Darko Rundek je sa svojim "Cargo orkestrom" održao sjajan koncert u Domu mladih u Sarajevu. Odlična svirka i prepune dvorane uobičajena su stvar za njegove nastupe, pa je tako bilo i u ovaj put u glavnom gradu BiH.
Ovaj svestrani umjetnik, pozorišni režiser i kompozitor, glumac i frontmen nekadašnjeg "Haustora", ovaj put je promovisao album "Live u Domu omladine", s koncerta u Beogradu 2007. godine.
S Rundekom smo razgovarali o ovom albumu, mogućem ponovnom okupljanju "Haustora", umjetnosti...
NN: Šta za Vas znači album "Live u Domu omladine" i koja je glavna razlika između Vaših studijskih i albuma s koncerata?
RUNDEK: Razlika je u tome što se čovjek u studiju obraća nekom zamišljenom slušaocu i komunicira sa svojim vlastitim fantazijama. Razmišlja o tome kako će to zvučati na radiju, kako će ga ljudi prihvatiti, a kada čovjek svira uživo, obraća se konkretnoj publici u konkretnom trenutku. Ja mislim da je za muziku to osnov. Studio ima svoju zadatu atmosferu, ali prava energija dolazi iz komunikacije s publikom. Zbog toga su bitni albumi snimljeni uživo.
NN: Da li je ovaj album snimljen u Beogradu zbog vjerne i brojne publike iz tog grada ili postoji neki drugi razlog?
RUNDEK: Ovo nije jedini naš live album. Album "Live u Domu omladine" snimljen je na koncertu u Beogradu, jer su se ljudi potrudili da donesu opremu i da to snime. Tako su nastali i naši prethodni live albumi.
NN: Da li je rad sa "Cargo orkestrom" ono što ste oduvijek željeli?
RUNDEK: Nikad ništa nije definitivno. U ovom trenutku sam imao sreću da sretnem ove muzičare i da sarađujem s njima, a koliko će to trajati, ne znam. Sve ima svoj rok trajanja. Ja se nadam da će ova saradnja biti plodna i da ćemo još uspješno stvarati.
NN: Možemo li očekivati uskoro Vaš novi album sa "Cargo orkestrom"?
RUNDEK: Radimo novi album, ali ne znam kada će izaći. Ja se nadam da ću ga završtiti do kraja godine. Još ne mogu previše govoriti o tom albumu.
NN: Godinama se provlači priča o ponovnom okupljanju "Haustora". Koliko tu ima istine?
RUNDEK: Mi smo već napravili jedno zajedničko okupljanje 1996. godine i svirali u nekoliko gradova. To je super zvučalo. Ovoga časa jedan dio benda je jako za okupljanje, dok drugi nije, jer ne žele da čačkaju po nečemu što je bilo, tako da ne znam još šta će biti od toga.
NN: Koje ploče iz osamdesetih godina iz bivše Jugoslavije najradije slušate?
RUNDEK: Mislim da je jedino album "Šarla Akrobate" "Bistriji ili gluplji čovek biva kad..." antologijski novovalni album i njega rado slušam svakih nekoliko godina. Volim čuti prva dva albuma od EKV-a, drugi album od "Filma", prvi album od "Azre"... Bilo je tad sjajnih albuma.
NN: Mislite li da bi ti bendovi, da su radili pjesme na engleskom jeziku, uspjeli na svjetskoj sceni?
RUNDEK: Što se tiče njihova kvaliteta, to je neupitno. Međutim, možda bi glazbena industrija to odbacila. To je veliko pitanje.
NN: Zašto se nikad niste intenzivnije posvetili teatru?
RUNDEK: Nisam bio dobar redatelj. Nisam se nikad dvoumio između režije i glazbe. Izabrao sam glazbu i to je to.
NN: Koliko Vam je obrazovanje na Akademiji scenskih umjetnosti pomoglo u Vašem radu u muzici?
RUNDEK: Pomoglo mi je to obrazovanje sigurno. Prije svega, naučio sam neke metode razmišljanja, naučio sam o proporciji, dramaturgiji, teoriji književnosti. To pomaže u bilo kojoj umjetnosti.
NN: Da li postoji neki album ili knjiga koja Vas je u posljednje vrijeme zaokupirala?
RUNDEK: Uglavnom volim slušati radio. Međutim, nedavno sam slušao sjajan album kojeg je sastavila jedna Njemica. Ona je kopala po arhivi radio "Bukurešta" i sastavila ploču s pjevačima iz šezdesetih godina. To je sjajan album. Čitam knjigu "Zavičajni roman ili kako je moj otac postao Nijemac" jednog njemačkog novinara, čiji je otac iz Hrvatske. Jako je zanimljiva.