Splitski kantautor Zlatan Stipišić Džiboni nastupiće 8. marta u velikoj dvorani SPENS-a, što će biti njegov drugi koncert u Novom Sadu nakon onog 2011. godine kojeg se sjeća kao "čarolije", pa se dobar dio tog susreta sa novosadskom publikom našao na lajv albumu iz 2013.
"Ovoga puta biće prava zbrka. Super će biti. Biće i nekih novih pjesama, ali i starih koje su ljudi zavoljeli. Nikad ne najavljujem ko će još biti na pozornici da ne ispadne da su oni prodavali karte. Želim da dobri muzičari uveličaju priredbu, a ne prodaju ulaznica", kaže Džiboni, dodajući da se mnogo potrudio oko scenografije.
U razgovoru za Tanjug ističe da svaki koncert svira kao da mu je posljednji.
"Nemam osjećaj rutine, da dođem na koncert i da imam dojam da se moram štedjeti za nešto što je sutra, već dajem 100 posto. To shvatam kao sport, kao vaš derbi, na primjer. Zato i ne sviram često. Od svih ljudi koji su sličnog statusa u regionu, ja možda najmanje nastupam, ali to je moj izbor da bih se maksimalno posvetio koncertu", objasnio je Džiboni, koji je prošle godine održao tri rasprodata koncerta u Sava Centru.
"Ja odavno to ne radim da bih liječio svoj bolesni ego ili se ekonomski spašavao, nego zato što to stvarno volim. Zato ne želim da mi uspomena na neki grad ili datum bude nekakva fleka u svemu što je ranije lijepo ispalo", dodao je on.
Kaže da ono što pjeva to i misli i ne uzima "zdravo za gotovo" to što postoji veliki broj ljudi koji to razumiju i koji se u tome nalaze.
"Od svih situacija u kojima možeš sresti sebi slične ljude, možda je ova najidealnija. Srećeš ljude u životu i kada se u jednom trenutku odlučiš da se otvoriš emotivno prema nekome, shvatiš da ste različiti. A kada se pjesmom otvoriš i to nekome znači, mi smo onda već premostili taj problem koji bi trajao godinama da ne postoji muzika. Ako postoji neko kome sam ja sličan i ko je meni sličan, onda je to moja publika", istakao je hrvatski muzičar.
Iako je, kako kaže cinizam puno komforniji, a osjećanja se češto doživljavaju kao patetika, on ih nikada ne bi omaložavao i samo poručuje onima koji to ne razumiju da ne dolaze na njegov koncert i ne remete energiju koju ima sa ljudima koji ne bježe od osjećanja.
Ne voli žanrove i kalupe.
"Muzika je za mene sličnija filmu i teatru nego slikarstvu i ako se čovjek odluči da bude samo u jednom žanru, recimo kao glumac u vestern filmovima, to je ok, ali to znači i da ne odrastaš. Mislim da je dobro da se, recimo, čovjek drame okuša i u vesternu i komediji i da malo rizikuje. Ima ljudi koji idu pa pogreše, ali bolje pogrešiti nego biti cijeli život na istoj startnoj poziciji", naglašava autor hitova "Libar", "Mirakul", "Činim pravu stvar", "Oprosti".
Stipišić je počeo karijeru osamdesetih u hevi metal bendu "Osmi putnik", zatim se pridružio "Divljim jagodama", a solo karijeri posvetio se u devedesetim sa pjesmama koje spajaju elemente roka, popa i dalmatinske narodne pjesme.
"Bili smo djeca od 18 godina, ali nekad su djeca bila drugačija. Nekada nije bilo plana B, ljudi bi počeli raditi odmah, niko nije planirao dugo trajati, nego da snimi album-dva. Veliki motiv je bio da ne živimo sa roditeljima, oslobađanje od autoriteta, da živimo na putu i budimo se u drugim gradovima, to nam je svima bio plan. Sve je to nama bilo jednostavno i na kratku stazu, ali se dogodilo da su neki ljudi bili talentovani pa je ostalo nešto od toga, a neki nisu, pa izgubiš kosu i otvoriš kafanu", sjeća se Džiboni.
Ističe da voli da sluša hard rok, ali da ne živi na taj način što je vrlo bitno ako "želiš biti iskren prema publici".
"U tom pravcu je strašno važan stav. Ako se ljutiš, bilo bi dobro da imaš razlog da se ljutiš, da ta priča ne bude laž. Ta muzika u sebi nosi dosta i bunta, ljudi koji vole taj žanr i oni lutaju i misle da je suština u decibelima, koliko je bend glasan i koliko je bend duboko u klišeu. Ako su tu te frizure, imidž, galama, onda su proizveli to, ali nije to to, nego je opet tajna u sadržaju. Da sadržaj ne bi bio fejk, čovjek bi morao da živi na takav način, a ja ne mogu za sebe reći da živim ‘born to be wild’”, kaže Džiboni.
Džiboni je napisao pesmu "Cesarica" za Olivera Dragojevića koja je postala jedna od najpopularnijih pjesama u Hrvatskoj.
"Na neki način tako zapisuješ sam život. Ima ljudi koji su veoma spretni sa riječima i mogu sjesti bilo kada i napisati dobru pjesmu, ja nemam tu pamet. Ja pišem puno gluposti. Nekad napišeš dobru pjesmu, ali shvatiš da nema u njoj čarolije, a onda napišeš pjesmu koja nije toliko mudra, ali ima nešto u sebi. Ta što ima nešto u sebi, ta je prava. Ja se za tim vodim", naglašava popularni kantautor.
Vjeruje da pjesma nije stvar racija i da je mnogo važnije da ona "ima u sebi malu nijansu ljekovitosti, da se poslije nje neko osjeća bolje, nego da ga pjesma izvede na pravi put šta će misliti".
"Ima puno pametnih knjiga koje ćete naučiti šta ćeš misliti, a ko će te naučiti šta da osjećaš?", pita Džiboni.
Poslije albuma "Familija" koji je uradio sa Dragojevićem, Stipišić kaže da "gleda šta ga veseli".
"Dok radiš nešto što te stvarno može zakupiti i uzeti pod svoje da uzivaš na tom putovanju, onda je to pravo. Nađem ja svako malo neko putovanje i uživam. Nije stvar doći od tačke A do tačke B, nego je bitno ono između", poručuje Džiboni.
A o budućnim saradnjama kaže da voli autore koji su različiti od njega međutim, kako primjećuje, treba biti hrabar i upustiti se u nešto bez razmišljanja šta će publika reći, a on lično ne vidi puno ljudi koji bi se usudili na to.
"Većina ljudi koji mene zanimaju, baš iz rok muzike, bi to vidjela kao autogol. Ja sam uspješan pa da ne bi ispalo kao da su se prodali, ali treba razlikovati šta je uspješno, a šta komercijalno. Ja nisam komercijalan, ja sam uspješan. Ja se ne dopadam svima. Ima mnogo više ljudi kojima se ne dopadam", primjetio je Džiboni.
"Ako sam ja dramski pisac, a oni su u vesternu, možda im je nezamislivo da uđu u moj film, jer žive u klišeu pa do tih dobrih saradnji nikad neće doći", zaključio je Džiboni.