Dok su se nekada zabave pravile uz zvuke muzike sa gramofona, a potom se cupkalo uz ono što se moglo čuti na radio-prijemnicima, u eri interneta veliku popularnost dobili su di-džejevi, današnje ikone urbane muzičke scene.
Ipak, di-džej scena u RS još nije zaživjela onim intenzitetom kako je to u svijetu, ali da ima pomaka dokaz su mladi, talentovani ljudi koji kroz svoje setove nastoje da unesu duh svjetske muzike u naše klubove.
Domaći majstori elektronske muzike ističu da na visinu njihovog honorara utiče više faktora, počevši od kluba u kojem rade, broja posjetilaca, ali i grada u kojem puštaju muziku. Prosječna zarada iznosi oko 500 KM mjesečno, mada ima i onih koji naplate više.
Jedan od najpoznatijih banjalučkih di-džejeva, koji zajedno sa kolegom Tiborom Kljakićem čini popularni dvojac "Digital seekers", Zoran Šišić, ili DJ Kazo, navodi da sedmično radi uglavnom dva ili tri puta.
"Nemam stalan angažman u nekom od klubova, jer ne volim da se vežem za jedno mjesto svaki vikend, pa stoga su moji angažmani različiti sa finansijskog aspekta. Zavisno od tih angažmana, takva je i mjesečna zarada. Ako radim van Banjaluke, ili van BiH, onda su cifre veće. Ne bih baš da otkrivam koliko zarađujem u prosjeku, ali je to sasvim pristojna cifra da ispunim svoje životne potrebe", naglašava Šišić.
Ističe da se mnogo trudio da postane neko di-džej ime, pa stoga smatra da je isplativo provoditi vrijeme u klubovima, jer od tog novca može pristojno da zaradi i "da ne živi na grbači roditelja".
Šišić je zaposlen i kao novinar na jednom internet portalu, ali kaže da ima dovoljno za odmor i pripremu za večernje svirke.
Smatra da je di-džej scena u RS na veoma niskom nivou, jer se na žurkama gotovo uvijek pojavljuju isti ljudi i taj broj nije veliki.
"Banjaluka ima dosta kvalitetnih di-džejeva, koji se trude, ali za njih nema publike, a u manjim sredinama je još teže. Međutim, drago mi je što u posljednje vrijeme ima dosta mlađih ljudi koji se zanimaju za elektronsku muziku i posjećuju žurke. Smatram da će sutra oni biti veoma dobra publika, samo ih malo treba edukovati i usmjeriti, a to je na kraju krajeva zadatak nas di-džejeva", zaključuje Šišić.
U posljednje vrijeme ima dosta mladih koji se zanimaju za elektronsku muziku i oni će biti dobra publika, samo ih treba edukovati i usmjeriti, navodi Šišić
Među perspektivnim bh. di-džejevima je i Miroslav Pavlović, koji takođe priznaje da nije zadovoljan di-džej scenom kod nas, odnosno uopšte scenom urbane muzike.
"Ja pod scenom podrazumijevam da recimo jedan grad ima više mjesta gdje svaki vikend možete čuti različite žanrove elektronske muzike, od deep housa, housa, tech housa, tehna do hip-hopa, dubstepa, drum and bassea i svega ostalog što spada u elektronsku ili urbanu muziku, i da takođe često bude gostovanja inostranih di-džejeva, bendova i slično", navodi on.
Dodaje da bi se tada osjetilo da je scena živa. Zasad se, kaže, sve svodi na komercijalni house, koji on ni ne svrstava u neku di-džej scenu.
Pavlović pojašnjava da, kada je riječ o anganžmanu, ima perioda kada radi skoro svaki vikend, a desi se i da ima samo jedan radni vikend mjesečno.
"Što se honorara tiče, sve zavisi od mjesta gdje radim, veličine kluba, sve je to dogovor između di-džeja i organizatora. Naravno da, ako radim van svog grada ili države, cijena ide naviše", ističe on.
Poznati banjalučki di-džej Vanja Babić ima stalni angažman u jednom banjalučkom pabu, a, kako kaže, često se javljuju i nove ponude, pa i mjesečna zarada zavisi od broja nastupa.
"Zarada varira od 500-600 KM pa i više. Može se zaraditi dovoljno za solidan džeparac. Za život još, nažalost, ne. Koliko god bio lijep i meni drag, ovaj posao ima i svojih loših strana. Noći provedene u klubovima ostavljaju posljedice na dnevne obaveze, a tu je i problem hronične nenaspavanosti. Ali, ako postoji ljubav prema njemu, to je cijena koja se mora platiti", priča Babić.
