Jedan od začetnika new wave i punk revolucije u SFRJ kultni bend "Pekinška patka" održao je fantastičan koncert posljednjeg dana EXIT festivala. "Derući rok" pred više od 20.000 ljudi "poderali" su main stage, te potpuno zasjenili "Sex Pistolse", koji su nakon "Patke" izgledali smiješno.
"Pekinška patka" osnovana je 1978. u Novom Sadu. I pored svega tri objavljena singla i dva albuma, Pekinška patka skoro tri decenije kasnije važi za neizostavan dio punk nasljeđa na Balkanu, koji je ostao i danas zapamćen po britkom, melodičnom punk zvuku. Svojim nastupima samo dvije godine poslije punk revolucije u Velikoj Britaniji šokirali su tadašnju javnost i politički establišment, izazivali burne reakcije i, iako često zabranjivani, bili su omiljeni kod publike. U intervjuu za "Nezavisne novine", njihov frontmen Nebojša Čonkić Čonta govori o razlozima ponovnog okupljanja, okolnostima u kojima je bend nastao i toma zašto je punk danas življi nego ikad.
Prije dvije godine rekli ste da će "Pekinška patka" ponovo svirati ako Srbija uđe u EU ili postane monarhija. Ni jedno ni drugo se nije desilo, a vi ste svirali na EXIT-u. Kako to?
ČONTA: Mislim da je novinar to pogrešno razumio. Ja sam rekao: "Kad Srbija postane anarhija" - onda je ovo idealno vreme za našu svirku (smijeh). S obzirom na to da je 30 godina "Pekinške patke" i da smo imali priliku da sviramo na ovako veliki koncertni dan, uz "Ministy" i "Sex Pistolse", kolektivno smo se predomislili. Ono na čemu sam ja insistirao, kada su me pitali da li postoji šansa za ovu svirku, je da sviramo nas četvorica u originalnoj postavi. To je bio jedini uslov da ponovo uđem u ovu priču.
NN: Uz "Pankrte", vi ste začetnici punk i new wave revolucije u bivšoj Jugoslaviji. Ipak, sva slava za taj period prebačena je na Beograd i Zagreb. Da li se osjećate malo zakinutim zbog toga?
ČONTA: Osećamo se mnogo zakinutim. Što se tiče Beograda, tu ne smemo da grešimo dušu, jer kad nas niko nije puštao, puštali su nas u Beogradu. Ali recimo, bila je jedna dokumentarna emisija hrvatske produkcije o novom talasu u Jugoslaviji. Oni nas uopšte nisu ni spomenuli. To je skandalozno. Jer mi smo uticali na to da i "Azra" izda prvi album. Zbog našeg singla "Biti ružan, pametan i mlad", koji je prodat u 35.000 ili 40.000 primeraka, jedna "Azra" je dobila šansu da izda album, "Prljavo kazalište" je dobilo odlične uslove za snimanje, jer su ljudi videli da novi talas prolazi, pa su odlučili da guraju taj zvuk. Normalno je da Beograd veliča svoj "Paket aranžman", jer su iz njega dobili tri kultne grupe, ali činjenica je da smo mi sve to pokrenuli, i telavizijski i koncertno, pa i u štampi, zbog kontroverzne situacije koja je vladala oko benda.
NN: Da li ste, kad ste počinjali s "Patkom", ikad imali u vidu da ćete postati kultni bend koji će ostaviti toliki trag na ovim prostorima, i čiji će koncert nakon više od 20 godina ovako željno biti iščekivan?
ČONTA: Kad smo počinjali sa bendom, ja sam imao oko 18 godina. Tad nisam znao ni šta znači pojam kultni bend, a kamoli da ću biti u jednom. Mi smo u tom trenutku mislili da napravimo promenu na sceni, zabavljamo se, snimimo album-dva i da se raspadnemo. To je bila ideja. A da će sad, nekih 30 godina kasnije, klinci i dalje da nas slušaju, to nam nikad nije palo na pamet. A to je zaista prekrasan osećaj, kad prođeš gradom i čuješ klince od nekih 14 ili 15 godina kako i danas slušaju "Pekinšku patku".
NN: Kad ste počinjali, u tom socijalističkom periodu, bilo je vrlo teško gurati tu punk priču. Spominjali ste da su vas mnogo cenzurisali, zabranjivali koncerte...
