Igor Paspalj, laureat nagrade za najboljeg gitaristu svijeta za 2020. godinu koju dodjeljuje magazin "Guitar World", trenuto je nastanjen u Banjaluci i u srijedu naveče je u ovom gradu, tačnije u Muzičkom paviljonu "Staklenac", trebalo da održi prvu edukativnu radionicu na temu "Savremeni pristup u muzičkom izražavanju i stvaranju na električnoj gitari".
Radionicu, odnosno gitarski masterklas organizovalo je Udruženje "Muzička scena" u saradnji sa Kulturnim centrom Banski dvor, a ovim povodom o gitari i eventualnoj budućoj popularizaciji ovog instrumenta u gradu na Vrbasu, Paspalj je govorio za "Nezavisne".
NN: Gitarski masterklas je prvi ovakve vrste koji držite u Banjaluci?
PASPALJ: Radio sam ovakve radionice već u inostranstvu, u Dubaiju i Abu Dabiju. Imao sam priliku isto ovo da radim na poziv radne organizacije u Srbiji i Hrvatskoj i u gradovima u BiH, u Mostaru i Sarajevu, i evo, sada na poziv prijatelja iz Udruženja "Muzička scena" organizujemo to u Banjaluci prvi put. Vratio sam se prije godinu dana iz inostranstva i trenutno sam nastanjen u Banjaluci, tako da se nadam da ćemo raditi na popularizaciji gitare više u budućnosti.
NN: S obzirom na to da ste se i ranije bavili pedagoškim radom, koliko su, po Vašem iskustvu, ovakvi časovi korisni za one koji ih pohađaju?
PASPALJ: Nadam se da će biti korisni. Dugo se bavim pedagoškim radom i uvijek sam išao na dva fronta. Završio sam i magistrirao sam muzičku teoriju i predavao to ovdje u Banjaluci, na Akademiji umjetnosti, uporedo radeći u privatnim muzičkim školama kao instruktor gitare i svirajući po raznim bendovima i klubovima. Bavim se, dakle, Muzičkom teorijom, a isto tako i električnom gitarom, tako da mi to nije strano i iskreno se nadam da će polaznici imati šta da nauče.
NN: Koja je osnovna razlika između samoukih gitarista i onih koji su muzički obrazovani i imaju teoretsko znanje o muzici?
PASPALJ: Istorija je pokazala da velike razlike nema. Definitivno nije neophodno formalno muzičko obrazovanje da biste bili sjajan gitarista, ali to znanje svakako ne odmaže. Svakom bih preporučio da se formalno obrazuje u klasičnoj muzici, što je kod nas trenutno jedino moguće. To neće škoditi, a može puno da pomogne u napredovanju i u otkrivanju tajni zanata.
NN: Gitara je instrument koji je popularniji među mlađom nego među starijom populacijom, jer većina prestane da svira do ili poslije tridesete godine zbog egzistencijalnih razloga. Može li šira zajednica išta da uradi da se ovakva praksa promijeni, odnosno da gitara u profesionalom smislu postane i izvor prihoda mnogim porodicama ovog društva?
PASPALJ: Slažem se s tim da se mnogi ne odluče baviti se ovim poslom upravo zbog straha od egzistencijalnih problema i da nije lako uspjeti u ovom poslu. Potrebno je mnogo sreće, potrebno je pogoditi trenutak i, u najmanju ruku, posao je neizvjestan. Naravno, moguće je živjeti od toga, ali posao prosto nije siguran kao većina poslova kojima se ljudi bave. Da bi se stvari poboljšale, muzičari se moraju okupljati oko udruženja, kao što je, recimo, "Muzička scena". Takva udruženja, opet, moraju biti ujedinjena od strane države i država ili šira zajednica bi trebalo da prepoznaju takva udruženja kao razvojnu i obrazovnu šansu za mlade ljude. Iskreno, ne znam kako drugačije. Ni kod nas ni u svijetu nije jednostavno živjeti, hajde da kažemo kao slobodni umjetnik, bili vi gitarista ili bilo šta drugo. Put je težak, riskantan i šta nas čeka na tom putu, za one koji se odluče njim da krenu, zaista je teško prognozirati.
NN: Mnogo se govorilo o nagradi za najboljeg gitaristu svijeta za 2020. godinu, koju ste dobili od strane američkog magazina "Guitar World". Koji su efekti ove nagrade, kada sagledate sa ove vremenske distance?
PASPALJ: Nagrada mi je donijela mnogo dobrog. Ja sam bio iskreno iznenađen koliko je to dobro medijski propraćeno i svakako da mi je i lično bila značajna, jer je nagrada došla od jednog od najprestižnijih američkih gitarskih magazina. Svojevremeno su tu nagradu dobijala neka od najvećih gitarskih imena tako da su se ljudi zahvaljujući tom priznanju zainteresovali za moj rad. Među kolegama i na poslovnom planu je takođe bila veoma značajna, u smislu da su uslijedile ponude iz inostranstva i u najkraćem, ljudi vas pomoću ove nagrade jednostavno otkriju.
NN: Kada pričamo o lokalnoj zajednici, mali je broj nagrada za gitariste i bendove. Jedna od rijetkih manifestacija jeste "Banjalučka gitarijada", čiji ste bili član žirija. Da li na osnovu viđenog smatrate da ima nade za našu rok scenu?
PASPALJ: Ima nade, naravno, na osnovu onoga što sam ja vidio. Ja se sjećam i svojih početaka. Sada je vrlo vjerovatno lakše, jer su instrumenti pristupačniji i mnogo lakše je doći do materijala za učenje pomoću interneta. Jedino što nije dobro na dvije gitarijade gdje sam bio član žirija jeste mali broj prijavljenih bendova. Očigledno, nema mnogo mladih koji se tim bave, čak ni amaterski. U moje vrijeme je na gitarijadama nastupalo dvadesetak bedova, sada ih bude četiri-pet. Možda bendova i ima, ali se nisu prijavljivali. Zaista nisam upućen, jer sam se nedavno vratio ovdje i poslom sam i dalje vezan za inostranstvo tako da još ulazim "u štos" i posmatram ko šta radi.