Poznati sarajevski bend "Letu štuke" nedavno je imao još jedan uspješan nastup u Banjaluci, a momci su nakon koncerta bili odlično raspoloženi, pa su se u neobaveznom ćaskanju dotakli i tema koje su uključivale rialiti programe. "Nezavisne" su iskoristile priliku da se uključe i porazgovaraju o tome, ali i nekim drugim temama sa Dinom Šaranom, frontmenom "Štuka".
NN: Kad već spominjete rialiti, pratite li neki?
ŠARAN: Ma, ne. Gledam televiziju, pa mi nalete u kadar.
NN: Šta gledate najčešće na televiziji?
ŠARAN: Pravo da vam kažem, gledam ili neke političke emisije ili neki film, ponekad neku utakmicu. Ono što i ostali narod, ništa specijalno. Naučnopopularne emisije volim, ali toga ima malo na našim programima. Kao što je, recimo, emisija "Na rubu znanosti". E, to je dobro. Jedan jedini program koji emituje jednu jedinu emisiju, koja mi je interesantna od domaćih kanala.
NN: Da li Vas je iznenadila inicijativa za njeno ukidanje?
ŠARAN:Ne čudi me to, ni najmanje. Ono, daj samo neke "lake" zabave. Vjerovatno im je to viška u programu. Zauzima im slobodne termine koji bi možda mogli da pokriju nekim "rialitijem", kad smo već kod toga.
NN: Koliko "Štuke" imaju prostora u medijima ili se ne obazirete na to?
ŠARAN:Nije da me nije briga, bilo bi licemjerno da to kažem. Briga me, živim od ovoga. Ali, nema nas nešto, kao i ovih ostalih bendova isto. Ja nešto ne vidim da neko forsira rokenrol na televiziji. Nisam to vidio odavno, dugo. Ne da ga ne forsira, nego ga nema, da se ne lažemo.
NN: Kome odgovara da je to tako?
ŠARAN:Problem je u medijima, problem je u politici... Firme, korporacije upravljaju politikom. Opet, politika upravlja uređivačkom politikom programa i tako dalje. To je jedan lanac interesa koji je teško prekinuti, ako nisi involviran direktno. Ako jesi, onda nemaš interesa da ga prekineš i onda, kao što kažu u Sarajevu, "hairuješ". Uzimaš novce od toga.
NN: Da li to onda znači da nije dobro biti prisutan u medijima?
ŠARAN:Treba bendovi da budu u medijima, treba da postoje top-liste, muzika treba da se vrati na ovo što se sad svira. Ovo što se "vrti" kod nas u medijima jeste muzika kao osnovni pojam, ali za mene to nije muzika. Ne znam kako ko to percipira, ali vidim da većini jeste, upravo, poželjna muzika.
NN: Ali bez obzira na slabo pojavljivanje, "Štuke" nastupe, recimo, u Beogradu i na koncert dođe veliki broj ljudi…
ŠARAN:Beograd je ogroman grad, ima nekoliko miliona stanovnika. Dođe nekih hiljadu-dvije hiljade ljudi na koncert, plafon. Nije to neka cifra na dva miliona stanovnika. To ti je kao u Sarajevu petsto ljudi ili u Banjaluci tristo. Po proporcijama se sve jasno vidi. Koliko ljudi ode na Acu Lukasa u Sarajevu? Mi smo imali koncert dva dana prije njega, došlo nam je petsto ljudi, a na njegovom koncertu je bilo 15.000. Klinci vole "narodnjake", nažalost. To je najtragičnije od svega.
NN: I muzika sa Zapada je popularna, postoji li onda neka paralela sa našim "narodnjacima"?
ŠARAN: Pa, imaš r'n'b i ovaj nekvalitetni "treš" hip-hop, ja ga tako zovem. Mislim, "turbo" je i na Zapadu. Ovo što vrti i predstavlja MTV, to je sve "turbo".
NN: Na koji način nastaju Vaše pjesme?
ŠARAN: Kada pišem pjesme, najviše pišem o svom životu, onome što me okružuje i kako to direktno utiče na mene. Uvijek polazim od toga. To nije egoizam, nego jedini rakurs, a govorim u svoje ime, iz kojeg možeš gledati stvari kao umjetnik. Uvijek od sebe kretati i o sebi pisati. Citirati sebe kroz druge.
NN: Ne koristite tuđe priče u svojim pjesmama?
ŠARAN: Nekako nisam "storyteller". Imaš takvih autora, kao što su, recimo, Springstin, Dilan… Od naših autora je tu Sejo Sexon iz "Zabranjenog pušenja" ili od hiphopera TBF. Ja nemam takvu vrstu dara da pričam priču kroz pjesmu, nego uvijek imam neke atmosfere… Ne znam kako to da nazovem ili definišem. Pišem direktno, nemam posebnih filtera, pišem brzo i izbacujem iz sebe.
