David Bowie, rođen kao David Robert Jones 1947., britanski je rock muzičar, kompozitor, glumac, producent, aranžer i muzički tehničar. Muzički je aktivan punih pet decenija i vječno sklon mijenjanju muzičkog stila i imidža, a njegov rad i inovacije naročito postaju specifične od 1970. godine. Bowie se pojavljuje na filmu kao vrlo uspješan glumac, video redatelj i vizuelni umjetnik.
David Robert Jones rođen je u Brixtonu (London), od oca Stentona Jonesa, koji dolazi iz Doncastera (Yorkshire) i majke Margaret Mary Jones, koja potiče iz irske porodice. Bowievi roditelji se vjenčavaju nakon njegovog rođenja. Žive u Brixtonu do Bowieve šeste godine, kada se sele u Bromley (Kent). Bowie se školuje u "Bromley Technical High School", koja se nalazi u Kestonu, u Bromleyu, gdje sa svojim roditeljima živi do svoje osamnaeste godine.
S petnaest godina Bowie je doživio nesreću kada ga je njegov prijatelj George Underwood, koji je nosio prsten na ruci, udario u lijevo oko radi jedne djevojke i teško ga povrijedio. Bowie je osam mjeseci izostao iz škole, sve dok doktori nisu završili s operacijama i dok opet nije mogao normalno otvarati i zatvarati oko. Bez obzira na sve teškoće koje je prošao, ostao je dobar prijatelj s Underwoodom, koji je kasnije ilustrovao Bowieve rane albume. Doktori ipak nakon svega nisu uspjeli skroz zaliječiti njegovo oko, jer mu je zjenica neprestano dilatirala. Rezultat toga je njegovo trajno oštećenje dubinskog opažanja, kao i teško raspoznavanje boja.
Bowiev interes za muziku počinje od njegove devete godine, kada pod uticajem oca koji je sakupljao LP ploče, počinje slušati Fatsa Dominoa, Chucka Berryja i vrlo popularnog Little Richarda. Prilikom slušanja velikog Richardovog hita "Tutti Frutti" Bowie je znao govoriti: "Ovo mora čuti Bog". Njegov polubrat Terry uvodi ga u savremeni jazz i Bowie se oduševljava Charlesom Mingusom i Johnom Coltraneom, dok od majke za Božić 1959. dobiva plastični saksofon.
Muzička i filmska karijera
Svoju muzičku karijeru Bowie počinje vrlo rano, kao šesnaestogodišnjak. Godine 1962. osniva svoj prvi sastav koji se zvao "The Konrads". Tokom 1960-ih godina član je mnogih blues sastava, a neki od njih su: The King Bees, The Manish Boys, The Lower Third i The Riot Squad. S King Beesima 1964. izdaje svoj prvi singl "Liza Jane". Kasnije sa bluesa prelazi na stil britanskog popa. Rani singlovi snimljeni u vremenu 1964.-1966. ostaju gotovo nezapaženi.
U ranim šezdesetima Bowie nastupa pod imenom "Davie Jones", pa su ga zamjenjivali s glumcem i pjevačem Davyjem Jonesom iz grupe "The Monkees". Zbog toga svoje umjetničko ime mjenja u "Bowie", po junaku Jimu Bowieu poznatom po Bowie nožu. U to vrijeme snima singl "The Manish Boys" za izdavačku kuću Parlophone kao Davy Jones, dok prelaskom u izdavačku kuću Pye izdaje pod imenom David Bowie.
Bowie svoj prvi album izdaje 1967. godine za izdavačku kuću "Decca Records" (koja je ogranak kuće "Deram"), pod jednostavnim imenom David Bowie. Album je mješavina popa i psihodelije. Približno u to vrijeme izdaje novi singl "The Laughing Gnome". Kasnije kuća "Deram" njegov rani materijal na albumima i singlovima obnavlja i zajedno ga stavlja na kompilaciju.
David Bowie drastično mijenja svoj muzički stil i imidž, te u maniri hipi pokreta za diskografsku kuću "Mercury" izdaje album Man Of Words, Man Of Music. Album nije privukao veliku pažnju, ali se na njemu nalazi skladba "Space Oddity", koja ponovo izlazi kao singl i postiže zapaženi uspjeh u Velikoj Britaniji. Reizdanje albuma izlazi 1972. pod imenom Space Oddity.
