Svjetski prepoznatljiv po svojim žutim taksijima, Njujork je i najveće multikulturalno žarište na svijetu. U jednom od tih taksija sreli su se prije desetak godina jedan Ukrajinac, Rus i Izraelac. Iako zvuči kao dobra priprema za vic, tog dana udareni su temelji današnjeg "Gogol Bordella".
U eri kada etno zvuci, naročito romska muzika, postaju sve veći svjetski trend, "Gogol Bordelo" započinje, kako su je nazvali, Gipsy Punk revoluciju, sa kojom na pomalo neobičan način pokušavaju približiti romsku kulturu svijetu.
Bend je 1999. pokrenuo harizmatični Eugene Hutz, čovjek romskih korijena, koji je poslije černobilske katastrofe 1986. evakuisan zajedno sa svojom porodicom u zapadnu Ukrajinu u jedan od mnogobrojnih kampova za izbjeglice.
Tu Eugene, provodeći vrijeme u obližnjem romskom naselju upoznaje čari romske muzike i kulture, te nakon dolaska u Njujork krajem devedesetih oformljava sada već globalno popularni "Gogol Bordello". Poznati po fantastičnim live nastupima "Gogol Bordello" ove godine nastupiće na Main stageu EXIT festivala.
U ekskluzivnom intervjuu za "Nezavisne", Eugene priča o svojoj Gipsy Punk revoluciji, korijenima i izvođačima koji su ga inspirisali, među kojima ističe Bobana Markovića, čarima alkohola i svojoj misiji.
NN: Šta, u stvari, označava Gypsy Punk revolucija s obzirom da Vas ljudi smatraju osnivačima iste?
EUGENE: To vam je kao sa hip-hopom. U početku je hip-hop bio zabava. Ljudi poput "Boogie Down Production" i "Public Enemy" definitivno su bili pokretačka sila. Uradili su mnogo dobrih stvari za afroameričku zajednicu i predstavili crnačku kulturu onakvom kakvu je niko ranije nije čuo. Slična stvar trebala je da se desi i romskoj kulturi. Trebalo je da je pokrene insajder iz naše kulture i desilo se da sam to bio ja.
NN: Kao što ste jednom rekli, stihove Vam e-mailom šalje direktno svemogući Gospod. Da li je on još jedini koji Vas inspiriše ili Vaša inspiracija dolazi i iz drugih izvora?
EUGENE: Svakodnevni život. Inspiracija dolazi iz svega. Kada pišete pjesme svaki dan one postanu vaš način mišljenja. Ja ne pišem samo kada imam inspiraciju. Ja pišem i onda kada nemam inspiracije kako su radili Dostojevski i Tolstoj.
NN: Gdje Vas publika bolje prihvata - na Zapadu s obzirom da su im ljudi iz Istočne Evrope prilično egzotični, ili u dijelovima Evrope koji imaju dodira sa Vašom tradicijom? Mislite li da ljudi u Istočnoj Eropi bolje osjećaju Vašu muziku?
EUGENE: Ja sam iz Istočne Evrope, to je u mojoj krvi. Ne postoji ništa što bi to moglo promijeniti, čak i kada bih želio, ne mogu ništa uraditi. Naravno da smo mi povezani tom muzikom mnogo više nego neko drugi, ali stvar je u tome možemo li prenijeti tu muziku u drugu kulturu. Naučio sam da ako predstavljate svoju umjetnost ili muziku sa najvišim stepenom brutalne iskrenosti i otvorenosti, ona će se prenijeti. Ljudski faktor prevladava nad svim i prije svega mi smo ljudska bića, prije nego što smo Srbi, Brazilci, Bosanci ili Rusi. Mi smo ljudska bića, zato način na koji se predstavljate definiše kako će to biti prihavćeno.
NN: Većina Vaših pjesama su autobiografska. Dok pišete pjesme ostavite li malo svoje ličnosti i za sebe ili se potpuno dajete publici? Ima li nekih mračnih tajni koje nam niste rekli?
EUGENE: Ne znam, čim otkrijem neku od mojih mračnih tajni, odmah o njoj napišem pjesmu. Izgleda kao da imaju terapeutsku snagu. Zato se nadam da će ih biti još više. Uvijek će biti brutalno iskrene, što je i osnovni način na koji predstavljamo našu muziku.
NN: Iz ugla globalno priznatog muzičara, kako vidite početke benda i ko su muzičari koje danas cijenite?
EUGENE: Danas postoje brojni fantastični bendovi, neki od njih su savršeno iskreni. Kao "Kal" na primjer, koji je jedan cool i iskren bend. Onda tu je i bend pod nazivom "Cultural Shock", koji sačinjavaju imigranti iz balkanskih zemalja, oni su iz Amerike, zatim jedan bend iz Češke koji svira romski hip-hop... Naravno postoje i neki loši bendovi, gomila onih koji pokušavaju da kopiraju, imitatori i ljudi koji sviraju muziku samo zbog popularnosti i trenda. Mislim da njihova imena i vi znate.
NN: Postoji li neka misija koju "Gogol Bordello" pokušava postići svojom muzikom?
EUGENE: Imam mnogo entuzijazma da promovišem i pružim ljudima pozitivan novi pogled na romsku kulturu. Tu su i mnogi drugi sjajni ljudi koji rade na tome kao što je Boban Marković, "Kocani orkestar", "Taraf de Haidouks" i svi su oni vrijedni poštovanja. Oni su ljudi koji su uradili mnogo različith stvari u svojoj muzici i nastavljaju sa tim. Koliko god smo različiti mi Romi iz različitih zemalja, još smo ujedinjeni i nastavićemo da se borimo za dobru stvar.