ČONTA: Uh, koliko su nam dosijei bili debeli (smijeh)... Stvarno bih volio da vidim sad svoj dosije u DB-u, ako nije uništen. Ono što je dobro u toj situaciji je da nas nisu prebijali u muriji, a mogli su tada i to. Ali su zato, kad god su mogli, zabranjivali koncerte sa glupim izgovorima - kao odjednom nema struje, pa neće vas izdržati daske na bini u pozorištu - takve stvari su se stalno dešavale. Mi u Novom Sadu, odakle potičemo, nakon formiranja benda više od godinu dana nismo mogli nijedan koncert da napravimo. To je velika kočnica za jedan bend koji se tek probija. Takvu satanizaciju nije imao niko osim "Pekinške patke".
NN: Jedan od prvih nastupa "Pekinške patke" bio je na jednom od beogradskih splavova. Sad se na tim istim splavovima puštaju najcrnji narodnjaci. Izgleda kao da klinci danas nemaju izbora ni prilike da slušaju neku kvalitetnu muziku.
ČONTA: To je ono što ja uvek spominjem i zbog čega stalno napadam televizije kao što su Pink i MTV. Treba da bude stvoren neki program gde će se puštati muzika alternativne scene, engleske, američke, srpske, hrvatske... pa će klinci početi to da slušaju. Ako vidite samo Pink i MTV, koji su, po mom mišljenju, strašno ljigavi, onda jedino to i možete da naučite da cenite. Mladi ljudi koji imaju 14 ili 15 godina nemaju dovoljno izgrađen ukus, nemaju filtere i oni prihvataju i gledaju ono što ima se servira. Ako nekog 18 godina hraniš trulim jabukama, on onda ne može da zna kako izgleda normalna jabuka.
NN: Da li će "Patka" nastaviti s koncertnim aktivnostima i kolike su šanse da uđete u studio i napravite neki novi materijal?
ČONTA: Mi bismo rado nastavili s koncertima, ali to sad već zavisi od ponude. Ovaj nivo koji smo imali na EXIT-u je odličan i teško da bismo išli ispod toga. Mi ćemo možda raditi neke iznenadne i nenajavljene svirke, ali za ovako ozbiljne koncerte sve mora da bude na visokom nivou. Takođe je moguća i neka turneja, ali što se tiče studija, smatram da je za album sad prerano. Ipak, ako se svi u bendu slože, onda nije isključen ni ulazak u studio, ali o tom-potom.
NN: Ponovna okupljanja bendova postaju svjetski trend. Ovo vaše smatra se izuzetno bitnim, s obzirom na vaš doprinos jugoslovenskoj rock sceni. Kako gledate na to?
ČONTA: Glavna razlika između okupljanja jednih "Led Zeppelina" ili "Policea" i nas je činjenica što su oni svi aktivni svetski muzičari koji konstantno sviraju. Oni su stravično uvežbani. Njima je dovoljno da se sastave, za mesec prođu kroz te stvari koje su nekad svirali, a da se u međuvremenu ne poubijaju, i spremni su. Mi nismo svirali 20 i kusur godina. Uopšte nismo uzeli instrumente u ruke. Mi faktički počinjemo ispočetka da vežbamo. Tako da je ovo, pre svega, nama veoma važno. To što ljudi u tome vide kultno okupljanje, daje još veću dimenziju čitavoj priči.
NN: Nedavno si rekao da je punk življi nego ikad.
ČONTA: Da, i to veoma dobro zvuči. Jednostavno, treba shvatiti da ima mnogo kvalitetnih punk bendova i da to više nije samo muzika za garažni geto. Jednostavno, mladi ljudi su se malo zasitili tim MTV popom i hip-hopom i zaludnim temama, što je odlično za punk. Ja se nadam da će ova naša reinkarnacija doprineti tome da mladi ljudi ponovo počnu da sviraju punk i na Balkanu. To je, u stvari, nama i jedan od ciljeva.
NN: Možeš li reći za kraj šta se, po tvom mišljenju, najviše promijenilo u odnosu na period početaka "Pekinške patke"?
ČONTA: Imamo više kila (smijeh). Ono što se definitivno nije promenilo u ovih 20 i nešto godina je zvuk Sreletove gitare i moj glas, a to je nešto. Ljudi koje ne sviraju 25 godina ne mogu da se sastave i ubodu ton, a ja ubadam i imam sličan glas kao pre. A i Sreletova gitara zvuči kao pre, čak je nabavio istu kao što je svirao. Mi se možda fizički jesmo promenili, ali na koncertu se to ne primeti.