Svako voli svoju muziku. Eskimi, Mongoli, Pakistanci... Svako od njih voli svoj izvor, ono što izvire iz njihovih korijena. Neće valjda neko na svojoj svadbi pjevati nešto sa MTV-ja, kaže popularni balkanski kompozitor Goran Bregović za "Nezavisne novine".
On i njegov "Orkestar za svadbe i sahrane" održao je spektakularan koncert na otvaranju RTV doma Radio-televizije RS u Banjaluci. Muzičar je mišljenja da se sva popularna i dobra muzika pronalazi u tradiciji. Za "Nezavisne" on progovara o sevdalinki, novim tokovima u muzici, "lokalnim kompozitorima", Banjalučankama, željama...
NN: Smatrate li da ste doprinijeli popularizaciji tradicionalne muzike na Balkanu?
BREGOVIĆ: Ma ne znam, pa uvijek je to bilo nekako isto, odnosno, oduvijek su postojali ljudi koji se bave muzikom i nastavljaju tradiciju. Svako voli svoju muziku. Eskimi, Mongoli, Pakistanci... svako od njih voli svoj izvor, ono što izvire iz njihovih korijena. Neće valjda neko na svojoj svadbi pjevati nešto sa MTV-ja. Nije niko na takav način blesav, tako da je to prirodno.
NN: Šta je to novo što ste proizveli u muzici?
BREGOVIĆ: Svi kompozitori su se kretali od tradicije da bi napravili nešto novo. Nisam ja ništa poseban u odnosu na druge kompozitore. Počevši od Stravinskog do Bartoka, Mekartnija, do Bona svi se nastavljaju na svoju tradiciju, nije to ništa neobično i novo. Svi kompozitori vole svoje i zato su lokalni kao i ja.
NN: Vaše mišljenje o povratku trenda sevdalinki, ali i provlačenju sevdalinke kroz druge muzičke pravce kao što to radi Damir Imamović?
BREGOVIĆ: Volim kad osjetim određenu vrstu iskrenosti, a to što radi Imamović mi baš tako i izgleda, jer se osjeti duša u muzici. Muzika podrazumijeva vječni metod pisanja muzike. Ona je, naučno dokazano, prvi ljudski jezik. Prije nego što smo znali da govorimo, mi smo našli ritam, notu, akord... čeprkajući po prošlosti. U Njemačkoj je pronađena neku frula stara 40.000 godina, a to znači da muzika živi duboku prošlost. Muzika je nastala prije jezika, govora, religije i politike, pošto to izlazi iz najdubljih mjesta i ona se ne može lažirati.
NN: Kad očekujete novi album i šta planirate novo u svom radu?
BREGOVIĆ: Novi album očekujem da će biti urađen najkasnije na jesen. Radim nešto novo sa Severinom. Malo smo nešto zgrebali, ništa ozbiljno, ali na jesen ću se ozbiljno posvetiti radu. Mnogo putujem, sve do oktobra skoro da nemam slobodnog dana.
NN: Kakvi su utisci s koncerta u Banjaluci?
BREGOVIĆ: Bilo je lijepo veče i sve što se može poželjeti za jedan koncert bilo je večeras tu, u Banjaluci. Poslije Banjaluke idem u Kinu, imam koncert u Šangaju, potom po Evropi, pa u Brazil i tako... vrtim se lijevo-desno.
NN: Postoji li neki muzičar sa kojim Vam je žao što niste sarađivali?
BREGOVIĆ: Mnogo je onih s kojima sam želio saradnju, a takođe postoji veliki broj filmova koje dok gledam pomislim: "Eh, kako bih volio da sam napisao muziku za ovaj film".
NN: Možete li da opišete i približite na šta Vas podsjeća Vaša kombinacija različitih ritmova, prosto kakvu sliku sebi stvorite u mislima?
BREGOVIĆ: Ja to zamišljam kao običan posao. Ne postoji, ako se tako može reći, stereotip kompozitora koji sjedi za klavirom, sunce sija i njemu dolaze muze... Većina umjetnika koje cijenim su radili osam sati na dan kao sav normalan svijet. To što ima da se uradi je kao pasta za zube, istisneš i ide.
