Okupljena kultna sarajevska grupa "Bombaj štampa", predvođena Brankom Đurićem Đurom, održala je u sarajevskom Domu mladih odličan koncert i predstavila svoj novi album "Neka DJ odma' dole siđe". Svoje ponovno okupljanje ovaj bend je najavio prošle godine, kada su neuvježbani održali simboličan koncert, nakon premijere novog Đurinog filma. Iako su promijenili basistu, nije im smetalo, tako da zvuče bolje nego ikada.
Jedan od vodećih sarajevskih bendova osnovan je 1982. godine, a raspao se početkom devedesetih, da bi se punih 18 godina kasnije pojavio opet na sceni u Opatiji, svirajući kao predgrupa legendarnom Čaku Beriju, kojemu su posvećivali pjesme na albumu "Ja bolje letim sam".
Sarajevski koncert smo iskoristili da porazgovaramo sa frontmenom benda, režiserom, glumcem i scenaristom Brankom Đurićem-Đurom o bendu i novim filmovima.
NN: Šta Vas je motivisalo da se vratite muzici i ponovo okupite "Bombaj štampu"?
ĐURIĆ: Nikada nisam napuštao rokenrol. Muzika je bila prisutna kod mene u svemu što sam radio u zadnjih 20 godina. Međutim, sada smo nekako u isto vrijeme i ja i gitarista Nedim Babović imali tu potrebu za rokenrolom. Dobili smo novog basistu Enrija iz Amerike i to nam je nova krv, dao nam je novu energiju. Bubnjar Zlaja je u međuvremenu završio konzervatorij u Švajcarskoj i svira tamo u filharmoniji. To se stvarno nekako sve srelo u pravi momenat.
NN: Novi album se ne razlikuje previše od ranijih albuma "Bombaj štampe"?
ĐURIĆ: I ova nova ploča je i dalje rokenrol, osim pjesme "Vriska disko", koja ima pošalicu "neka DJ odma' dole siđe", po kojoj je naziv albuma dobio ime. Imamo djevojke koje nam pomažu i dalje smo četvorka koja svira rokenrol.
NN: Da li je istina da ste samo zbog ovog koncerta došli iz Rusije, gdje snimate film?
ĐURIĆ: Došao sam sa ženom Tanjom sa snimanja na dan koncerta i odmah poslije svirke idem na avion za Sankt Peterburg. Ova dva dana neću spavati, ali se isplati. U Rusiji glumim zajedno sa Tanjom u filmu "Prva noć mjeseca".
NN: Kako prikupljate energiju za sve?
ĐURIĆ: Ne razmišljam previše o tome, ali od zadnjeg koncerta prije nekoliko mjeseci u "Zetri" jednostavno se nisam zaustavio. Ove godine sam glumio u četiri italijanska filma. Porodica mi je veoma bitna i to mi daje snagu.
NN: Vi ste i muzičar, i glumac, i režiser i scenarista. U kojoj ulozi se najbolje osjećate?
ĐURIĆ: Dok pišem, najbolje se osjećam i najveći mi je merak pisati scenarij. Prazan papir ispred mene i nešto što će se dogoditi me fura ili da pišem poeziju i pjesme uz gitaru. Režija ti ostane kada je sve spremno samo da to odradiš ili da isproduciraš ili odglumiš. Scenarij je najbitnij posao. Kreativno je i to me ispunjava.
NN: Da li ste ikad pretpostavljali da će skečevi iz "Top liste nadrealista" postati bh. stvarnost?
ĐURIĆ: Nismo očekivali. Mi smo se zaje...... na najviše mogući apstraktni način, u smislu kako bi nam moglo biti ako nastavimo ovako. Živjeli smo u zemlji u kojoj je sve moguće i moguće je bilo da se ostvare najgore prognoze. To je bilo takvo vrijeme.
NN: Gdje se bolje osjećate, u Sarajevu ili Ljubljani?
ĐURIĆ: Domaći sam i u Sarajevu, ali zbog posla više vremena provodim u Sloveniji. Osjećam se odlično i u Ljubljani, ali ipak sam ja Sarajlija.