzike, morali bismo da pravimo muziku po nekom kanonu, koja se dobro prodaje, a mi se time ne bavimo.
NN: Spominjete prijateljstvo na prvom mjestu. Zbog čega je došlo do raskida s Vladom Jerićem?
DROBAC: Dešava se, svako ima prijatelja koji nekada postane malo lošiji prijatelj, to je život.
NN: Koliko je teško zadržati publiku poslije toliko godina, a ujedno se prilagoditi tržištu?
DROBAC: Mi ne živimo u takvoj zemlji gde postoji tržište, jer celi region nema tržište, ono ima parametre, kao što je broj prodatih jedinica, broj prodatih karata na koncertima... Meri se našim prihodima od toga što radimo, ako su to parametri, onda tržišta nema.
NN: Da li je razlog piraterija?
DROBAC: Nije piraterija, da nje nije ljudi za nas ne bi čuli u Sloveniji ili bilo gde van Srbije.
NN: Prošle godine ste bili nominovani za MTV regionalnu nagradu. Koliko Vam to znači, s obzirom na to da MTV propagira globalizam i pretežno mejnstrim muziku, dok se Vi borite protiv toga i ipak ste na nekoj periferiji?
DROBAC: Nikada se nismo doživljavali kao deo bilo kog sveta, ali mi je to OK, jer MTV generalno radi dobru stvar na promovisanju muzike. Promovisati muziku danas, pogotovo kod nas u regionu, borba je protiv vetrenjača i to što oni uspeju da privuku pažnju svih medija jednom godišnje je super stvar.
NN: Prošle godine ste imali odličan koncert na EXIT-u na "Main stageu". Šta za Vas kao muzičare predstavlja taj festival i kako gledate na to što je on izgubio draž koju je imao prvih godina?
DROBAC: Tako to ide, to se dešava, ima milijardu primera. Neki bendovi gde tržišta postoje zarade neki novac, pa onda neki drugi, a pitanje je da li su dobri. Mislim da je EXIT fenomenalna stvar za ceo region, jer je teško napraviti to što ti ljudi rade. Motiv je i dalje, verujem, ljubav prema muzici i to je dobro.
NN: Tu ste svirali pred više hiljada ljudi. Da li Vam je i dalje draže svirati u malim klubovima, s prisnijom atmosferom ili sada volite velike svirke?
DROBAC: Uvek nam je draže svirati u manjim klubovima. Treba znati svirati i koncerte kada je publika udaljena dvadesetak metara od bine gde ne očekuješ feedback i gde su oni mnogo manje intenzivni, ali ne mora značiti da su loši, ima i takvih jako dobrih koncerata.
NN: Kako je došlo do saradnje s Vasilom Hadžimanovim?
DROBAC: Mi se znamo dugo godina, pre smo sarađivali, dobri smo prijatelji. Sjajan je muzičar, mislim da nas je pomerio, važno je u jednom trenutku da se izmestiš, nismo to planirali, ali nam je sada super.
NN: Na Vašem novom albumu "Jedinstvo" piše da je uživo sniman, ali nije sniman na koncertu. Šta to znači?
DROBAC: To znači da se svi skupimo u studiju i sviramo svi odjednom. Nema nasnimavanja i doterivanja.
NN: "Jedinstvo" je skup uticaja sa svih ranijih albuma. Koliko je po Vašem mišljenju on odmakao, odnosno zreliji od ranijih?
DROBAC: Teško mi je analizirati naše ploče. Ljudi koji prave delo koje ima glavu i rep, bilo da je to muzika, film ili bilo šta, mogu da razgovaraju o nekim aspektima, ali sagledavati celo delo i jasno ga definisati je autoru teško. Za to je potreban veliki odmak. Naše ploče cenim po tome da li mogu ili ne mogu da ih slušam. Neke nisam mogao da slušam, neke sam voleo više od ostalih. U svakom slučaju, poslednja ploča referiše na prethodne, ali to ne radimo namerno, to se desi, ne možeš da se izmestiš od nečeg što jesi. To smo mi.
NN: Dok ste radili na "Jedinstvu", bilo je priče da radite već i na novom albumu!
