Prije 12 godina, 6. septembra 2007. godine u italijanskoj Modeni, u kojoj je 12. oktobra 1935. godine i rođen, nakon duge i teške bolesti u 72. godini preminuo je jedan od najboljih, najpoznatijih i svakako najkomercijalnijih operskih pjevača u istoriji - harizmatični Lučano Pavaroti - čovjek koji je postao i ostao simbol Italije, koji je ponovo u modu doveo operu i tenore, a čije su koncerte, karakteristične po beskonačnom držanju visokog C tona i podizanju ruke s bijelom maramicom uvis, pohodile mase od preko 500.000 ljudi.
Osim što je bio najpoznatiji tenor 20. vijeka, Pavaroti je klasičnu muziku izveo van standardnih operskih dvorana, na mjesta do tada rezervisana samo za rok i pop muziku.
A njegovo ozbiljno bavljenje muzikom počelo je baš na trgu u Modeni šezdesetih godina čuvenom serijom koncerata "Pavroti i prijatelji"... A prijatelji su, osim čuvena "Tri tenora" - koja su uz njega činili Plasido Domingo i Hose Kareras, još jedan vrhunski projekat za popularizaciju klasične muzike, bili mnoga slavna muzička imena od Italijana Andree Bočelija, Laure Pauzini do Lajze Mineli, B.B. Kinga, Stinga, Eltona Džona, Bona Voksa, Erika Kleptona, Selin Dion, Lajonela Ričija, Džordža Majkla i brojnih drugih...
Italijan u srcu, ogromnog tijela i širokog osmijeha, zračio je otvorenošću, otimizmom i izuzetnom darežljivošću gdje god je išao, a muzika ga je vodila po cijelom svijetu.
Rođen 1935. u predgrađu Modene, na sjeveru Italije, u radničkoj porodici, od oca pekara i amaterskog tenora i majke radnice u fabrici duvana. Presudni uticaj na njegov odabir profesije imali su njegov otac, te čuveni italijanski operski pjevač Đuzepe di Stefano, koji mu je bio idol. Sa devet godina je počeo da pjeva u lokalnom crkvenom horu zajedno sa ocem.
On sam bio je ljubitelj fudbala i želio je biti golman, ali ga je majka ubijedila da postane učitelj, što je i radio nekoliko godina. Već u 19. godini započeo je ozbiljne studije muzike, ali su godine prošle od prvih nekoliko neplaćenih nastupa na kojima je čak imao i problema zbog kvržica koje je imao na glasnim žicama, do slave. U jednom je trenutku čak odustao od muzike, ali probelmi sa glasom su vremenom riješeni.
Prvi veliki uspjeh došao je tokom turneje po Australiji na poziv australijske sopranistkinje i međunarodne operske zvijezde Džoun Saderland. Ona ga je preporučila producentima iz Sjedinjenih Američkih Država, što mu je obezbijedilo američki debi u Majamiju. Vodeći svjetski tenor postao je u periodu između 1966. i 1972. godine, kada je osvajao najprestižnije operske dvorane širom svijeta, milansku "Scalu" i njujoršku "Metropolitan operu".
Postao je prepoznatljiv kao "kralj visokog C tona", a postepeno je osvajao svjetsku slavu zbog laganog, jasnog otvorenog tona i kako je uvijek izgledalo, pjevanja bez napora.
Apsolutnu popularnost u cijelom svijetu osvojio je 1990. godine vrhunskom izvedbom jedne od najtežih operskih arija "Nessun Dorma" iz opere Đakoma Pučinija "Turandot" na Svjetskom kupu pred punim stadionom fudbalskih navijača.
Upravo na tom Svjetskom fudbalskom prvenstvu počeo je projekat "Tri tenora", zajedno sa Plasidom Domingom i Hoseom Karerasom uz dirigentsku palicu Zubina Mehte i nezaboravnu izvedbu "O sole mio", koja je oduzimala dah prisutnima jednako kao i onima kraj malih ekrana širom svijeta.
Dalje pojavljivanje u reklamnim spotovima te saradnja sa pop i rok muzičarima na koncertima u projektu "Pavaroti i prijatelji" učinili su do tada nezamislivo na popularizaciji klasične muzike u svijetu.
Potukao je sve rekorde po posjećenosti koncerata klasične muzike - 150.000 ljudi prisustvovalo je njegovim koncertima u Hayd Parku u Londonu, pred auditorijumom od 300.000 ljudi je pjevao ispod Ajfelovog tornja u Parizu, dok je u Njujorku njegovom koncertu u Central parku prisustvalo pola miliona ljudi.
Među brojnim zanimljivim činjenicama u vezi sa Pavarotijem ističu se i dva Ginisova rekorda - muzičar je sa najvećim brojem poziva za izlazak na bis - 165 i drugi rekord je za najprodavaniji album klasične muzike ikad, koncert "Tri tenora".
Ima četiri kćerke iz dva braka, prvi sa Aduaom Veroni, koji je trajao 34 godine (do 2000. godine), i drugi sa njegovom dugogodišnjom ličnom asistentkinjom Nikoletom Mantovani, sa kojom se oženio 2003. godine.
Pavaroti je u prvoj polovini devedesetih pokrenuo i veliku humanitarnu akciju za pomoć Bosni i Hercegovini, u sklopu koje je u Mostaru osnovan i "Pavarottijev glazbeni centar". Sredstva sakupljena na njegovim humanitarnim koncertima išla su u različite dijelove svijeta (Bosna i Hercegovina, Gvatemala, Irak) te u različite svrhe (žrtve siromaštva, žrtve rata, žrtve prirodnih katastrofa i bolesti). Godine 1998. proglašen je Ambasadorom mira Ujedinjenih nacija (UN), koristeći svoj status da podigne svijest o temama kao što su AIDS, dječja prava i siromaštvo. Sakupio je više novca u humanitarne svrhe od bilo koje druge individue i tako zaradio UN-ovu Nansen medalju koja se svake godine daje osobama ili grupama koje pomažu izbjeglicama.
Korijene popularnosti Lučana Pavarotija moguće je naći jednako u njegovom neponovljivom glasu, koji - kako je sam izjavio u jednom intervjuu, "niko nikada ne može zamijeniti za nečiji drugi glas", u njegovim umjetničkim kreacijama u nebrojenim operskim produkcijama, ali jednako tako i u njegovoj prisutnosti u popularnoj kulturi. Pavaroti je jednostavno bio punokrvna pop zvijezda jednako koliko i genijalan pjevač opere, čovjek koji je operu i tenorski glas proslavio kao niko u istoriji. Ali ta ga je dvojnost pratila kroz većinu njegovog profesionalnog života - neko će reći kao prokletstvo, a neko kao blagoslov.
Umro je od karcinoma pankreasa na polovini jedne nezavršene turneje. U skladu s njegovom slavom i modernim vremenima, sahranu, kojoj su prisustvovale desetine hiljada ljudi, uživo je prenosila američka televizija CNN, a borbeni avioni italijanskog ratnog vazduhoplovstva izveli su akrobatski performans iznad katedrale u Modeni.