Prepad u Redlendsu bio je dio zavjere koju su napravili britanska obavještajna služba MI5 i američki FBI u namjeri da u ranoj fazi zaustave karijeru "Roling Stonesa".
Detalje o akciji otkrila je Megi Abot, engleski filmski agent iz Los Anđelesa. Tokom osamdesetih godina ona se upoznala sa ekscentrikom Dejvidom Džouvom, producentom emisija na kablovskoj televiziji i organizatorom ludih zabava u svom studiju smještenom u zapadnom Holivudu. Nakon dužeg prijateljstva, Džouv joj je rekao da mu je pravo ime Dejvid Snajdermen i da su ga "Rolling Stonesi" znali kao "Dejvida kralja esida".
On je 1967. bio propali glumac, koji je lutao po Evropi sa gomilom hipija i konačnim ciljem da živi u Londonu. Na aerodromu "Hitrou" uhvaćen je sa drogom u svom prtljagu i očekivao je zatvorsku kaznu. Umjesto toga, britanski carinici su ga predali "jakim ljudima" koji su mu rekli da pripadaju MI5 i da postoji način da se izvuče iz novonastale teške situacije. Da bi se izvukao, morao se infiltrirati među "Rolling Stonese", dopremati Džegeru i Ričardsu drogu i pomoći u njihovom hapšenju.
Prema Snajdermenu, MI5 je radila u ime FBI ogranka poznatog kao "Cointelpro", kojeg je dvadesetih godina prošlog vijeka uspostavio Edgar Huver da bi štitio nacionalnu bezbjednost i očuvao postojeći socijalni i politički red. Pomenute godine taj ogranak se fokusirao na subverzivne elemente rok muzike među američkom omladinom, naročito onu koja dolazi iz Velike Britanije, pogotovo muziku "Stonesa".
"Stonesi" ponašanjem i pjesmama ponukali FBI i MI5 da Džeger i Ričards budu optuženi za posjedovanje narkotika, čime bi im bila odbijena viza za turneju po SAD
Onda je sve u zemlji zahvatila pomama za grupom "The Beatles", koji su počeli nastupati pred britanskom kraljicom. Tadašnji menadžer "Stonesa" Endrju Oldam shvatio je da se originalni fanovi "Beatlesa" osjećaju prevarenim, jer su postali mejnstrim bend. Zato je odlučio da reklamira "Stonese" kao anti-Beatles, prljave momke koji se često ne kupaju i ne brinu šta će oblačiti, mada u realnosti oni to nisu bili. Najskandaloznija je bila njihova duga kosa. Kada su se pojavili na muzičkoj sceni, 1963. godine, Velika Britaniji je još povezivala muškost sa izgledom vojnih regruta kratke kose i obrijane brade. Dugačke kose zabačene iza ušiju i veliki okovratnici "Stonesa" bili su sušta suprotnost uljudnog društva, uključujući i njihovog frontmena sa neobično velikim ustima i jarkocrvenim usnama. Ovo je samo po sebi bilo neprihvatljivo za tadašnje društvo i to ranije nego što su počeli sa svojim veoma provokativnim tekstovima. U junu 1965. njihov singl "Satisfaction" izazvao je veći skandal nego što je to uradio Elvis Prisli deset godina ranije nihanjem kukova. Dio teksta "pokušavam da odradim neku djevojku" bio je prva direktna referenca na seks u bilo kojoj pop-pjesmi.
Zbog još nekih provokacija "Stonesi" su ponukali FBI da zatraži saradnju sa MI5 da optuži Džegera i Ričardsa za posjedovanje narkotika, čime bi im bila odbijena viza za turneju po SAD. MI5 je to rado prihvatio i hapšenje Snajdermena je bila odlična prilika da se "Stonesima" zada "smrtonosni" udarac. On se pridružio Ričardsu, Miku Džegeru i njihovim prijateljima tokom jednog vikenda u Redlendsu, Ričardsovoj vikendici udaljenoj samo nekoliko kilometara od Vest Viteringa. Iako vikendica nije odgovarala životnom stilu Ričardsa, svojevrsne lutalice, ona je postala sinonim za jednu od najozloglašenijih policijskih akcija za suzbijanje droge u istoriji rokenrola.
Sredinom februara 1967. godine Džeger i Ričards su uhapšeni, ali je sama akcija bila razočarenje za vlast. Ričards je bio osuđen samo zbog dozvole da njegovu vikendicu koriste za uživanje kanabisa, dok su kod Džegera našli četiri tablete amfetamina, za koje se ispostavilo da se legalno mogu kupiti širom Evrope kao lijek protiv mučnine tokom putovanja. Ipak, vize za turneju po SAD su im bile uskraćene zbog gitariste Brajana Džounsa, koji je intenzivno koristio kanabis, za šta je dobio kaznu od tri godine uslovno.
Živa enciklopedija o narkoticima
Novi prijatelj grupe "Rolling Stones" imao je enciklopedijsko znanje o novim vrstama narkotika, kao i magične mogućnosti da ih nabavi. To je bio sasvim dovoljan razlog za Kita Ričardsa da ga prihvati za prijatelja iako je ovaj bio nešto sasvim drugo, kako će se kasnije pokazati.