NN: Koliko ste kritični u poslu, a koliko samokritični?
BREGOVIĆ: Ništa vam ne pomaže, ni što ste kritični, niti samokritični. Ili vam to što radite dobro ide ili ne.
NN: Očekujete li dobar plasman Milana Stankovića na "Evroviziji" i da li je baš on pogodan za ovu manifestaciju?
BREGOVIĆ: Tipovao sam na Milana i nekakao mi je bilo prirodno da on to bude. Stanković je nekako najkomotniji na pozornici, ide mu to lako, kao od šale, on nema problema na bini, a i sviđa se ljudma. Bilo bi dobro da uđemo u finale, ali mislim da je važnije da sam napravio pjesmu koju će ljudi voljeti ovdje kod nas. A to da li će bijeli svijet voljeiti "Ovo je Balkan", to nije toliko važno.
NN: Banjalučanke slove za lijepe žene. Da li se slažete s tom konstatacijom?
BREGOVIĆ: Da, gledao sam ih danas, vjerovatno postoji konsenzus oko toga... Banjalučanke su lijepe....
NN: Najljepši trenutak u životu...
BREGOVIĆ: Ne postoji trenutak, postoji dosta trenutaka koji su najljepši. Mislim da ne postoji niko ko bi mogao izdvojiti jedan trenutak. Imao sam dosta lijepih trenutaka u životu.
Biografija
Goran Bregović je rođen 22. marta 1950. godine u Sarajevu. On je bivši vođa grupe "Bijelo dugme", kompozitor i pisac tekstova zabavne i filmske muzike.
Od šesnaeste godine se morao brinuti sam za sebe svirajući narodnjake u kafani u Konjicu, radeći na gradilištu i prodavajući novine.
Na nastupu "Beštija" primijetio ga je Željko Bebek i pozvao da svira bas gitaru u njegovoj grupi "Kodeksi", što je Bregović prihvatio. U to vrijeme Bregović sa basa prelazi na solo gitaru, a te, 1970. godine, grupa svira u sastavu: Goran Bregović, Željko Bebek, Zoran Redžić i Milić Vukašinović. U jesen 1971. godine Bregović upisuje studije filozofije i sociologije, ali vrlo brzo odustaje. U isto vrijeme Milić Vukašinović odlazi u London, tako da Bregović i Redžić počinju svirati u grupi "Jutro". Tokom nekoliko sljedećih godina grupa često mijenja postave, a 1. januara 1974. grupa "Jutro" postaje "Bijelo dugme".
Udarnička značka
Učestvovao je na radnoj akciji "Kozara 76" i dobio udarničku značku.
Na Devetom kongresu Saveza socijalističke omladine Bosne i Hercegovine primio je plaketu u ime grupe. Izbačen je iz Saveza komunista BiH zbog neredovnog dolaska na partijske sastanke.
Saradnja s Kusturicom
Vremenom je Bregović ulazio u svijet filmske muzike. Njegov prvi projekat je bio film Emira Kusturice "Dom za vješanje" (1989) koji je postigao veliki uspjeh (i film i muzika iz filma). Bregović i Kusturica nastavljaju saradnju i na Kusturičinom sljedećem filmu - "Arizona Dream", snimljenom 1993. (zanimljivo da je Bregovićevu muziku izvodio Igi Pop). Sljedeći njegov projekat, muzika za film "Kraljica Margo", opet postiže veliki uspeh, a film je dobio dvije nagrade na Kanskom festivalu 1994. Sljedeće godine "Zlatnu palmu" osvaja Kusturičin film "Bila jednom jedna zemlja" za koji je Bregović komponovao muziku.
Bregović i njegov "Orkestar za svadbe i sahrane" s balkanskim korijenima, odakle potiče, objedinjuje zvuke ciganskih duvačkih limenih instrumenata i bugarske tradicionalne polifonije, zvuke gitare i tradicionalne udaračke instrumente uz zanimljiv rok akcenat - sve uz podršku razbuktale svirke gudača.