Uoči sarajevskog koncerta koji je otvorio muzička dešavanja na 13. Sarajevo film festivalu razgovarali smo s Marinkom Madžgaljem i Ognjenom Amidžićem, dvojcem mnogo poznatijem kao bend "Flamingosi".
Madžgalj, beogradski glumac, i Amidžić, voditelj na TV Pink, tvrde da je njihova muzička karijera hobi u koji su ušli potpuno rasterećeni. Kažu da su njihovi koncerti, često okarakterizirani kao multimedijlne atrakcije, njihov vid dobre zabave.
NN: Obojica imate `ozbiljne` poslove i `prave` karijere. Je li jedini način da se na ovim prostorima čovjek bavi muzikom da mu to bude samo hobi?
MADŽGALJ: To je idealna stvar i srećna okolnost da si uspešan u poslu koji voliš, a da i hobi koji te ispunjavao još kad si bio momak ili dečak ide dobro. Mi se muzikom bavimo u smislu nekog hobija i dobro je da nam to donosi lično zadovoljstvo.
AMIDŽIĆ: Marinko je poznat i afirmisan kao glumac, a ja kao TV voditelj. To nam je prednost jer svi znaju ko smo i oslobođeni smo onog prostora da moramo objašnjavati ko smo. Sve u svemu, super funkcioniše.
NN: Da li je neobično nakon pozorišne predstave u kojoj glumite nerijetko izuzetno ozbiljne likove izaći na binu i pjevati ponekad banalne stihove i zezati se?
MADŽGALJ: Sve je to način kako to čovek shvata. Ja ove svirke shvatam kao jedan vid potpune relaksacije dok je svaka uloga uzbiljan posao. U glumi nema mnogo izbora, a ovde na bini se više ispoljava to što si ti privatno. Neke stvari s kojima se zezaš možeš da pretočiš u stihove.
NN: Kako radite stihove s obzirom da su neobični i nesvakidašnji? Ima li kod nastanka pjesama stresa ili je rad na njima više neka opuštena varijanta?
AMIDŽIĆ: Pa, i nije baš tako opuštena kako se ponekad predstavlja. Mi smo autori apsolutno svake pesme, svake kompozicije i svakog teksta. Naravno, uz pomoć prijatelja koji sa nama rade. Doduše, ima pesama kada snimimo baladu i onda Marinko ili ja ubacimo jedan svoj deo, neku svoju foru. Ili, recimo, mi dođemo sa idejama i imamo gomilu pesama na gitarama koje nastaju kad smo kod kuće, kad se vozimo ili kad se zezamo. Mi to uobličimo i onda nam oni kažu kako da to malo sredimo. Dobro je što su i svi iz tima ljudi koji rade s nama i naši prijatelji.
NN: Za vas kažu da niste klasični bend nego više multimedijalna atrakcija s obzirom da vas prati mnogo muzičara i plesna grupa.
AMIDŽIĆ: To je ludačka, dobra zabava. Stvarno nam je uživanje tako da radimo. Ja kažem često da imamo sreće jer možemo da radimo ono što volimo. Uvek za neke događaje i situacije mi smišljamo te performanse. Sve to treba da ima svoju ulogu i svrhu kao što je to bilo na Beoviziji. Svaki naš spot je u nekoj zbrci ali to ima smisla. Spajamo naše profesije i naše viđenje vizuelnog medija, TV-a i glume, tako da možda izgleda malo čudno.
NN: Mnogi kritičari vaš način muziciranja definišu kao pop parodiju. Kako biste označili muziku koju svirate?
AMIDŽIĆ: Nama je u principu nebitno kako nas svrstavaju. Ne može ti kritika ništa ni oduzeti ni dodati. Muzika koju sviramo je čisti pop. Melodije su takve i sviraju je najbolji muzičari. E sad, naš pristup tome je jedan opušteni ležeran način, tako da mnogi možda misle da je parodija. Ponekad radimo parodiju ali kada druge stvari obrađujemo na drugačiji način možda tako izgleda. Mi jednostavno na takav način doživljavamo muziku.
NN: Snimili ste petnaestak pjesama. Kako se snalazite da odsvirate koncert od početka do kraja?
AMIDŽIĆ: Snimili smo 17 pesama i to je sat i nešto programa. Mi još kroz čitavu ovu fazu pravimo dobru zabavu.
MADŽGALJ: Ovaj način sviranja je neko naše viđenje zabave.
AMIDŽIĆ: Sviramo pesme koje smo mi voleli i koje smo slušali ili koje su nam smešne i mi im se smejemo dok sviramo i potpuno smo rasterećeni.
NN: Skoro da je svaka treća vaša pjesma duet. Jeste li poslušali Edu Maajku kada kaže `Da budeš faca do ljeta trebamo par dueta...`, ili ima i drugih razloga?
AMIDŽIĆ: To je simpatično rečeno. Ljudi ne znaju kako to stvarno kod nas funkcioniše. Nemamo nikakve presije, moranja. Krenemo da radimo neke pesme. Imamo brdo nekih ideja i onda odjednom slušam neku žensku pesmu na radiju i onda to pevam u ženskom rodu. Shvatili smo da je bolje da pevamo duet i tako je i bilo. Nema pravila kod nastajanja pesama.
NN: Već ste nastupali u Sarajevu. Kako vam se čini publika, ali da ne odgovorite sa `sarajevska publika je najbolja`?
MADŽGALJ: Svirali smo već nekoliko puta u Sarajevu. Zanimljiva je publika. Evo, nisam rekao da je najbolja. Zanimljiva je jer najčešće se tako desi da se odmah ta naša energija i energija sarajevske publike poklopi u tom dobrom raspoloženju, u tom dobrom ambijentu. I stvarno, te svirke su jedne od uspešnijih.
`Krivci` za raspad SCG
NN: Mnogi analitičari kažu da je do konačnog raspada Srbije i Crne Gore došlo na Beoviziji 2006. kada, uprkos dobroj pjesmi, niste otišli na Evroviziju. Osjećate li se imalo odgovornim?
AMIDŽIĆ: (smijeh) Mislim da to ima najmanje veze s nama. Bilo pa prošlo.
MADŽGALJ: Beovizija je jedno iskustvo koje je bilo i dobro jer smo imali najbolju pesmu, ali i loše što nam zbog ko zna kojih razloga nije ispalo kako treba.
NN: Hoće li biti još vaših pokušaja za Evroviziju?
MADŽGALJ: Ma, neće. Nama je ispunjena lična želja da se tamo pojavimo. Bili smo i to poprilično uspešno i to je to. Ta priča je završena.