NN: Razmišljate li u rimi tokom tog procesa?
ŠARAN: Razmišljam, neke tekstove čak nisam ni napisao, nego sam ih direktno otpjevao u eter. Evo, recimo, pjesama "Psycho", nju nisam nikada napisao na papir. Kako je u glavi nastala, tako je i snimljena, bez zapisivanja.
NN: Pisali ste za razne izvođače, da li na isti način pišete i pjesme "po narudžbi"?
ŠARAN:Kada pišem za druge, onda malo promijenim "mod", promijenim način razmišljanja i spustim vlastite kriterije, jer moram. Uglavnom, pišem po narudžbi za komercijalne izvođače, koji ne žele nikakvu filozofiju i ne žele nešto nejasno u pjesama. To je kao sa kolom na šporetu - samo ga sa "trice" spustim na "keca" i pišem.
Kada pišem za druge, spustim kriterije, kao kolo na šporetu - samo ga sa "trice" spustim na "keca", kaže Šaran
NN: Imate li nekog omiljenog pjesnika?
ŠARAN: Moji omiljeni pjesnici su uglavnom iz moje branše, koji su povezani i sa muzikom, kao što su Bob Dilan, Leonard Koen, Nik Kejv, Lu Rid. Bouvi ima odlične tekstove, samo njega ljudi nisu nikada percipirali kroz tekstove, zbog njegovog izgleda i imidža. Rok poezija, u svakom slučaju. Nemam čak više ni osjećaj da sam sebe mogu nazvati pjesnikom, to ide nekako prirodno. Kao kad iz česme teče voda, dok je ne nestane. Kad prestane, onda otvori trafiku ili kafanu - klasika na Balkanu.
NN: Sve je više umjetnika koji sarađuju na liniji Sarajevo - Banjaluka, kako Vi gledate na to?
ŠARAN: Mislim da je super da uopšte postoji neka razmjena, zato što nas, uslovno rečeno, normalnih ljudi, koji nisu za neku agresiju, separaciju, segregaciju i aparthejd, ima jako malo. A solidarnosti je malo u cijeloj BiH, svejedno da li je u pitanju Republika Srpska ili Federacija.
NN: Znači li to da ljude nije briga za tuđu muku?
ŠARAN: Ne da narod nije briga, nego je narod postao površan usljed svega, umora od rata i svega poslije, zbog materijalizma koji je zavladao i zamijenio socijalizam. Postratni sindrom, napredak tehnologije, Facebook... Sve je to učinilo da se ljudi više ne druže, da nemaju više osjećaj za socijalno, nemaju empatije. Potpuna letargija i utrnuće ljudi. Ali, pošto smo mi takvog mentaliteta, to utrnuće i tišina neće donijeti buku, niti prevrat, već će se desiti jedna implozija, koja dovodi do eksplozije tumora, srčanih udara… To treba izbaciti iz sebe i na ulice. Ljudi treba da prestanu da razmišljaju separatno, materijalno i da im je prvi komšija dušmanin, a kamoli da se dijelimo na hrišćane, muslimane, ove ili one, nema nikakve potrebe. To je totalno gubljenje vremena, živaca, zdravlja, para.
NN: Šta mislite odakle se javlja ta potreba?
ŠARAN:Ja ne mislim da je podjela potreba, podjela je program. I stara latinska kaže "divide et impera" - "zavadi, pa vladaj", to je to. Uvijek neko zavadi masu, podijeli je i onda iskorištava. Narod inicijalno nema nikakvu potrebu za bilo kakvom podjelom. Ako smo 40 godina mogli živjeti u miru, bratstvu i jedinstvu, i blagostanju, zašto ne bismo danas mogli? Samo je fol da ne mora neko imati 100 milijardi eura, a drugi da nemaju ni "cvonjka". Dakle, treba nam socijalna pravda. Vidjećemo šta će se desiti, mislim da bi Kina mogla riješiti ovu globalnu krizu, pa čak i vojnim putem. Gledao sam njihovog novog predsjednika, koji je kazao da Kina više neće dozvoliti da jaki tlače slabije i iživljavanje nad Afrikom, a sve to ima veze sa recesijom danas.
Sam i srećan
Šaran ističe da voli da čita provjerenu literaturu, kada je kvalitet u pitanju. "Ne volim ove nove pisce, nadrifilozofe, kao što je Koeljo, koga čitaju manekenke, to mi se ne sviđa. Volim klasike, Dostojevskog, Andrića… Evo, baš sad čitam jednu interesantnu knjigu koju sam dobio na poklon, a govori o tome kako da čovjek zadrži sreću u sebi, kako da se konektuje sam sa sobom, tj. kako da bude sam i srećan. Nije u pitanju roman, već filozofska knjiga, sve češće čitam takvu literaturu", navodi on, ali ističe da mu je pjesma i dalje puno draža forma, jer je kraća i sažetija.