Di-džej scena u RS, nastavlja, u pravom smislu riječi ne postoji, mada je istina da se posljednjih godina pojavilo nekoliko veoma kvalitetnih producenata, čiji autorski rad zaslužuje poštovanje.
"Čini mi se da oni nezadrživo napreduju. Što se Banjaluke tiče, ovdje je uvijek bilo dobrih live di-džejeva, ima ih i sada, i na sreću, sve češće se organizuju 'elektronske' žurke. Čini se da stvari napreduju, istina, polako, ali je Banjaluka sada definitivno grad koji se mora pomenuti ako se govori o bilo kakvoj di-džej sceni na ovim prostorima", ističe Babić.
Publika koja prati urbanu muzičku scenu u našem gradu upoznata je s imenom Dejana Ilića, DJ Woodie, koji priznaje da visina honorara zavisi i od kluba, dužine seta, ali i od toga da li je već nekada radio na nekom mjestu.
Ističe da je do muzike lako doći, pogotovo danas u eri interneta, ali i zbog činjenice da je zaštita autorskih prava poprilično nebitna.
"Muziku u proteklih pet godina puštam uglavnom sa CD-ova, ploče su odavno postale luksuz i zbog cijene, a i zbog činjenice da u čitavoj BiH ne postoji šop specijalizovan za di-džejeve", navodi Ilić.
S obzirom na to da je posao di-džeja nestalan, i njemu je "osnovna" profesija vezana za novinarstvo i na radiju je zaposlen više od 15 godina.
"Nekada imam dosta gostovanja od čijih honorara bih mogao biti 'zadovoljan', a nekada se ipak dešava da ne radim di-džeing i po dva vikenda, što u nekom slučaju može biti problem", pojašnjava on.
Slaže se s ostalim kolegama po pitanju elektronske scene u RS, prije svega jer su drugačiji uslovi u odnosu na period od prije 10 godina.
"Danas di-džejevi mogu puštati muziku i sa telefona i raznoraznih kontrolera, dok to prije nije bilo moguće. Ima mnogo takvih koji se predstavljaju i rangiraju sa ljudima koji profesionalno rade svoj posao, i satim tim prave haos na sceni. Svakako, nadam se da ljudi to primijete i da će poštovati pravu stvar", dodaje Ilić.
Na visinu honorara utiče više faktora, počevši od kluba, broja posjetilaca, ali i grada u kojem puštaju muziku
Mladi di-džej Nebojša Janjić, poznatiji kao Nebs Jack, pak, kaže da je kod nas di-džej scena dobra jer ima dosta dobrih di-džejeva, ali je problem u tome što nema dovoljno klubova koji promovišu elektronsku muziku.
"Radim sam otprilike 10 do 15 dana u mjesecu, što je dobro jer imam vremena da preslušavam novu muziku. Cijena nastupa nije uvijek ista i zavisi od toga koliki je kapacitet kluba", objašnjava on.
Ističe da niko od di-džejeva/producenata ne pušta isključivo svoju muziku, a pogotovo ne kod nas.
"Da biste bili producent, prvo morate biti muzički obrazovani, ali to otvara neke druge teme, uglavnom kod nas ima mali broj uspješnih producenata. Ja 80 odsto svoje muzike puštam na svim nastupima i mislim da je danas produkcija jedina stvar koja di-džeja može podići na određen nivo", dodaje Janjić.
Najplaćenije ikone urbane muzičke scene
1. Tiesto - 22 miliona dolara
Holandski di-džej iz Brede inkasirao je nevjerovatnih 22 miliona dolara. Ovaj di-džej za svirku dobija 250.000 dolara, a u svojoj dosadašnoj, više nego uspješnoj karijeri izbacio je pet studijskih albuma.
2. Skrileks - 15 miliona dolara
Dvadesetdvogodišnji kalifornijski majstor elektronske muzike zarađuje godišnje 15 miliona dolara. Na sceni je aktivan od 2002. godine, a kaže da sluša elektronsku muziku od svoje 12 godine.
3. "Swedish House Mafia" - 14 miliona dolara
Švedska elektronska atrakcija, koja je nedavno prestala da postoji, inkasirala je tokom protekle godine 14 miliona dolara. Činili su je poznati di-džejevi Aksvel, Stivi Anđelo i Sebastijan Ingroso.
4. Dejvid Geta - 13,5 miliona dolara
Popularni francuski di-džej ima zagarantovanu godišnju svotu od 13,5 miliona dolara. Publika u našem regionu imala je u više navrata priliku da čuje njegov nastup.
5. Stiv Aoki - 12 miliona dolara
Američki di-džej japanskog porijekla može se pohvaliti zaradom od 12 miliona dolara. Ima jedan studijski album pod nazivom "Wonderland".