DROBAC: Snimamo novi album. Dokle smo došli to nikada ne znaš, u jednom trenutku ti je sve fenomenalno, u sledećem bi promenio 70 odsto stvari. Tu je velika stvar podvući crtu i reći to je to sada. Danas posle mnogo slušanja muzike ne postoji ultimativna ploča, koja te od početka do kraja fascinira i to radi godinama. Nisam još čuo takvu ploču!
NN: Od toga nije daleko Vaša ploča "Život počinje u tridesetoj"!
DROBAC: Izuzetno volim tu ploču. To je album na kojem smo intenzivno radili, skoro dve godine. Svaki dan smo sedeli u studiju. Kada smo je smiksali ja sam bio šest meseci bolestan, toliko smo se iscrpeli. Nisam mogao da je slušam dugo, jer me podsećala na neverovatan napor koji smo uložili. Taj nivo detalja koji smo uspeli da uhvatimo na ploči, a tada smo prvi put i eksperimentisali u našoj režiji i sa tehnikom, to se danas čuje. Vrlo teško je pronaći temu i nešto što juriš, a kada izađe ploča to se ne može odmah prepoznati.
NN: Planirate i dokumentarni film o seriji koncerata. O čemu je riječ?
DROBAC: Reč je o filmu sa serijom koncerata u oktobru prošle godine i aktivnosti koje uključuju snimanje u studiju.
NN: Scena kojoj Vi pripadate važila je za neku vrstu bunta i otpora, dok je danas vladajuće strukture dosta iskorištavaju u vlastitim promocijama i u predizbornim kampanjama!
DROBAC: To je izbor svakog benda, mi smo davno rešili da to nije tema za nas. Politika nije stvar kojom se bavimo. Pre smo bili mnogo mlađi, imali smo velika očekivanja i feedback ne dobiješ. Ne možeš da slušaš bilo kakvu muziku van konteksta u kojem nastaje. Mi smo pravili uglavnom takvu muziku dok nismo napunili 30 godina i tada je to bilo interesantno. Danas smo stariji. "Život počinje u tridesetoj" je bila paradigma kada smo pravili tu ploču, kako smo se tada osećali.
Vibracije dobrog zvuka u Banjaluci
Jedan od najinteresantnijih predstavnika beogradske muzičke scene bend "Darkwood dub" održao je u četvrtak naveče koncert u "Demo fest klubu" u Banjaluci. Ovaj bend je svoj prvi nastup u gradu na Vrbasu imao prije desetak godina na istom mjestu, samo tada pod imenom KSET, a taj koncert se pamti jer je počeo daleko iza ponoći. Mnogo zreliji, pametniji, i sa nekoliko vrhunskih albuma iza sebe, izašli su na binu nešto prije 22.30 i svirali do ponoći, vraćajući se tri puta na bis. Bendu se u stalnoj postavi umjesto Vladimira Jerića priključio Vasil Hadžimanov na novom albumu "Jedinstvo" s kojeg su odsvirali nekoliko pjesama. Koncert nije mogao proći ni bez najvećih hitova, pa je tako već na početku odsviran "Elektropionir", a kasnije i "Život počinje u tridesetoj", "Grad u pustinji", "Nedaleko odavde"... da bi na bisu svirali "Ptice", "U nedogled" i "Zapreminu tela", koje je publika pjevala zajedno s bendom. Od pjesama koje su obilježile karijeru benda, jedino su izostale "Danguba"i "Steppin' Out".
Prepun klub je disao zajedno s bendom, a publika je u odličnoj atmosferi plesala i pjevala pjesme. Bend im nije ostao dužan, što je i pjevač Vučo istakao nekoliko puta se zahvaljući, a nije izostao ni njegov prepoznatljiv ples u skokovima.
"Bilo je genijalno večeras. Bio sam na mnogo svirki 'Darkvud duba', što u Srbiji, što ovdje. Prostor je totalno mali i mislim da su uglavnom ljudi iz prvih redova skakali najviše, a ostali su više posmatrali. Meni generalno to ne smeta, jer sam se ja sjajno proveo i atmosfera je bila fantastična. Samo mi je čudno da neko da 15 KM za koncert na kojem će da stoji, da samo posmatra i da gleda", rekao je Dejan Cocić, jedan od posjetilaca.