U vrijeme kada završava skladbu "Space Oddity", počinje živjeti s Mary Finnigan kao podstanar. Finnigan i Bowie, zajedno s Christinom Ostrom i Barriejem Jacksonom, subotom navečer nastupaju u folk klubu "The Three Tuns pub" koji se nalazi u Beckenhamu (London)[6]. The Arts Lab bio je domaćin "Free Festivala" koji je održan u lokalnom parku, a to je kasnije Bowie iskoristio u svom singlu "Memory of a Free Festival".
Zajednička muzička saradnja s Marcom Bolanom (pjevač, tekstopisac), Mickom Ronsonom (gitara), Johnom Cambridgeom (bubnjevi) te Johnom Viscontijem (bas gitara, producent) koji nastupaju pod imenom "Hype" bili su temelji stalnoga pratećeg sastava, u koji je kasnije došao bubnjar Michael "Woody" Woodmansey. Bowie s ovom postavom 1970. godine izdaje svoj treći album The Man Who Sold the World, na kojem odbacuje zvuk akustične gitare s prijašnjih albuma i zamjenjuje ga zvukom električne gitare Micka Ronsona. Premda je ovo bio "prvi pravi" Bowijev album, sa svojim hard rock stilom i praskavim Ronsonovim gitarskim izvedbama nije zabilježio veći uspjeh.
Njegov sljedeći album bio je Hunky Dory (objavljen 1971. godine), koji takođe nije bolje prošao od prethodnoga, mada su kasnije muzički kritičari isticali kako je to jedan od ključnih Bowievih albuma. Nakon izdavanja albuma Bowie skandalozno najavljuje svoju homoseksualnost, te boji kosu crveno i izgleda kao androgina rock zvijezda. Bio je to uvod za album The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars, jedan od ključnih trenutaka, kako u Bowievoj diskografiji, tako i u istoriji rocka. Na albumu se nalazilo nekoliko skladbi koje su bile povezane svojom pričom, a ostale su bile pod utiskom sage o rock zvijezdi. Na Ziggyju se vidi srastanje svih dotadašnjih Bowievih fascinacija; psihodelije šezdesetih, raskošnih melodija, kabaretskih aranžmana, pop produkcije, praskavih riffova na gitari, puhačkih izvedaba i još mnogo drugog. Bowie na albumu kombinuje hard rock s albuma The Man Who Sold the World s veselijim eksperimentalnim rockom s albuma Hunky Dory i glam rockom (od njegova pionira Marca Bolana iz T.Rexa). Mnogo pjesama s albuma postali su rock klasici: "Ziggy Stardust", "Moonage Daydream", "Hang on to Yourself" i "Suffragette City."
U to vrijeme Bowie se ubrzo promaknuo u veliku rock zvijezdu i počeo je jako puno raditi u muzici. Osnivač i pjevač sastava "Velvet Underground", Lou Reed, u svom solo probijanju angažuje Bowiea da mu, zajedno s Mickom Ronsonom, bude producent na njegovom drugom albumu Transformer. Iggy Pop sa svojim sastavom "The Stooges" potpisuje s Bowiem poslovnu saradnju oko produkcije njihovog trećeg albuma Raw Power. To nije bilo primjetno originalnim skladbama s albuma, već Bowie kasnije radi velike promjene u miksanju. Na temelju disko predložaka i pop balada Bowie izdaje vrlo uspješan singl "Golden Years", ali sve više ima problema s drogom i vraća se u Englesku. Nakon što ga mediji sve više napadaju zbog nacizma i sve veće zavisnosti, Bowie se seli u Berlin.
U Berlinu se uspješno skida s narkotika, počinje se baviti slikarstvom, upoznaje njemačku elektronsku muziku te ostvaruje saradnju s Brianom Enoom i producentom Tonyjem Viscontijem. Krhak zvuk s albuma Station to Station prenosi i na sljedeći album Low, koji je prvi od tri albuma "Berlinske trilogije". Na albumu se nalaze elektroničke instrumentalne skladbe koje najavljuju novo doba osamdesetih, techno i post punk.
Isti stil, iako nešto veći utjecaj "krautrocka" i evropske progresivne rock scene, obilježava i drugi album berlinske triologije, Heroes. Naslovna pjesma na albumu govori o dvoje zaljubljenih, koji su razdvojeni berlinskim zidom i smatra se jednom od najboljih Bowievih pjesama.
