Koliko će se materijal razlikovati od onog od prije 10 godina, znati ćemo tek kad sve bude gotovo, ali s obzirom na vremensku distancu između dva projekta, izvjesno je da će unutarnji procesi koji su se događali u tom periodu dati novi miris i okus mojoj muzici, kaže Petar Grašo, poznati hrvatski pop muzičar, o novom albumu, na kojem trenutno radi sa producentom Nikšom Bratošem.
Grašo, koji je u ponedjeljak gost tradicionalne manifestacije Izbor ličnosti godine u organizaciji "Nezavisnih novina", otkriva da će, prema konturama koje trenutno ima, biti to poprilično radostan album mediteranske duše i modernog kroja.
"Kao pop izvođač i autor, želja mi je da moja publika osjeti moj puls i onaj dio duše koji im se ovih godina sviđao kroz moje stare pjesme. Moja ideja nastaje u trenutku, ali od tog momenta pa do završetka pjesme dug je i ponekad veoma naporan proces. Pjesma te ponekad odvede u suprotnom smjeru od izvorne ideje i to su najbolji momenti, jer se uvijek događa nešto novo", ističe on.
NN: U Vašoj muzici se jasno osjeti duh Mediterana. Gdje je mjesto Vašim notama u današnjim stremljenjima u pop muzici?
GRAŠO: Moj izričaj definitivno spada u mediteranski pop, jer je to zvuk koji me obilježava i koji isijava iz svake moje pore. To podneblje nudi toliko kreativnosti i ljepote da bi bilo veoma nepraktično za mene da trčim za nekim trendovima, koji nisu dio moje genetike. Album će biti izrazito mediteranski, ali pristup zvuku će biti sukladan našem vremenu, dakle moderan.
NN: Kako gledate na paradoks da pop, popularna muzika, danas i nije popularna kao nekada? Može li se krivac tražiti u autorima, kojih je relativno mali broj danas ili je nešto drugo u pitanju?
GRAŠO: Nisam nikada razmišljao o krivcima, jer ne mogu na takav način sagledati stanje. Vjerujem da je bolji pristup analiza nego okrivljavanje. Činjenica je da je kvalitetnih pop autora sve manje i da se na sceni dogodio izuzetan broj nekvalitetnih "trash" izvođača, koji imaju medijsku pozornost zbog svega drugog osim muzike, a mediji im, zbog gladi za bilo kakvom senzacijom, daju prostor. Publika, pogotovo mlađa, potpala je pod taj utjecaj, stoga se danas na plakatima smiješe razne pojave koje pune provincijske ili, pak, centralne klubove i imaju status "zvijezda", a muzike praktički ni nema u toj priči. Mislim, ipak, da situacija nije tako crna kako je mnogi vide. Održao sam nekoliko velikih koncerata u Sloveniji i Makedoniji posljednjih nekoliko mjeseci i čini mi se da je publika željna pop hitova i izvođača, koji su glazbeno i scenski na ozbiljnom nivou. Publika u konačnici uvijek prepozna kvalitetu. Nedostaje kvalitetnih autora i mladih izvođača, koji žive za muziku, a ne za pet minuta slave.
NN: Svojevremeno ste za "Eurosong" napravili uspješnu pjesmu. Kako posmatrate danas to takmičenje? Da li je izbor za najbolju pjesmu Evrope namijenjen etabliranim muzičarima ili onima koji tek treba da se dokažu?
GRAŠO: Ja sam sa "Eurosongom" odradio svoje, barem za sada. Na našim prostorima se plasman na "Eurosongu" doživljava kao konačna potvrda ili pad nečije karijere, što definitivno nema veze. To je jedna skupa zabavna televizijska predstava, koju tako treba shvatiti. "Eurosong" je izuzetno gledan, ali za međunarodnu karijeru izvođača nije, najčešće, napravio ništa bitno. Sve europske velesile na "Eurosong" šalju izvođače sa margine, ozbiljan i dugoročan posao za međunarodnu karijeru se, ipak, događa negdje drugdje. No, na našim prostorima, nastup na "Eurosongu" može etablirati pjesmu, ukoliko je dobra, kao i izvođača.
NN: Biste li mogli zamisliti život bez mora? Šta bi bio "plan B" ukoliko biste morali da se preselite?
GRAŠO: Moja obitelj i ja smo generacijama vezani uz more i teško se mogu zamisliti da živim negdje gdje ne dopire šum valova. Da moram birati B opciju, onda bi Barcelona bila moj izbor, zbog kulture, mentaliteta, gastronomije i geografije.
NN: Često kažete da niste opterećeni vremenom i da ste čovjek od momenta, koliko je to dobro za posao kojim se bavite?
GRAŠO: Nikada nisam potpisivao dugoročne ugovore sa diskografima, makar sam vlasnik dvije platinaste i jedne zlatne ploče i kao takav sam imao pozicije da postanem dio ozbiljne profitabilne mašinerije, no na to nisam pristajao nikada. Posljednje tri godine sam se odmarao i radio samo koncerte koji me raduju, te muziku onda kad sam je osjećao. Tu razinu slobode i poziciju da radim kad hoću oduvijek sam htio i ona nema cijenu. Jednako tako sada osjećam neopisiv poriv za koncertima, putovanjem i obilaskom gradova gdje nisam svirao nekoliko godina. Stoga me jako raduje novi album i koncerti u Beogradu, Ljubljani, Zagrebu i drugim mjestima, gdje smo stekli publiku i prijatelje.