Duško Kuliš, pjevač narodne muzike kojeg pamtimo po hitovima "Suzo moja, Suzana", "Ti meni lažeš sve" i "Hladno je, ugrij me", poslije punih 18 godina ponovo je došao u Goražde. Posjeta je bila radna, a Duško Kuliš za "Nezavisne" otkriva šta se sve dešavalo u protekle dvije decenije.
"Odavno živim u Splitu. Bolje reći, stalno sam na relaciji Sarajevo - Split jer me Bosna oduvijek privlači", kaže Duško Kuliš.
Ovaj pjevač iza sebe ima tridesetogodišnju muzičku karijeru, snimivši 15 albuma, a najnoviji je radio u Sarajevu i zove se "Eto, pitaj pola grada". Album je objavljen pod etiketom izdavačke kuće "Croatia Records" i donosi osam novih pjesama, te dvije stare pjesme popularnog bh. pjevača sa splitskom adresom, koje su već zaživjele među publikom. Prethodni studijski album "Otkopčano-zakopčano" Kuliš je objavio prije tri godine.
NN: Kakvi su bili Vaši muzički počeci?
KULIŠ: Vezani su za Ilidžu. Poslije sam snimio nekoliko albuma, na kojima su najpopularnije pjesme "Suzo moja Suzana", "Bez tebe gorko vino", "Zadnji gost u kafani", "Kako ću bez tebe", "Hej cigani"...
NN: U kakvom sjećanju Vam je ostao Ilidžanski festival, koji je nakon 20 godina pauze ponovo zaživio?
KULIŠ: Ove godine sam bio pozvan na "Veče legendi", ali sticajem okolnosti nisam mogao doći. U biti, sjećam se tih početaka; to je neka rana mladost, i muzička i životna.
NN: Da li je tačno da ste jedan od najtiražnijih izvođača "Croatia Recordsa"?
KULIŠ: Prodati 100.000 nosača zvuka bez obzira na to gdje živite i kojom se muzikom bavite, nešto je što je dosta teško. Eto, imao sam tu sreću, mada diskografiji na ruku ne idu tehnologija i Internet.
NN: Koliko ste zadovoljni prodajom ovogodišnjeg albuma?
KULIŠ: U Hrvatskoj još nemam mogućnost reklamiranja. Ja sam neka zabranjena varijanta, pa na oficijelnim medijima u Hrvatskoj nema moje reklame. S obzirom na to, zadovoljan sam. Naravno, nisu to sad raniji tiraži. U svakom slučaju, promotivnu aktivnost pokrećem na jesen.
NN: Ne gostujete u emisijama u Hrvatskoj. Zašto?
KULIŠ: Jednostavno, postoji nekakva forma tihe zabrane kad je u pitanju moje ime. Možda je razlog što nemam ograničenja, pjevam sve. Pjevam dobre pjesme, ne samo svoje nego i drugih kolega.
NN: Kako vam se dopada bh. muzička scena?
KULIŠ: Ono što vidim je samo kroz medije koje imam na kablovskoj televiziji. Sa svih prostora bivše Jugoslavije pratim ponešto, ali nisam više uključen kao nekad.
NN: Posjećujete li rodno Kreševo i sa kakvim emocijama dolazite u BiH?
KULIŠ: U sklopu ovog dolaska u Goražde posjetio sam i svoje roditelje, koji ove godine slave 60 godina braka. Došla je i sestra iz Kanade. Okupila se cijela plejada nas po svijetu, tri sestre, brat i ja.
NN: Imate sina i kćerku. Ko je od oca naslijedio više muzičkih gena?
KULIŠ: Kćerka je više naslijedila. Ena je odlična klaviristica. Imam sreću da u mojoj zgradi živi jedna profesorica koja je rođena u Rusiji. Odličan je pedagog.
NN: Jednom ste rekli da su ranije postojali viši kriterijumi za pjevače?
KULIŠ: Mislim da jeste. Danas je ipak srozan taj nivo, po pitanju i uredništva i odabira kompozicija koje će se slušati i pjevati. Mislim da bi struka morala biti presudnija nego trend, a bojim se da danas muzika više slijedi trend nego kvalitet.
NN: Kako uspijevate da vodite privatni život s obzirom na to da imate veliki broj obožavatelja?
KULIŠ: To je dio profesije. Ja sam se s tim pomirio, navikao se na to.
NN: Ljudi pamte vašu vezu sa Vesnom Zmijanac. Da li ste još u kontaktu?
KULIŠ: Ne, ne, ne. Vidjeli smo se prije nekoliko godina, popili piće kao stari prijatelji i to je sve.
NN: Haris Džinović Vam je dao hit "Ti meni lažeš sve". Da li je nakon toga bilo saradnje između vas?
KULIŠ: Ljudi ne znaju da sam snimio i "Hladno je ugrij me" desetak godina prije nego što je Džinović to uradio. Prijatelji smo i danas, mada se rijetko viđamo. Ja živim u Splitu, on u Beogradu i daljina nas samo u smislu kilometraže dijeli.
NN: Pjesma "Suzo moja, Suzana", koju ste Vi napisali, postala je 1987. hit u bivšoj Jugoslaviji. Da li je to Vaše prvo autorsko djelo?
KULIŠ: Napisana je 1985/86. godine. Bilo je poslije još nekoliko mojih pjesama. Recimo, "Još mi nije četrdeseta" je pjesma koja je u Hrvatskoj popularna, a manje je poznato da sam pisao i za zabavnjake. Pisao sam za Mišu Kovača, Dražena Žečića, Zdravka Škembera...
NN: Jednom ste rekli da Vaše pjesme imaju posebnu poruku.
KULIŠ: Mislim da pjesma koja nema poruku nema potrebe biti otpjevana. Ne razumijem danas ove "hitove" koji su napravljeni po sistemu rima, a nigdje poruke. U današnje vrijeme bo trebalo malo više poruka upućivati ljudima, ne samo kroz pjesmu.
NN: Na šta ste najviše ponosni u svojoj karijeri?
KULIŠ: Na taj iskren pristup i muzici i publici. Mislim da je to recept uspjeha.
NN: Na čemu trenutno radite?
KULIŠ: Trenutno ne pišem ništa. Malo sam se zamorio od tih silnih koncerata i pisanja tako da ću napraviti malu pauzu. Imam već dogovorene koncerte u Varaždinu, Austriji, Švedskoj, Americi, Australiji...