Veliki broj pesama ostaju da žive dugo nakon što njihovi izvođači nisu više sa nama. Takav je slučaj sa jednom od ikona francuskih šansona - Dalidom.
Život je okončala samoubistvom u svojoj kući na Monmartru, delu Pariza koji je u pravom smislu reči simbol umetnosti. Ostavivši oproštajno pismo u kojem je kratko napisala: "Život mi je postao nepodnošljiv, oprostite mi", završila se jedna epoha u kojoj je njena muzika ostavila duboki uticaj na mnoge autore koji su kasnije stvarali.
Rođena kao Jolanda Giglioti u porodici fransuko-italijanskh korena još kao mala je pokazivala nadarenost za muziku. Godine 1954. postaje mis Egipta. U želji da se oproba kao pevačica kreće za Pariz i 1956. godine u čuvenoj pariskoj Olimpiji učestvuje na takmičenju mladih pevača, gde je diskografske kuće primećuju i iste godine izlazi njen album "Bambino". Sa godinama njena popularnost raste. Nakon što je snimila pesme "J'attendrai", "Les temps des fleurs" i "Gigi" dobija medalju za zasluge od predsednika Šarla de Gola.
Međutim, privatni život ove velike dive obeležile su velike tragedije. Godine 1967. odlučila da nastupi na "San Remu" sa svojim ljubavnikom Luiđijem Tenkom, sa pesmom "Ćao amore". U toku nastupa mladom pevaču je pukao glas i njih dvoje nisu uspeli da dođu do finala. U hotelskoj sobi, nekoliko sati kasnije, on je izvršio samoubistvo. Sama Dalida je sve to teško podnela pa je i sama pokušala samoubistvo nekoliko meseci kasnije.
Ostaće upamćeno i to da je još jedan njen ljubavnik Rišar Šanfrej izvršio samoubistvo nakon što je njihova veza završena. Uvek je pronalazila motivaciju da se izvuče iz svoje lične depresije. Nakon ovih tragedija nižu se godine u kojima snima, nastupa širom Francuske i sveta. Pokušava da, sa godinama, unese promene u svom stilu i načinu pevanja, prateći trendove i aktuelne stilove tih godina. Odlučuje se u jednom momentu da uvede i koreagrafiju na bini, pa u svojoj 48. godini uzima časove plesa.
Međutim, preko 20 godina boravka na sceni i ličnih tragedija koje su je zadesile ostavljaju trag i na njoj. Sve više oseća umor i lagano shvata da je vreme da smanji broj nastupa. Odlučuje se da u 54. godini okonča svoj život ostavivši mnoge njene obožavaoce da sa velikim poštovanjem pričaju o njoj, a da kada imaju prilike obiđu njenu kuću na Monmartru, ispred koje je njena bista, i odaju počast velikoj umetnici.