Uvijek radim samo ono što hoću, nikada se ne prilagođavam, već stvari prilagođavam sebi. Ne vidim zašto bi se bilo kome ili čemu prilagođavao, kaže Damir Martinović Mrle, član sastava "Let 3", u razgovoru za "Nezavisne".
Uz njega, kao i uz ostatak sastava, najčešće se vežu izrazi "skandalozno", "neukusno", "nedopustivo", "bezobrazno", a u narednim redovima Martinović iznosi svoj stav i po tom pitanju.
NN: Nedavno je objavljen Vaš novi album "Kur**m do vjere/Thank You, Lord". U najmanju ruku, neobično dvojako ime albuma?
MARTINOVIĆ: To je za one koji ne razumiju hrvatski, ime albuma za cijeli svijet. Ne znam kako su prilagođene psovke za međunarodne jezike, to je ipak najslasnije na našem jeziku. Mada, kada se zajedno vide omot i naziv albuma, nije teško povezati.
NN: Album je izašao na vinilu, da li ste odustali od izdanja na CD-u?
MARTINOVIĆ: Najveći ljubitelji glazbe kupuju ploče, takva vrsta diskografije se konačno vratila. Zvuk na ploči je mnogo ljepši nego na disku. CD je najgori mogući medij koji postoji, jer ima ružan i oštar zvuk za uho, neprirodan je, a ploča ima toplinu. Nije sterilna kao CD.
NN: Da li ste se vodili nekom određenom koncepcijom dok ste snimali?
MARTINOVIĆ: U to vrijeme smo radili puno kazališnih predstava, filmove, koncerte. Sa nekim pjesmama nije bilo pametno čekati da se sakupi određen broj, pa da to objavimo, jer vrijeme brzo prolazi, a neke stvari su jako aktuelne u društvu. Trebalo je odmah djelovati, kao što je slučaj sa pjesmom "Omađijaj me", gdje su hrvatski političari zastupljeni i o čemu uopće govori naša predstava "Kiklop". Trebalo je odmah izbaciti singl, koji je skrenuo pažnju i na predstavu i na naš album, pred njegov izlazak. Sakupili smo sa svih strana ono što se dešavalo u kraćem periodu i od toga sklopili album.
NN: Kao i mnogo puta do sada, ocjena je bila "skandalozno"...
MARTINOVIĆ: A što će drugo reći nego "skandalozno", kad se njih tiče? Samo je buntovnički stav i ostao rokenrol, sve ostalo nije.
NN: Ima li još takvih bendova, postoje li neki novi rok buntovnici?
MARTINOVIĆ: Ima puno bendova, ali su nekako pogubljeni u vremenu i prostoru, ne znaju sami šta trebaju. Misle da treba da izvode nešto što čuju vani. Ja imam sreću da su, u vrijeme kada smo mi počinjali, vijesti o tome šta se dešava vani, u svijetu dolazile "na kapaljku". Onda smo kreirali stvari onako kako smo mislili da to treba biti i stvorili svoj, originalni zvuk.
NN: Razumije li publika Vašu fuziju muzike i scenskog nastupa?
MARTINOVIĆ: Ima publike koja sluša našu glazbu, ali je zapravo ne čuje. Ili je uopće ne želi slušati. Ima ljudi koji uopće u životu nisu čuli naše pjesme, ali sude po tome što vide, pa znaju reći da je naša muzika grozna. Meni se sviđaju takve reakcije, jer sve što je neka reakcija je dobro. Ako nemaš reći ništa o nečemu, to je najgore.
NN: Šta Vi imate reći danas?
MARTINOVIĆ: Uh, svašta. Previše stvari. Upravo smo objavili još jednu našu novu ploču, snimke iz vremena dok smo se zvali "Let 2". Za taj album sam uzeo jedan stari tekst "Gomile umiru glasno" i dodao novi refren i glazbu. Ona u biti povezuje vrijeme od prije 30 godine do danas, a himna je svih živućih generacija i govori o njima, generacijama koje su zaglupljene, zablesirane i manipulirane svim tim sistemima, obećanjima i boljim životima, a praktički su izgubljene.