Godine 1977. Bowie, osim što izdaje svoje albume, potpisuje produkciju za dva povratnička albuma Iggyja Popa, Idiot i Lust For Life, te glumi u filmu Schöner Gigolo, armer Gigolo (poznat i kao Just a Gigolo). Naredne godine odlazi na svjetsku turneju (prvi puta u Australiji i Novom Zelandu), na kojoj izvodi skladbe s "Lowa" i "Heroesa". Čitava turneja je zabilježena na koncertnom albumu Stage.
Bowie nastavlja raditi u pozorištu i na filmu do 1983. godine, a u studio ulazi samo radi zajedničkog singla Under Pressure sa sastavom Queen. Skladba postaje veliki hit, Bowiejev treći broj 1 na britanskoj top listi. Godine 1983. Bowie se razilazi s izdavačkom kućom "RCA" i potpisuje za "EMI America Records".
Nakon potpisivanja za "EMI", objavljuje svoj najkomercijalniji album Let's Dance. Album obilježava atmosfera novoromantičarskog doba osamdesetih u produkciji Nilea Rodgersa iz sastava Chic. Na albumu se po prvi put pojavljuje gitarist Stevie Ray Vaughan. Naslovna skladba zauzima prvo mjesto na američkim i britanskim ljestvicama i postavlja nove standarde u glazbenom svijetu. Album daje još dva hita, "Modern Love" i "China Girl" (poznat po provokativnom video spotu).
Bowiejev sljedeći album, Tonight iz 1984. godine, originalno je bio zamišljen kao živi album s materijalom s turneje "Serious Moonlight Tour", ali na zahtjev izdavača "EMI"-ja izlazi kao studijski album. I Tonight je također bio plesno orijentiran, ali nije zabilježio uspjeh prethodnika. Na albumu se pojavljuju Tina Turner i Iggy Pop.
Iste godine snima duet s Mickom Jaggerom, s kojim obrađuje prethodne uspješne pjesme poput "Dancing in the Street". Godine 1985. Bowie je jedan od zapaženijih izvođača na megakoncertu "Live Aid" na Wembleyu. Sljedeće godine Bowie ponovo radi na filmu, pa tako snima muziku za film "Absolute Beginners", ima jednu od glavnih uloga u filmu "Labyrinth" te snima pet skladbi za film "Monty Python" od Terryja Jonesa.
Godine 1987. objavljuje svoj solo album Never Let Me Down. Na albumu prevladava gitarski rock. Produkciju su radili Bowie i David Richards. Album se našao na šestom mjestu britanske top liste, a s njega su potekla tri singla: "Day In, Day Out", "Time Will Crawl" i "Never Let Me Down". Čitavi projekt Bowie promoviše na velikoj turneji Glass Spider.
1988. godine Bowie glumi Poncija Pilata u filmu Posljednje Kristovo iskušenje redatelja Martina Scorsesea.
Nadahnut "Pixiesima" i "Sonic Youthom", kao i sjećanjima na rane sedamdesete, Bowie okuplja hard rock kvartet "Tin Machine", u kojemu uz njega sviraju gitarist Reeves Gabrels, Tony Sales na basu i Hunt Sales na bubnjevima. "Tin Machine" objavljuju dva studijska albuma i jedan živi snimak.
Privatni život
Bowie se prvi put oženio 1969. godine s Angelom Barnett, koja se, prema tvrdnjama Davida Bowiea, ponašala kao muškarac (tu je izjavu snimio Calvin Mark Lee). Angelin loš osjećaj za modu i grubo kršenje zakona pripisivali su se uticaju Bowieve rane karijere i svjetske slave. Njihov sin Zowie rodio se 1971. Zowie je kasnije prvenstveno bio poznat kao Joe/Joey, premda mu je pravo ime bilo - Duncan Zowie Haywood Jones. Nakon osam godina razdvojenog života, odlučili su se rastati.
Godine 1976. Bowie daje intervju za časopis Playboy, gdje između ostalog izjavljuje:
„Istina je - ja sam biseksualac i ne mogu demantovati izvor od kojeg je to poteklo. Smatram da je to najbolja stvar koja mi se dogodila u životu..."
Bowie se drugi puta ženi 1992. somalijskim supermodelom Iman Abdulmajid. Bračni par Bowie 2000. godine dobiva kćer Alexandru Zahra Jones (koju zovu Lexi), a s njima živi i Imanina kćer iz prvog braka Zulekha. Porodica povremeno živi na Manhattanu ili u Londonu.