Od učenika poznatog gitariste Radomira Mihajlovića Točka, preko školovanja u Holandiji, pa sve do popularnih sastava "Deca loših muzičara" i "Vasil Hadžimanov bend" (VH bend), s kojima trenutno promoviše novi materijal, Branko Trijić je svojim odnosom prema gitari pokazao da za dobar zvuk publike uvijek ima.
"Može se živeti od bilo čega, pogotovo ako to volite. Pitanje je kako i pitanje je žrtve. Dobra muzika kao i muzičari će naći put. Dobra muzika će preživeti", kaže Trijić.
Za "Nezavisne" govori i o tome kakva je ta publika na ovim prostorima, ima li džez perspektivu, kao i o angažmanima i novim projektima.
NN: Nedavno ste nastupali s "VH bendom" na džez festivalu "Zelenkovac", a nekoliko mjeseci prije toga u banjalučkom "Demofest klubu". Kako biste ocijenili publiku u Banjaluci?
TRIJIĆ: Nastupao sam nekoliko puta u Banjaluci u različitim sastavima i čini mi se da je kod vas pretežno zastupljena publika za rok muziku, u stvari za glasnu muziku, jer svi vole da pričaju, da ne kažem da se deru... Tako da ako vam treba podrška publike da napravite atmosferu za neku muziku ispod 120 decibela, teško da ćete je dobiti. Svi će za inat da pričaju i da se drekenjaju iz petnih žila pričajući o glupostima, a potpuno zanemarujući muziku, kakva god ona bila.
Za džez priča da je duh, stanje svijesti i mnogo više od slike crnaca u zadimljenom klubu, nešto za šta mora postojati magija koja se stiče
NN: Da li je Banjaluka u tom pogledu usamljen slučaj?
TRIJIĆ: Ni Beograd se ne razlikuje mnogo, ako je to za utehu, s tim što u Beogradu imate dosta veći izbor, mnogo više stanovnika i prave koncertne prostore za većinu aktuelne muzičke scene. Publika je takva kakva jeste, tu nema dobro ili loše, tačno ili pogrešno. Ako za tvoju muziku nema publike - ili si loš ili na pogrešnom mestu. Možemo još kriviti i nedostatak prostora i novca koji bi pomagao umetnost svih oblika. Po tome se vidi stanje u jednoj državi. Ukoliko počnete da zavrćete slavinu na kulturi i umetnosti očigledno je da je to zadnja rupa na svirali... Dakle, živela publika!
NN: Kakvo je uopšte stanje u regionu kada je džez u pitanju, ima li dovoljno izvođača i publike?
TRIJIĆ: Ukratko, nema. Prost narod kada čuje reč "džez" obično zamišlja crnce koji u nekom zadimljenom klubu "praše" po instrumentima nešto nerazumljivo, što je u osnovi tačno. Džez je duh, stanje svesti, ne znači da ako svirate "All of Me" ili "Autumn Leaves" da je to džez. Mora postojati magija koja se teško stiče. Kao što reče Pet Metini: "Ima puno loše muzike, a možda ponajviše u džezu", verovatno zato što ljudi prihvataju nešto što ne razumeju pod plaštom da to mora biti dobro. Scena je oskudna kao i podrška na svim stranama i stvarno treba da mnogo volite muziku i to što radite da ne biste prešli na neki profitabilniji zanat.
NN: Vratili ste se u "VH bend". Šta se promijenilo u međuvremenu?
TRIJIĆ: U međuvremenu su oni snimili nekoliko albuma, promenili nekoliko članova postave, a ja sam završio Konzervatorijum u Amsterdamu za džez muziku.
NN: Kakav je osjećaj opet svirati s njima?
TRIJIĆ: Fenomenalan, s obzirom na to da je to jedan od retkih bendova koji se bave instrumentalnom muzikom, a koji je preživeo zadnjih petnaestak godina.
NN: "VH bend" trenutno snima novi album. Koliko će on odudarati od prethodnih izdanja?
TRIJIĆ: Po mom mišljenju, biće najkomercijalniji dosad, u pozitivnom smislu. Za zvuk je zaslužna ekipa iz "Pavaroti" studija u Mostaru, a materijal smo pripremali nekih mesec dana, ako zanemarimo naše živote.
NN: Vasil Hadžimanov je svojevremeno u šali rekao da ste Vi zapravo jedini stalni član i istovremeno jedini gost na novom albumu.
TRIJIĆ: Ovo je zajednički album bez obzira na to ko su autori pesama i to mi se jako dopada, jer su svi stvarno dali sve od sebe da to uspe.
NN: Osnivač ste džez sastava "Konzilium", koji kombinuje i etno. Šta mislite da li publika ovdje bolje reaguje na džez s takvim spojevima?
TRIJIĆ: Mislim da inostrana publika reaguje pozitivnije i s većim entuzijazmom. Kod nas je etno pomalo izlizan pojam i ljudi su siti svega i svačega, tako da ih je teško pokrenuti na iole suptilniji način. Ja bih voleo da čujem Balkan rege.
Ako za tvoju muziku nema publike - ili si loš ili na pogrešnom mestu, ističe Trijić
NN: Šta "Konzilium" trenutno radi?
TRIJIĆ: U fazi je hibernacije i u potrazi za novim izrazom i materijalom.
NN: Takođe, svirate u "Deci loših muzičara". Pravite li neke nove pjesame?
TRIJIĆ: Dve pesme su gotove - "Flora i fauna" i "Ustani Slaj Stone (Gde je naš čovek)", a tri su u fazi pripreme.
NN: Da li se zvuk benda promijenio s Vašim dolaskom i da li je promjena postave uticala na stvaranje pjesama?
TRIJIĆ: Promenio se, nadam se ne nagore. Promena postave, naravno, nosi promene s ljudima koji svojim senzibilitetom kroje sudbinu benda.
NN: Koliko je teško vratiti na scenu jedan takav bend?
TRIJIĆ: Stvar marketinga i medija, ako se podrazumeva dobra svirka. I, naravno, količina nastupa.
NN: Kakva je reakcija publike na povratak sastava i da li je, zapravo, upoznata s tim?
TRIJIĆ: Još ne. Tek dolazimo!
NN: Svirate i u triju "Sveti" s Vasilom Hadžimanovim i Markom Đorđevićem. Šta se obično nalazi na vašem repertoaru?
TRIJIĆ: Uglavnom kompozicije Marka Đorđevića, neke Vasilove i nekoliko mojih.
NN: Kako uopšte stižete da svirate na toliko strana?
TRIJIĆ: S obzirom na to da količina koncerata nije impozantna, zaista nije teško. Neki put se preklope svirke, onda je frka, ali ne često.
NN: Smatrate li da kvanitet utiče na kvalitet autorskog rada?
TRIJIĆ: Naravno, ali bih citirao i prijatelja Ticu: "Nije bitan kvalitet, nije bitan kvantitet - bitan je kontinuitet."
Đembe kao ljubav
NN: Podučavate đembe. Nije li to malo čudan izbor za gitaristu?
TRIJIĆ: Moja velika ljubav i hobi. U Amsterdamu sam pohađao dve godine časove đembeta i rešio sam da pokušam da s ljudima iz Srbije kroz školu za đembe u "Master Blaster" studiju podelim svoj entuzijazam u vezi s afričkom muzikom.