Zdravko Čolić, jedna od najvećih zvijezda jugoslovenske muzike, održao je u subotu naveče trijumfalan koncert na beogradskom Ušću, kojim je proslavio četiri decenije karijere, a koji je po različitim procjenama uživo gledalo oko 70.000 fanova.
Rijeke ljudi su se još od 18 časova slivale iz svih krajeva grada ka Ušću i tako je bilo sve do samog početka koncerta u 21.30.
Fan pit, u kojem su većinu činile gospođe sa "hladnim trajnim", sat vremena pred koncert bio je pun do posljednjeg mjesta, a tribine koje su bile predviđene za sjedenje su bile pune ljudi koji su se gurkali i za mjesto za stajanje. Ušće nikada nije djelovalo punije nego u subotu uveče.
Bina slična onoj na kojoj su nastupali "Rolling Stonesi" bila je savršeno osvijetljena, a LED ekrani na kojima je publika mogla da vidi svog idola malo bolje bili su površine 400 kvadratnih metara. Ozvučenje je takođe bilo besprijekorno.
Spektakl koji su svi dugo čekali kasnio je pola sata, ali publici to nije smetalo.
A onda je popularni Čola istrčao na binu i možda najveći koncert svoje karijere započeo pjesmom "Sinoć nisi bila tu", na opšte oduševljenje mase, koja je skandirala i vrištala.
Gospođe iz prvih redova su ga čekale s ružama, lalama, a i po kojim komadom donjeg veša, a on je sa bine sve pažljivo uzimao, slao poljupce, "krpice" su završile u njegovom džepu...
"Dobro veče, Beograde, drago mi je da ste večeras ovdje. Hvala vam na tome", kratko je Čolić pozdravio publiku.
Nakon toga atmosfera se prosto pobrinula sama za sebe, ili su to učinili Čolini vjerni fanovi, ali sve ruke su bile u vazduhu dok su se redali hitovi poput "Okano", "Ti si mi u krvi", "Svadbarskim sokakom" i drugi.
Ušće je već nakon prve pjesme bilo "zapaljeno", ali svaka sljedeća pjesma bila je kao adrenalinski šok, posebno za fan pit, koji je bio u delirijumu svaki put kada bi Čola prišao ili izveo jedan od svojih plesnih pokreta.
Ali publika je bukvalno "dobila krila" kada su se sa bine začuli prvi taktovi pjesama "Krasiva" i "Ti možeš sve".
U VIP loži bio je i predsjednik Srbije Boris Tadić, koji je trosatni koncert ispratio do posljednjeg bisa.
Repertoar je ovog puta bio malo drugačiji od onog na koji je publika navikla kada je Čolić u pitanju, pa su se tako mogle čuti i neke manje poznate pjesme koje su zamijenile neke stare provjerene hitove.
Prvi bis otvorio je pjesmom "Emili" i oko 150.000 ruku bilo je u jednom trenutku u vazduhu.
"Hvala vam na ovome, nisam baš ovo očekivao, ali vam to neću nikada zaboraviti", bio je skroman ili možda duhovit Čola.
Za svoju dušu otpjevao je pesmu "Svadbarskim sokakom", jedan od njegovih velikih hitova s prošlog albuma.
"Ostali smo do kasno, zar ne!? Ali kada smo već ostali, hajde da otpjevamo nešto zajedno", a onda se, na opšte oduševljenje, začuo "April u Beogradu".
I kada je već treći sat koncerta bio na "izdisaju", pjevač je odlučio da se oprosti, a da pritom stavi "pečat na koncert", što mu je i uspjelo.
Koncert je u svakom pogledu bio spektakl s raskošnom scenografijom, grupom plesačica, simfonijskim orkestrom i desetinama ogromnih balona u vazduhu od, kojih se jedan "prošetao" po rukama publike.
Bina površine 10 ari, visine 15 metara, a težine oko 60 tona, na kojoj je radio tim od 200 ljudi, izgledala je impozantno.
Muzičar Dragoljub Đuričić s grupom perkusionista nastupio je kao gost, a u samoj završnici koncerta Kornelije Kovač se pridružio izvođačima.
Prije spektakularnog vatrometa, Čola je uz Kovačevu pratnju otpjevao "Ti si mi u krvi".
Dio publike koji nije imao karte pratio je koncert na ulici ispred koncertnog prostora.
Za red i mir bilo je zaduženo oko 600 policajaca, a na koncertnom prostoru sa svih strana bili su montirani šankovi sa osvježenjem.
