Smrt Gorana Bareta, muzičara čiji su život obilježili velika umjetnička snaga, lične tragedije i potraga za smislom, rastužila je brojne obožavaoce.
Na društvenim mrežama objavljene su brojne poruke kojima se ljudi opraštaju od muzičara kojeg su mnogi smatrali jednim od najupečatljivijih rokera sa ovih prostora.
Među onima koji su se oprostili od Bareta je i poznati franjevac fra Lazar Perica, župnik u šibenskom naselju Bilice. On je na svom ličnom blogu „Živjeti vjeru“ objavio tekst posvećen muzičaru, uz molitvu za njegov vječni mir, prenosi Slobodna Dalmacija.
Iako je Bare u javnim nastupima govorio o svojim sumnjama u vjeru i teškoćama da prihvati tradicionalna hrišćanska shvatanja Boga, raja i pakla, fra Lazar Perica u svom oproštaju naglasio je njegovu iskrenost, životne borbe i trag koji je ostavio kroz muziku.
Župnik je istakao da ne piše kako bi opravdavao Baretove zavisnosti ili loše odluke, već da bi ukazao na čovjeka kojeg je doživljavao kao inteligentnog, iskrenog i neshvaćenog.
U nastavku prenosimo njegovu objavu u originalu.
Oproštaj fra Lazara Perice od Gorana Bareta
„GORAN BARE (1965. - 2026.)
Gorane, Bog je milosrdan, prepun ljubavi za nas grešnike. Radi nas je postao čovjekom, bio siromašan i ponizan, poslušan svome Ocu.
Čovjek i Bog pun ljubavi prema svima.
Tvoj život je bio težak. Nije te mazio. Gurao te stalno u tamu i na rub beznađa. Svoj jad i muku pretakao si u stihove i kroz njih tražio svjetlo i spasenje. Kroz bol, patnju, tražio si ljubav i izbavljenje iz jada ovozemnoga života. Tražio si Boga, jer on je Ljubav. Ja nisam tvoj odvjetnik.
Bog je pravedan sudac. On pozna naša srca i po njima nas sudi. Ne pišem ovo da bi branio tvoju ovisnost, koju zasigurno nisi želio i koju ti je život donio, niti tvoje loše odluke ili slično. Ne pišem ovo u ime onih koji će ti reći "bravo Bare legendo", a da ti nikad iskreno ljudski možda nisu pristupili i ponudili pomoć. Još manje pišem u ime onih lažnih i licemjernih vjernika, koji će te osuditi i "baciti kamen" bez da ti daju šansu da im kažeš tko si.
Osjećao sam te blizu. Osjećao sam te neshvaćenim. Vidio te inteligentnim i iskrenim. Jednostavnim i u mnogočemu poniznim. Bio si svoj. Ostavio si svoj rukopis svijetu. Rukopis čovjeka patnika, kojega je život udarao i koji se uvijek osjećao bliskim malenima. Zato te Gorane cijenim, izražavam ti svojevrsno priznanje, jer nisi posustao. Dao si sebe za druge. Potrošio si se u močvari ljudskoga jada, sav uprljan smradom ljudske bijede, a da opet nisi izgubio sjaj Stvoritelja u dubini svoga srca i duše. Gorane!
Neka ti Gospodin bude milostiv! Neka te oslobodi svih demona! Neka te primi u svjetlo Vječnoga mira, neka te opere od svih grijeha, neka te primi u zagrljaj, kao Otac izgubljena sina!
Vidjeli se u Vječnosti! F.L.P. (9.10.2026.)“