Nihad Fetić Hakala je na estradnoj sceni prisutan deceniju i po, a iza sebe ima devet albuma. Ovaj Zeničanin nedavno se vratio sa uspješne turneje u Americi, gdje je svojim prepoznatljivim stilom oduševio mnoge poklonike njegove pjesme.
NN: Kako je moguće da Vam je lična karta pjesma "Umri u samoći", koju u originalu niste otpjevali Vi, već srbijanski pjevač Bata Zdravković?
HAKALA: Tačno je da je ta pjesma moja lična karta i tačno je i to da je tu pjesmu prije mene snimio prije rata Bata Zdravković, ne znam koje godine. On je to sjajno otpjevao. I ja sam tu pjesmu otpjevao slično kao i on. Drago mi je da je ta pjesma u mojoj interpretaciji postala veliki hit.
NN: Osim Vas i Zdravkovića, pjesmu su otpjevali i Aca Lukas i Đani.
HAKALA: Što se tiče Đanija, on je to otpjevao solidno, malo je više dodao nepotrebnih trilera. Aca Lukas je pjesmu otpjevao ravno. Otpjevao ju je mehanički, bez ikakvih emocija. Lukasa, međutim, i ne brojim u folkere.
NN: Koji Vam je najteži trenutak bio u karijeri, a koji najsjajniji?
HAKALA: Najteži trenutak u mojoj karijeri bio je na samom početku, kada sam objavio prvu ploču 1. jula 1993. godine, a samo nakon 23 dana poginuo mi je najmlađi brat Naim. Taj momenat nijednoj osobi na svijetu ne bih poželio.
Uspjeha je bilo dosta, ne vodim neku evidenciju, ali s pravom mogu reći da ih je bilo. Sjećam se jednog nastupa, prvog kao profesionalca u BiH, u mojoj Zenici na "Bilinom polju" 1996, kada sam imao veliku tremu, kao nikada u životu. Nisam znao kako će me moji sugrađani primiti, jer sam kao amater pjevač otišao u dijasporu, a vratio se nakon četiri godine kao afirmisani muzičar. Srećom, moji Zeničani su me tada primili fenomenalno.
NN: Otkud Vi kao elektrotehničar po struci, radnik zeničke "Željezare", u estradnom svijetu?
HAKALA: Ja sam u "Željezari" radio sedam godina, a povremeno sam se bavio amaterskim pjevanjem. Dvanaestog aprila 1992. dobio sam tri mjeseca neplaćeno i sa svojim muzičarima otišao u Austriju. Nakon ta tri mjeseca, ne pojavivši se na radnom mjestu, dobio sam otkaz od "Željezare". Nisam se pojavio iz dobro poznatih razloga tih godina - rat je, nažalost, bjesnio. Na žalim se, ipak, što sam posao elektrotehničara zamijenio mikrofonom.
NN: Bosna i Hercegovina je u prošlosti bila poznata po festivalima. Neki i danas postoje, a neki ne. Smatrate li da se na festivalima treba da pojavljuju mlađi ili pjevači koji su već izgradili karijeru?
HAKALA: Ja sam za tu varijantu da se na festivalima pojavljuju mlađi, a da se iskusniji pjevači pojave u revijalnom dijelu. Jer, kada se na nekom festivalu pojave već poznati izvođači, većina mladih izgubi volju. Moram istaći kada smo kod festivala, da sam nezadovoljan događanjima na zadnjem Vogošćanskom festivalu, na kojem sam se pojavio na molbu organizatora. Prava bruka i sramota.
NN: Posljednji CD "Ruka u ruci" snimili ste za VIP. Da li ste zadovoljni saradnjom sa ovom srbijanskom izdavačkom kućom?
HAKALA: Zadovoljan sam saradnjom, dobro funkcionišemo. Vlasnik VIP-a Ivan Todorović je suprug moje koleginice Jane i razumije nas pjevače i ovaj estradni svijet. Jedino što bih mogao da zamjerim je loša distribucija mog posljednjeg albuma, kako u BiH, tako i vani.
HAKALA: Moji uzori su Safet Isović i Šaban Šaulić, a od mlađih tipujem na svog rođaka, Emelina, i Mirzu Šuta.