Bend "Discopath" iz Splita prije deset godina pokrenuli su pjevač Toni Kesić i gitarista Mak Jovanović kao studijski mutant projekat aerobik diska i elektronske muzike.
Na to su kalemili semplove domorodaca iz dalmatinske Zagore (gange i rere), pa i domaćih pop ikona. Uglavnom, radilo se o spontanoj muzici koja je završavala kao podloga animacijama, malim eksperimentalnim filmovima i TV emisijama. Time su ventilirali višak ludila od nesretnog djetinjstva, svojih poslova i ljudi koje svakodnevno oblijećemo. Naime, Kesić je radijski, a Jovanović novinar u "24 sata". Krajem prošle godine odlučili su nastupiti na jednom festivalu u Splitu, pozvali su trojicu prijatelja iz šopinga i njihovog podruma za aerobik, svirku i pilates, te se "Discopath" iz projekta pretvorio u pravi bend.
"Danas je to i terapijska zajednica koja vrijedno kuha i peče nekakav gitrarski disko album. Osim Kesića i mene, u bendu su basista Veljko Karakaš zvani Oktava, mlađahni bubnjar Robert Malkić Metronom, inače otrov za raspuštenice, i naš drugi pjevač Mišo Komenda, atleta iz splitskog rok benda "Lažni brkovi" i mamac za posrnule srednjoškolke", kaže Mak Jovanović.
NN: "Discopath" je nastao kao projekat benda "Castro"?
Toni: "Discopath" je kao projekt stariji od "Castra", koji smo osnovali krajem 2004. kako bismo kombinirali kabaret s elektronskom i električnom muzikom. "Castro" je odmah zaživio kao bend, snimili smo neke pjesme, dva spota, pravili svirke, a "Discopath" je dugo vremena bio samo za projekt za naše studijske eskapade, izradu radijskih i TV džinglova. No, odnedavno stvar se preokrenula, naš rad u "Discopathu" je nakratko uspavao "Castro". Izvlačimo ga iz sanduka tek za koji koncert, što i nije neki problem, jer svi članovi "Discopatha" ujedno su i "kastrovci".
Robert: Razlikujemo se stilski jer je "Castro" malo ozbiljniji i promišljeniji, a "Discopath" spontaniji i to nas trenutno puno više veseli.
Članovi "Castro" benda na koncertima se oblače u drevne haljine dalmatinskih domaćica kako bismo ih sačuvali od zaborava, a "Discopath" je na stejdžu skupina disko svećenika i propovjednika. "Discopathu" spontanost daju alkoholne pare koje se oslobađaju u našem podrumu od fermentacije vina.
NN: Kako biste najjednostavnije opisali muziku "Discopatha"?
Mak: Danas je to elektronski disko s gitarskim mamuzama na koji šlepamo blentave tekstove i višeglasje ala "Bee Gees".
NN: Pjesma "Kaćunko" postigla je veliki uspjeh? Zašto vam je baš on bio inspiracija?
Veljko Oktava: U stvari Kaćunko (Don Travolta) je bio stvar koju smo napravili u pet minuta prve zajedničke svirke. Nakalemio nam se na muziku bez ikakve prvotne namjere, vjerojatno je završio u našoj pjesmi jer je najpopularniji hrvatski svećenik i svako malo krči sebi prostor u medijima. Kad smo prvi put svirajući stigli do refrena u kojem zazivamo njegovo ime, osjetili smo frenetičnu zajedničku energiju kakvu baš i nemamo u "Castru". Za dva dana od nastanka pjesme prvi put smo je izveli uživo. Obukli smo se kao svećenici, a po reakcijama ljudi shvatili smo da smo pronašli naš pravi ton i poslanje.
NN: Poznati ste po provokacijama... Jesu li te provokacije djelotvorne?
