David Jojić je frontmen grupe "Charna", koja će uz bendove "Žasu" iz Zagreba i "Činčila" iz Sarajeva nastupiti u subotu, 14. novembra, u DKC "Incel" u Banjaluci.
"'Charna' je alternativna metal grupa iz Banjaluke. Od 2010. godine praše po regionu, ostavljajući iza sebe pobjede na Banjalučkoj, Mostarskoj, Kreševskoj i nadaleko čuvenoj Zaječarskoj gitarijadi. Svoj prvi album 'Dijete noći' objavili su 2024. godine", kazali su organizatori u najavi događaja, dodajući da je cijena ulaznice 15 KM, a za srednjoškolce i studente 10 KM. Uoči ovog događaja Jojić je govorio za "Nezavisne".
NN: Za početak, kako napreduje rad na drugom albumu koji je "Charna" u neku ruku najavila ove godine singlom "Ne zovi me"?
JOJIĆ: Polako, ali sigurno. Mi nikada nismo žurili kada je u pitanju autorski rad. Svaka nova pjesma se pažljivo "kuva". Obično prođe i nekoliko promjena prije nego što se odlučimo da je predstavimo javnosti. Izgleda da pomalo ljubomorno čuvamo svoje pjesme, ali uvjeravam vas da nije tako, jer će publika neke od tih pjesama moći da čuje premijerno na nastupu u DKC-u.
NN: Uprkos brojnim nagradama na gitarijadama i dalje pripadate alternativnoj sceni, u sredini u kojoj nezavisna muzika zavisi od entuzijazma muzičara. Kako nakon tolikih godina sviranja stvari stoje s entuzijazmom kod članova "Charne"?
JOJIĆ: Valjda je ljubav prema ovome jača od kompromisa. Mi se i dalje okupljamo redovno u studiju i vježbaonici, i dalje stvaramo i sviramo jer sve ovo iskreno volimo. Lagao bih kada bih rekao da nije teško. Krize u radu zakače i nas. Više puta smo se i sami pitali ima li smisla i dalje gurati, kad "tezga" bendovi sviraju svakog vikenda, ali prosto sa prvim rifom na probi nestaje svaka sumnja. Radimo ono što volimo. Imamo bend koji čine ljudi koji žele da ostave svoj trag i svoj pečat, a ne da sviraju tuđe pjesme. Možda smo naivni, ali ne želimo da odustanemo.
NN: Zbog čega tezgaroški bendovi dobijaju toliko prostora i da li to u neku ruku sprečava razvoj scene jer su bine u klubovima uglavnom rezervisane za njih?
JOJIĆ: Smatram da je to manja linija otpora za sve strane uključene u tu svirku. Prije svega, bendovi će mnogo lakše "skinuti" poznati hit nego potrošiti vrijeme u pokušajima da se napravi autorska pjesma. Stvaranje autorske pjesme traži mnogo vremena, proba, različitih aranžmana... Nažalost, to nije uvijek onako kako prikazuju u filmovima, kada pjesma nastane u jednom dahu. To se tako rijetko dešava da djeluje kao incident. S druge strane, tu su vlasnici klubova. Mahom je njihov cilj i posao, prije svega, da ostvare profit u svom klubu jer se, u suprotnom, tim poslom ne bi bavili. Tako dolazimo do te formule da je tezgaroški bend isplativiji. Bend će brzo skinuti tuđi hit. Gazde će napuniti lokal jer svi vole da čuju i da sa bendom pjevaju hit koji poznaju. Slažem se da to sprečava razvoj domaće autorske scene, ali, nažalost, ta pojava je toliko stara da sam je prosto prihvatio kao takvu i to je to. Opet se vraćam na ono osnovno. Mi ovu muziku stvaramo zato što volimo i što želimo da ostane neki trag iza nas, a ne da bismo se nekome posebno svidjeli svirajući odavno prepjevane hitove.
NN: Šta nam možete reći o kolegama iz bendova "Činčila" i "Žasu", s kojima ćete dijeliti binu 14. novembra, s jedne strane, i, s druge, kakvo je Vaše mišljenje o domaćinima iz DKC 'Incel'? Koliko trud svih njih, a i vas, scenu održava živom?
JOJIĆ: Pa, prije svega, ekipu iz "Činčile" poznajemo dugo vremena. Ranije smo u nekoliko navrata razgovarali o nekom zajedničkom nastupu i, evo, sad će se to i dogoditi. Žanrovski smo možda malo različiti. Njihov scenski nastup je svakako nešto što je posebno vrijedno pažnje. Što se tiče ekipe iz drugog benda iz Zagreba, nažalost, nismo do sada imali priliku za saradnju, ali nadam se da će se to promijeniti nakon ove svirke. Kada su u pitanju organizatori iz DKC-a, mogu samo reći: "Kapa dolje". U vremenu ekspanzije svega komercijalnog, želja da se i dalje gura i promoviše alternativna scena i domaći bendovi je za svaku pohvalu.
NN: Pripadate muzičkom izrazu koji izražava određeni stav. Smatrate li da mejnstrim muzika danas i ovdje ne prihvata ljude sa stavom?
JOJIĆ: Smatram da mejnstrim muzika ima kvaliteta u određenim izvođačima, ali isto tako ima i mnogo promašaja, podilaženja trendovima, jednostavnim notama i plitkim tekstovima. Stav kao takav je težak, možda pomalo i opasan, ne samo u muzici, već i u životu. Ali svakako je važno imati ga. Svaki tekst i svaka naša pjesma rade na preispitivanju i nas kao pojedinaca i društva u cjelini. Jasno je da to nije uvijek isplativo, ali ako bismo gledali samo finansijsku korist, sigurno se ne bismo bavili ovim čime se bavimo.
NN: Ljetos ste nastupali na "Cool Tool festu". Što se tiče festivala, Vaš kolega iz "Činčile" Vanja Solaković tvrdi da tu uglavnom dominiraju ex-Yu bendovi i da nostalgija ubija sadašnjost. Šta Vi mislite o tome?
JOJIĆ: Slažem se sa Vanjom po tom pitanju. Po informacijama koje sam dobijao u godinama iza nas, uvidio sam da je to u Sarajevu posebno izraženo, mnogo više nego u Banjaluci. Naravno, ni kod nas to nije rijetka pojava… Bendovi koji su slavu stekli u osamdesetim ili devedesetim godinama prošlog vijeka i dalje su mejnstrim na našim festivalima. Ruku na srce, izrodilo se dosta kvalitetnih bendova i u ovom vijeku. "Zoster", "Mortal Kombat" i slični svakako pripadaju novijoj generaciji i veoma uspješno grade karijere i pune festivale. Ali, kao što je Vanja rekao, ex-Yu bendovi i dalje dominiraju. Ali vjerujte, ponekad pomislim da ni njima nije sve tako sjajno. Pjesme koje izvode na tim festivalima su pjesme koje su pisali i objavili u svojim dvadesetim godinama. Njihova razmišljanja su se za 40 godina promijenila, pogledi na svijet, poimanje sebe i okoline... A i dalje na binama izvode pjesme koje su tada stvarali. Ne znam, možda griješim, ali meni sigurno ne bi bilo ugodno svakog ljeta od grada do grada pjevati jednu te istu pjesmu i tako 40 godina. Stvarali su oni i u kasnijim godinama, ali prosto se nije tako uspješno "primilo".