Duško Šobat, istaknuti gitarista i kantautor iz Banjaluke, nedavno je domaću muzičku scenu osvježio singlom "Idemo", koji donosi miks rok i soul žanrova, iza čega stoji njegova autorska vizija.
Za aranžman su se pobrinuli sam Duško i gitarista-multiinstrumentalista Mladen Bojić, koji je takođe potpisao produkciju, miks i mastering. Vokal i prateći vokal su djelo Mladena Bojića, a snimanje je obavljeno u studiju "Kosnik".
"Duško Šobat Group" aktivno djeluje od 2013. godine, kvalitetno stapajući elemente džeza, roka i balkanske tradicije. Bend je debitovao studijskim albumom "Raskoš" (2017), izdanim za PGP RTS. Singl "Idemo" donosi zreliju autorsku formu i produkcijski nivo koji zvuči svježe i urbano.
Više o novoj pjesmi, saradnjama koje su je pratile i banjalučkoj muzičkoj sceni, Duško Šobat je detaljnije govorio u pisanom intervjuu za "Nezavisne".
NN: Za pjesmu "Idemo" potpisujete muziku i tekst. Kako je pomenuta pjesma nastala, šta Vam je bila glavna ideja?
ŠOBAT: Pjesma "Idemo" nastala je kao instrumental, ali sam shvatio da je ona više za pjesmu. Pošto su ritam i melodija lepršavi i u fank fazonu, a ljubav bez granica je tema, olako je nastao tekst koji slavi ljubav i sa muzikom koja tjera na ples. Želio sam da pomjerim sopstvene granice i da napravim pjesmu sa vokalom.
NN: Ovaj singl donosi niz zanimljivih saradnji. Koliko je za muzičara bitno da je okružen saradnicima koje vode iste umjetničke vizije i čime ste se Vi vodili kada ste birali saradnike za ovu pjesmu?
ŠOBAT: Uvijek je dobro raditi sa muzičarima koji mogu da razumiju ideju i da doprinesu svojim učešćem, samo tako ima smisla. Moram da kažem da je ovu temu otpjevao Mladen Bojić i odsvirao bas, a zajedno smo radili na aranžmanu. Spot je režirala Tajana Dedić Starović (studio "Pinkroom"), a na spotu su igrali glumci i plesači Slađana Zrnić, Isidora Radulović, Luna Radulović, Vojin Bašić, Miloš Drljača i Goran Branković. Odlična saradnja.
NN: Pjesma donosi specifičnu "filgud" vibraciju, puna je lijepih osjećanja, boja, razigranosti. Koliko je današnjem svijetu potrebno više ovakvih pjesama i koliki uticaj muzika može imati na čovjeka i na način na koji živi svoj svakodnevni život?
ŠOBAT: Pjesma budi pozitivne emocije i potrebu za plesom i igrom, a mislim da je previše patetike i šunda koji možemo svakodnevno da čujemo. Svako bira šta će da sluša, za sve ljude koji volje dobro zezanje, smijeh, igru i ples, ova će pjesma biti pun pogodak.
NN: Da li je nova pjesma najava rada na novom materijalu i potencijalno novom albumu, kako stoje stvari na tom polju?
ŠOBAT: Ova pjesma je najava za naredni singl, a cilj je album koji će biti raznovrsan stilski kao što su bili i instrumentali do sad.
NN: "Idemo" donosi miks rok i soul žanrova, a Vaše stvaralaštvo generalno koketira sa džezom i balkanskim melosom. Kako biste definisali svoj muzički izražaj, koji pridjev bi mu najbolje odgovarao?
ŠOBAT: Moja muzika je fjužn ili miks raznih muzičkih pravaca i samo tako mi je zanimljivo. Pjesma je miks fanka, popa, soula sa rok gitarom, koja ima i elemenata džez fraziranja.
NN: Sve češće srećemo umjetnike koji "bježe" od žanrovskog definisanja. Da li je podjela muzike na žanrove prevaziđena pojava, kako gledate na nju?
ŠOBAT: Pa to je dobro ako je tako (ako je kvalitetno), jer je mnogo izazovno i moraš poznavati sve te pravce da bi zvučalo dobro kad se miksaju.
NN: Vaš dosadašnji rad vezujemo za instrumentalnu muziku. Koliko je muzičarima koji se bave samo instrumentalom izazovnije bivstvovanje u muzičkoj industriji? Da li ste primijetili neke razlike kada je riječ o prihvatanju sada, kada ste objavili pjesmu za koju ste napisali i tekst?
ŠOBAT: Instrumentalna muzika je specifična i prosto traži profinjeno uvo, a Balkan definitivno nije to podneblje. Naravno, primijetio sam da je pjesma "Idemo" u startu bolje prihvaćena.
NN: Gdje se banjalučka muzička scena nalazi u poređenju sa regionom iz Vaše perspektive? Šta joj je potrebno da bismo govorili o ozbiljnoj i vidljivoj muzičkoj sceni koja daje priliku izvođačima da rade i napreduju?
ŠOBAT: Iskreno, Banjaluka nema scenu, a i region je jako tanak sa muzikom. Mislim da je autorska kriza prisutna već mnogo godina, a da bismo imali scenu, moramo imati kulturu, a za početak bar svijest o tome. Mlade generacije slušaju kič, mediji su u službi kiča, a institucije kulture ne postoje. Ljudi sa talentom odlaze u bolje zemlje, što je i normalno.
NN: Da li je život od autorske muzike moguć ili su izvođači i dalje primorani da se, pored svih talenata koje imaju, bave i nekim drugim zanimanjima?
ŠOBAT: Svim muzičarima koji se bave kvalitetnom autorskom muzikom je problem da žive od toga. Ako žele da žive od muzike, moraju da razmišljaju šta ljudi vole da slušaju i onda se susretnu sa realnošću koja nije zanimljiva.