Adnan Hamidović, alijas Frenkie, poznati bh. reper, početkom ovog mjeseca objavio je svoj deseti studijski album "Manifest", a danas, kada slavi svoj 42. rođendan, kaže da bi u mladosti bio zahvalan sadašnjem sebi da je, hipotetički gledano, na tacni dobio poklonjene stihove iz naslovne pjesme albuma.
Da ne bude samo naslovna numera svojevrsni hip-hop manifest, nego da tako zvuči cijeli album, pobrinuli su se i producenti Indigo, Marko Gaćina, Fikret Hodžić, Goce Trpkov i Milan Žarić.
Album se u 11 pjesama, na konstruktivan način, kritički odnosi prema prošlosti i sadašnjosti, propituje stanje društva kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou, ali otkriva i jednog zrelog, porodičnog Frenkieja sa zacrtanim prioritetima u životu.
Upravo o pitanjima društva i o savremenom čovjeku koji je često sličan magarcu u hodu za mrkvom, povodom "Manifesta", popularni Frenkie govorio je za "Nezavisne".
NN: Nakon rege albuma "Dunya", albumom "Manifest" dokazujete da ste u odličnoj rep kondiciji, a motiv konflikta se provlači u više pjesama. Da li rep muzike ima bez bilo kakve vrste sukoba?
FRENKIE: Hvala na lijepim riječima, moglo bi se reći da sam u dobroj formi, sve se nekako poklopilo sa ovim albumom i zato su reakcije ovako pozitivne. Rep uvijek vodi neku borbu, da li sa imaginarnim neprijateljem, stvarnim, ili sa egom. To je ono što ovu muziku čini posebnom i privlačnom. Kao i svaki sport, uvijek je cilj postati bolji i jači od konkurencije.
NN: Album otvarate pjesmom "Mojo", u kojoj poručujete onima koji ne smiju na binu izaći trijezni da repujete bolje nego ikada prije. Koliko Vas danas dotiču negativni komentari u odnosu na prošlo vrijeme?
FRENKIE: Kada si svjestan svojih kvaliteta, teže te izbaciti iz takta. Da bi bio dobar rep muzičar, moraš imati i ispuniti određene kriterije i kvalitete. Tehnika, nastup uživo, pisanje tekstova, hrabrost, karizma i tako dalje. Ja posjedujem većinu sa te liste i zato me komentari ne mogu uvrijediti i poljuljati.
NN: U kojoj mjeri je u današnjem svijetu živ aparthejd koji pominjete u pjesmi "Mandela"?
FRENKIE: Mislim da je to jasno i vidljivo svima. Znamo da se novcem može kupiti skoro sve, tako da ista pravila nisu za bogate i siromašne. Kod nas imamo stranački aparthejd, nacionalni aparthejd i tako dalje. U Izraelu je aparthejd vidljiviji, jer imate bukvalno ulice kojima se Palestinci ne smiju kretati, isto kao što su u Južnoj Africi bile plaže na koje ne smiju ući crnci.
NN: Koliko je ovdašnje društvo zarobljeno u politikantskoj frazeologiji, što se može zaključiti iz pjesme "Fraze", u odnosu na društva zapadne Evrope, koja nisu pošteđena na albumu, što možemo čuti u pjesmi "Identitet", odnosno koliko se razlikuju naši i njihovi problemi?
FRENKIE: Društva na Zapadu su sada pod većim pritiskom nego prije. Poljuljana je njihova idila i zbog digitalnog vremena problemi ostalog svijeta dolaze i do njih. Tu prvenstveno mislim na rat u Ukrajini i genocid u Gazi. Do tada su oni imali takozvane "first world problems" i mogli su u miru da uživaju u svojim Starbucks kafama. Sada vide tu neke ratove i to ih nervira, ali ne zato što ljudi ginu, nego zato što remeti njihovu svakodnevicu. Sada moraju zauzeti stav i razmišljati o tome. Odjednom na društvenim mrežama nema veselih influencera, nego iskaču slike ubijene djece. Postoji razlika između naših problema i njihovih, kod nas je rat i dalje svakodnevna priča, nacionalizam i napetost. Zato iz naše države danas ne odlaze više oni koji nemaju posla, nego ljudi koji ne mogu više da slušaju tu priču i žive u takvom ambijentu.
NN: Iako ni u kom slučaju ne isključuju jedno drugo, na koji način spajate vjeru i rep, s obzirom na to da vjera u neku ruku traži poništavanje ega, dok je u rep muzici često izražen ego?
FRENKIE: Mislim da se sa "Dunyom" i "Manifestom" vidi jasna transformacija i promjena u mojim tekstovima. Vjera utiče na sve, pa tako i na muziku. Mislim da ta borba sa egom može također biti zanimljiva tema za pjesme, kao što sam u prvom pitanju već spomenuo. Danas dobro razmislim prije nego nešto kažem u pjesmi, dobio sam, takoreći, dodatni filter. Pokušavam biti konstruktivan i promovisati pozitivne stvari. Nisam naročito bogata osoba, ali sam u karijeri uspio da ostvarim određenje ciljeve i da zaradim novac. Znam da taj uspjeh daje kratko zadovoljstvo i ubrzo nakon toga nastupa praznina pa čovjek onda, kako bi ostao okupiran i kako bi varao sam sebe, postavlja novi cilj. Kao magarac koji hoda za mrkvom. To je taj problem sa ciframa, uvijek ima veća i kao što kažem u pjesmi "Sijede", ganjamo nešto što je nedostižno.
NN: Očigledno je da Vam je priča o jugonostalgiji postala zamorna. Međutim, kako da "neki novi klinci" izađu iz "sivog doma"?
FRENKIE: Jednostavno, gledajte na to kao na prošlost i kao na dio našeg nasljeđa i historije. Ne treba to odbacivati, ali ne treba ni uzimati kao kompas i vagu. Pišite i stvarajte svoje pjesme, nemojte svirati obrade u kafani za 50 KM. Bolje je i deset ljudi koji će doći da čuju vaše pjesme, nego hiljadu njih koji će pjevati stare obrade.
NN: Postoje li mlađi muzičari koje cijenite i, ako postoje, ko su oni?
FRENKIE: Postoje, naravno, evo, u Sarajevu ima odličan rok bend, zove se "Fakat!", pa odličan pank bend "Popik". Zašto njih nema na ovim festivalima? Kod repera ne moram ni nabrajati, njih ima milion koji su i popularniji od mene.
NN: Spot za pjesmu "Sivi dom" sami ste uradili. S obzirom na to da živimo u vizuelnom svijetu, u odmoru od muzike i grafita, možemo li očekivati da ćete se početi ozbiljnije baviti montažom i režijom?
FRENKIE: Ideju za taj spot dobio sam sa Indigom i pošto je bio lak za realizovanje, sve sam odradio sam. Nekad, dok pišem pjesmu, automatski dođe ideja i za spot, jer autor teksta najbolje zna poruku pjesme i kako je vizualno naglasiti.
NN: Za kraj hipotetičko pitanje: Šta bi mladi Frenkie kazao za pjesmu "Manifest" da ju je imao priliku čuti, koliko bi ona promijenila njegove svjetonazore u počecima karijere?
FRENKIE: Mislim da bi bio zahvalan i uzeo je kao uputstvo.