Dado Topić, legenda i sinonim rokenrol scene bivše Jugoslavije, nikad nije htio komercijalizirati svoju karijeru. Voli svoju gitaru i pjesme koje stvara, i glavni grad BiH u kojem često ima svirke. Nedavno je održao još jedan koncert u sarajevskom Domu mladih. Predstavio se Sarajlijama u okviru projekta "Kao nekad u 8".
"Volio bih da češće nastupam u Sarajevu. Kod nas starijih ljudi naglašena je nostalgija. Ali, ne ona patetična nostalgija. Imamo duži vijek trajanja od normalnih trendova koji su u ovom poslu. S obzirom da kao slonovi duže pamtimo, u toj masi memorija, uvijek ti fali jedna perlica, biserčić. Što si bliže biološkom fejdautu, imaš osjećaj da još nisi ništa napravio. Pa, kampanjski, u zadnje dane života, želiš sve nadoknaditi", kaže Topić.
NN: Imate 58 godina. Da li Vam je naporno konstantno nastupati?
TOPIĆ: Nije. Muzika je moja ljubav. Noćima ginem, do četiri ujutro imam probe sa bendom. Želja nam je da to lijepo zvuči. Ne možemo pred publiku sa 72 posto. Mora biti sto posto, inače nije to to.
NN: Razmišljate li o tome da se posvetite nekoj drugoj djelatnosti?
TOPIĆ: Kako da kažem da te više ne volim!? Kako!? Nisam profesionalac muzičar. Ovo što radim je moja potreba. Moji bubrezi, pluća, moje srce, mozak rade i žive zbog muzike. To mi je i zrak. Kad sam kući, a kad nemam zakazanu svirku, to je strašno. Moja žena i sin su naučili da sam najbolji otac i muž kad imam zakazanu svirku. Kontroliram se, jer znam te svoje psihološke faze. To je strašno. Meni pozornica mnogo znači. Sviram, dakle postojim! Nema druge.
NN: Kako Rea razmišlja o muzici i o tome da mu je tata poznata ličnost?
TOPIĆ: Kako Rea raste, postaje bolji čovjek. On je točno odredio svoju i moju ulogu u našim životima. Klinci, njegovi prijatelji, stalno mu govore kako sam poznata ličnost. Tako da on nije uzeo jednu poziciju sina kojem je tata "neko". On njima kaže: "Moj tata je moj tata. Ovo drugo me uopće ne interesira." Ti klinci dođu kod nas i kad razgovaramo, svi izraze želju da bi voljeli da sam im ja tata. Rea i ja nismo sin i tata. Mi smo dva čovjeka, vezani jednim nevjerovatnim iskrenim prijateljstvom. Pričamo o seksu, prvoj ljubavi, planetama, faraonima, o tome šta je ispod zemljine kore, o svemu. On ima 11 godina. On je jedan fini momak. Sve što ne nauči u školi, uči istražujući internetski sadržaj. Ima užasnu potrebu za znanjem. Nevjerovatan je. Malo ga i moja žena u tome forsira. Ona mu otvara sve moguće prozore i vrata svijeta znanja. On je sve ono što ja nisam stigao biti kad sam bio klinac.
NN: Koliko je nastup na prošlogodišnjem "Eurosongu" uticao na Vašu karijeru?
TOPIĆ: Sve moje planove je "pokvarila" Eurovizija. Užasno me bacila unazad godinu dana, usuđujem se to reći. Zašto? Eurovizija je jedan spektakl koji ima krute konture, vrlo strogo omeđene. Estradnim svjetonazorom, Eurovizija je posebno poslovni projekat koji promovira prodaju medijskog spektakla. I zbog toga sebi želi da privuče najveće i najmoćnije svjetske sponzore. To je materijalizirani projekat.
NN: Otkud onda Vi u tom projektu?