Diskografija
*"Ti i ja" (1975)
*"Ako priđeš bliže" (1978)
*"Zbog tebe" (1980)
*"Malo pojačaj radio" (1981)
*"Šta mi radiš" (1983)
*"Ti si mi u krvi" (1984)
*"Zdravko Čolić" (1988)
*"Da ti kažem šta mi je" (1990)
*"Kad bi moja bila" (1997)
*"Okano" (2000)
*"Čarolija" (2003)
*"Zavičaj" (2006)
*"Kad pogledaš me preko ramena" (2010)
Izvod iz biografije
Zdravko Čolić je rođen 30. maja 1951. godine u Sarajevu i kao klinac se više zanimao za sport nego za muziku. Prvo je bio golman u juniorima "Želje", a ubrzo je shvatio da mu atletika više leži. Na jednom takmičenju je osvojio drugo mjesto, odmah iza tadašnje atletske zvijezde Nenada Štekića. Međutim, kako Čolić kao sportista nije postizao značajnije rezultate, a kako je bio talentovan za recitovanje, podrazumijevalo se da učestvuje u školskim priredbama. Volio je glumu, pa je primljen u Pionirsko pozorište, gdje je učestvovao u predstavama "Dječaci Pavlove ulice" i "Kekec i Mojca". Muzika mu je bila hobi, učio je gitaru i išao u muzičku školu. U to vrijeme, Čolić je skidao repertoar sa domaćih i italijanskih festivala. U drugom razredu gimnazije, s prijateljem Nedimom Idrizovićem otišao je da provede praznike u očevoj vikendici u Baošićima. Na Idrizovićevo nagovaranje, prijavio se za takmičenje pjevača amatera u Bijeloj. Pjevao je "Lady Madonna" grupe "The Beatles" i osvojio drugo mesto, a i svoj prvi pjevački honorar. Shvativši da od tog pjevanja nešto može da bude, priključio se grupi "Mladi i lijepi", a potom 1969. godine prelazi u "Ambasadore". Sastav su u to vrijeme činili vojni muzičari, a jedini civil bio je gitarista Slobodan Vujović. Grupa vremenom dobija sve više ponuda za svirke, što vojni muzičari zbog svojih obaveza nisu mogli da ispune, pa 1970. godine Čolić i Vujović formiraju nove "Ambasadore". Tog ljeta s "Indexima" sviraju mjesec dana u Dubrovniku.
Kornelije Kovač je Čolića pozvao da postane pjevač "Korni grupe" umjesto Dade Topića. S njima ostaje šest mjeseci. Godine 1972. na festivalu "Vaš šlager sezone" izvodi pjesmu Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu", koju je trebalo da otpjeva Josipa Lisac, ali je odustala. Čolić osvaja treće mjesto publike i nagradu za interpretaciju, a postaje i "vlasnik" prvog velikog hita. Od tog momenta zvanično počinje njegova solo karijera, kojom će se uzdići na mjesto najveće estradne zvijezde na prostorima našeg regiona.
Vrhunac karijere
Album "Ako priđeš bliže" iz 1977. snimljen je u Zagrebu. Za prve dvije nedjelje prodato je 50.000 primjeraka, a novi aduti kod publike su "Pjevam danju, pjevam noću" po pjesmi Branka Radičevića, "Glavo luda", "Zagrli me", "Juče još", "Jedna zima s Kristinom" i "Produži dalje". Prvog dana aprila 1978. godine Čolić kreće na jugoslovensku turneju pod nazivom "Putujući zemljotres", a pratila ga je plesna grupa "Lokice". Već tada je bilo prodato 150.000 primjeraka ploče, a na kraju turneje ta brojka se povećala na 700.000. U anketi lista "Zdravo" Čolić je pobijedio u kategoriji najdraža ličnost godine. Iako je na početku turneje 4. i 8. aprila održao dva koncerta u beogradskoj hali "Pionir", turneja se okončala koncertom na beogradskom stadionu "Marakana" 5. septembra 1978. godine, koji je okupio oko 70.000 obožavalaca.
Sav prihod od nastupa Čolić je ustupio Savezu slijepih. Na stadionu su snimljeni i prvi kadrovi dokumentarnog filma o Zdravku "Pjevam danju, pjevam noću". Scenario je pisao novinar Dušan Savković, a režirao je reditelj Jovan Ristić. Koncertu na "Marakani" prisustvovao je Sigi Loh, direktor njemačke diskografske kuće, koji je bio iznenađen Zdravkovom popularnošću i predložio je da se ugovor obnovi, pa su za njemačko tržište objavljeni singlovi s pjesmama "Jedina" i "Zagrli me", kao i jedan disko singl na kome su pjesme "I'm Not Robot Man" i "Light me".
Međutim, Zdravko nije prihvatio njihovu ponudu da se preseli u Njemačku i tamo radi. Umjesto toga je 14. novembra 1978. godine otišao na odsluženje vojnog roka u Valjevo. Kasnije je prekomandovan u Beograd, pa u Požarevac, a vojsku je završio 14. septembra 1979. godine.
- 40 godina karijere proslavio Zdravko Čolić
- 70.000 fanova pratilo koncert na Ušću
- 400 kvadratnih metara površina LED ekrana
- 600 policajaca bilo zaduženo za održavanje reda
- 60 tona težina bine
- 200 ljudi radilo na sastavljanju bine
- 70.000 posjetilaca na "Marakani" 1978. godine