Mak: Više bih to nazvao malim medijskim spačkama, koji je dobar dio ljudi, nažalost, shvatio preozbiljno, pa su počeli i zazirati od nas. Kad smo opjevali don Kaćunka neki su pomislili da smo vjerski disko-rok bend, a drugi da smo nesretnim slučajem odbjegli s psihijatrije. Ipak, don Kacunko je pjesmu o sebi dobro primio i prihvatio kao šalu. Sa njim smo se nakon što smo je pustili u promet podružili u Gospiću, prejeli se i sprijateljeli, te ustanovili da čovjek nije uopće onakav kakvim ga mediji vide. Dakako, ne slažemo se baš sa njegovim stavovima i tvrdnjama poput one da je "lutka Barbie inficirala protiv majčinstva i djevičanstva generacije žena", jer nas je, recimo, muškost njezinog partnera Kena u najranijom djetinjstvu osovila kao potencijalne pater familijaše.
NN: Šta je danas najvažnije u muzici da bi se uspjelo? Ideja, originalnost, sama muzika?
Toni: Mi u muzici uopće ne tražimo poseban uspjeh, već mjesta, bilo na Internetu ili na kakvom koncertu, na kojoj nas ljudi koje to zanima mogu čuti. Dakle, muzika i njezino kovanje nam je najvažnije. Čak nas je prebrzo zamorila i medijska pompa oko pjesme o don Kaćunku, tim više jer je stvar više o štosnoj novinarskoj priči gdje se opjevava neobičan lik nego o samoj pjesmi. Kao bend mislimo da smo dobrano originalni i imamo višak ideja u odnosu na vrijeme koje možemo posvetiti glazbi, a plivamo van struje u usporedbi s hrvatskim bedovima.
NN: Da li biste se prijavili na takmičenje "Dora" kako biste razbili monotoniju sa predstavnicima od ranije?
Veljko Oktava: Bez ikakvog problema. No, znamo da smo za naše prilike prebizarni žiriju koji godinama samo servisira ostavštinu Tončija Huljića i sličnih. Za "Doru" bismo čak poveli i naš plesni ansambl "Vesele švore" (švore - dalm. časne sestre), a radi se osobama liječenima od gljivica, bez ritma i motorički nezgrapnima, ali strastvenim plesačima.
NN: Planirate li posjetiti EXIT festival ove godine?
Mak: Veljko je bio lani, a ići će i ove godine. Osim što u Novom Sadu vidi omiljene bendove, lažno se predstavlja djevojkama da je muzički menandžer. Ja sigurno neću moći jer ljeti imam previše posla za svoje novine, naime, stalno pratimo potrage za nestalim turistima koji se u sandalama penju na Biokovo, a s perajama krenu plivati s kopna na otoke.
NN: Možemo li očekivati vaš koncert u Banjaluci?
Mak: To nam je stvarno želja, pa ako tko ima volje neka nas pozove. Do kraja osamdesetih u Banjaluci sam posjećivao prabaku i pradjeda za svaki 1. maj. Okretao bih janjce za pare na ražnju uz obiteljsku kuću u Omladinskoj ulici. Bilo je to krasno djetinjstvo i prve zarade. Obožavao sam taj grad, a od prijatelja DJ-a čuo sam da ste po klupskoj sceni daleko življi od Splita. Zovite nas i stižemo.
NN: Planovi za budućnost?
Toni: Malo su kaotični. Trebamo smiksati i doraditi prvi službeni CD "Castra" "Morlacco Cabaret", a istovremeno snimamo novi materijal "Discopatha". Također, počeo se raditi spot za "Kaćunka", a uvježbavamo se i za skore svirke. Imamo još stvari u mirovanju, ali moramo malom usporiti, ipak smo Dalmatinci.
Provokacija nikad dosta
"Nedavno smo u jednoj TV emisiji isprovocirali najpoznatijeg splitskog trgovca Željka Keruma, jer Mak njegovu sestru Nevenku, koja mu vodi tvrku, zbog frizure i stasa usporedio sa Jovankom Broz. Doznali smo da to nije baš dobro primio, posebice jer je sad u kampanji da preuzme grad i na skorim izborima postane gradonačelnik Splita. Šteta što se ljuti, jer napravili smo mu nevinu odu u vestern-disko maniri kojom veličamo njegovu sklonost da ćevape zalijeva Dom Perignonom, dok sjedi u džakuziju na svojoj jahti", rekao je Veljko Oktava.