TOPIĆ: Ja sam kolateralna žrtva toga. U jednom neformalnom druženju članovi benda "Dragonfly" su došli do jedne moje pjesme, koju su poslali na izbor. Kad im je na tom izboru, ne znam zašto, prošla pjesma, onda su me zvali vjerujući da će sa mnom postići bolji rezultat. Ja sam jedna budala. Ja sam prijatelj. Ja nikad ne prosuđujem na način da li mi to treba ili ne. Jednostavno, idem kao guska u maglu, jer su frendovi u igri. U tom projektu bio sam onaj koji nešto pomaže. I kad se sve to bacilo na moja leđa, u takvim okolnostima sam odradio sve to onoliko koliko sam mogao. Nije to, na kraju krajeva, neka moja muzika. Ljudi me poznaju, vjeruju mi, znaju otprilike šta radim. Sad moraju dozvoliti da vrijeme učini svoje da sve to uđe u zaborav. Ima me užasno puno na svim tim internetskim stranicama vezanim za Eurovoziju. Uvijek govorim: "Ja nisam pjevač. Ja sam muzičar koji zna pjevati sve svoje pjesme."
NN: Šta je s muzičkim projektom koji ste prije nekoliko godina počeli u Holandiji s poznatim svjetskim muzičarima?
TOPIĆ: Upravo zbog Eurovizije moram čekati da prođe neko vrijeme. Eurovizija nije najdominantnija tema vezana za neki moj rad ili ono što ja znam. Sad ispada da je Dado Topić – "Eurosong". Kakve veze imamo ja i Eurovizija!? Gle, šta se dogodilo čovjeku? Kada ideš logikom da ti je primarno važan odnos s ljudima s kojim komuniciraš u životu, a ne gledaš posljedicu u jednom takvom spektaklu koji te ne pita ko si i šta si, ispadaš kao instant proizvod. Teško se stigne očistiti. To je moj grijeh. U realizaciji tog muzičkog projekta učestvuje Jan Akerman, odličan gitarista mojih godina, izuzetan muzičar. U Holandiji slovi za personu broj dva. Tamo je prva kraljica, pa onda on. Utjecajan je glazbenik. Doznao je o mom studijskom radu. Ali suradnja na tom projektu nije terminski određana. Teško je tom projektu dati zajednički nazivnik. To je autorska muzika, izdvojena iz ovog globalnog trenda da se muzika proizvodi zbog publike. Pjesme za taj muzički projekat su nastale kao nagrada autoru. Pisao sam pjesme da zadivim sebe. Biće mnogo neobjavljenih pjesama, a napravićemo dva rimejka Bob Dilana i Bob Sigera. To su autori i muzika koji nikada nisu htjeli da budu svjetsko čudo.
NN: Tokom svog rada uspješno ste izbjegavili estradne trendove. Koliko Vam je takav stav pomogao u karijeri?
TOPIĆ: Nije mi odmoglo. Nikada nisam htio prostituirati to što volim. Imam kolega koji voze ferarije i imaju vile na moru. Meni materijalno ne predstavlja puno. Upoznao sam mnogo bogataša, koji svaki dan kad se probude razmišljaju da li da se ubiju ili da idu na posao. Davno sam, još kao klinac, shvatio da je čudo što postojim. I htio sam tom svom postojanju dati neki sadržaj. Prvo da učinim sebe zadovoljnim čovjekom, da bih mogao služiti svrsi da drugim ljudima činim dobro. Jednom mi je neko rekao: "Iz očiju ti viri dobrota." Cijeli život živim upravo tako da se to vidi. To mi je najvažnije. Kad sam takav, nisam htio muzikom zarađivati lovu. Htio sam muzikom dati glas o sebi.
NN: Planirate li, nakon Sarajeva, i koncert u Banjaluci?
TOPIĆ: Ne pamtim kada sam bio u Banjaluci. Prošlo je sigurno 69 godina. Bilo bi lijepo tamo otići. Bar da se sretnem s ljudima.
Obećanja
NN: Hoćete li raditi novi album?
TOPIĆ: Nedavno mi je objavljena neka multimedijalna kompilacija s 30 pjesama. Obećava mi "Croatia records" taj solistički projekat kojeg bi činila šestorica muzičara, filharmonija i ja. Vidjet ću koliko će mi se to činiti realnim.