Muzika

Pratite nas na Google news

Glamočko gluvo budi cijeli svijet

Glamočko gluvo budi cijeli svijet
Foto: N.N. | Glamočko gluvo budi cijeli svijet
Neda Vukadin

BANJALUKA - Kolo koje je bez muzike, a taktove daju udarci nogu gorštaka o zemlju i zvonki treptaji gerdana na djevojačkim grudima, dok na komandu pokreti i koraci igrača se mijenjaju, pa samim tim i zvukovi na sceni, danas predstavlja jedno od najvažnijih kulturnih nasljeđa srpskog naroda.

Glamočko gluvo kolo je još od davnina zračilo muškom snagom i ženskom ljepotom, a proglašeno je čak dva puta za najbolje kolo Evrope, dok je od strane UNESCO-a uvršteno u svjetsku kulturnu baštinu. Uz glamočko gluvo postoje sjećanja da su se birale djevojke za udaju, one kršne i kadre, a ni muškarac kolovođa nije mogao biti baš svako.

Obično je to bio najjači ili najljepši momak u grupi. U jednom dijelu taj isti momak, gorštak i harambaša, tako što klekne dok djevojku drži za ruku pokazuje poštovanje prema svojoj, često puta, budućoj ženi, a ona je predstavljala jedan od stubova njegovog budućeg domaćinstva. Kolo vuče korijene još iz doba turske vladavine kada pravoslavci nisu smjeli privlačiti pažnju, pa su igrali bez muzike, zbog čega se i zove gluvo. Kolo je predstavljalo i dio socijalnog života ljudi u tom vremenu.

Nemanja Knežević, direktor ansambla "Veselin Masleša", kaže da koreografija glamočkog gluvog kola uvijek izazove najveće reakcije publike.

"Ljudi misle da je ta igra jednostavna jer nema muzičku pratnju, međutim ubrzo shvate da je najteže dati ritam i održavati ga u toku koreografije na lični sluh i na sluh vezan isključivo za korake, tačnije buku koraka. Dodatni ritam tu stvara ženski, često teški, nakit ili dukati. Na osnovu našeg iskustva, tom koreografijom smo pobrali brojne aplauze i ovacije, mnogo veće nego što smo očekivali, širom Evrope i svijeta na svjetskim turnejama i festivalima, tako da je to veoma atraktivna koreografija, zanimljiva i interesantna  ljudima, naročito van naših granica", izjavio je Knežević za "Nezavisne".

On je dodao da ova koreografija ima ogromnu važnost za srpski narod, naročito jer ona predstavlja našu tradiciju i istoriju, a drugi pokušavaju da je prisvoje kao svoje nasljeđe.

"Upoznati smo sa činjenicom da Republika Hrvatska preko nekih svojih institucija pokušava da 'preotme' glamočko gluvo kolo kao svoje nematerijalno nasljeđe, odnosno hrvatskog naroda, što nije istina i nije tačno. Zna se da je u to vrijeme na toj regiji bio nastanjen srpski narod i da je to tradicija i nasljeđe upravo srpskog naroda. Na kraju, to je povezano čak i sa još periodom Turaka, kada se nije smjela praviti velika buka istrumentima, pa odatle i to gluvo. Jedan od razloga 'gluvoće' tih koreografija je često sklanjanje, prikrivanje od Turaka svih proslava, između ostalog", rekao je Knežević.

Knežević je objasnio da tu igru uvijek vode iskusniji igrači, dakle oni koji to mogu iznijeti zrelo uz pjesmu, kao i da svi treba da daju sve od sebe da to kolo ostane prepoznatljivo u svijetu kao nešto naše.

Prof. dr Snežana Bijelić, predavač scenskih igara na Akademiji umjetnosti i plesova na Fakultetu fizičkog vaspitanja i sporta Univerziteta u Banjaluci, kaže da je jako bitno njegovati tradiciju i kulturu svih naroda kroz obrazovanje.

"Igrajući i učeći te igre na fakultetu, studenti kao budući akademski građani će takvu kulturu prenositi dalje na nove generacije. Posebno insistiram na plesovima kao što su glamočko gluvo. Upravo to kolo jeste obavezan nastavni program na oba fakulteta. Meni kao profesoru nije teško raditi jedno takvo kolo sa djecom, posebno jer vidim da oni pozitivno reaguju na ta predavanja i vidim da im se dopada, što je jako bitno", objasnila je Bijelićeva za "Nezavisne".

Ona dalje pojašnjava da smo mi kao narod dio te tradicije, ali da sve više odlazimo od nje i zato se trudi da studente uputi i kroz zajednički rad upravo objasni važnost igara.

"Mi svi pripadamo tom glamočkom kolu, kozaračkom, moravcu i slično. Kada kažemo tradicija, pomislimo na slavu i slične aspekte, ali ono izvorno, da znamo kako izgleda opanak, nošnja, šta je u njoj i šta to predstavlja, da znamo da zaigramo nešto, tu smo već manje upućeni. Želim da budim u njima taj osjećaj važnosti. Naravno, radimo i druge igre, drugih naroda, ali to je suština u koju ja želim da oni proniknu, da pronađu sebe. Svi smo se izgubili negdje u ovom stilu i modernom načinu života i zato svi imamo zadatak da se zajedno vratimo našoj tradiciji", zaključila je Bijelićeva.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije