BANJALUKA - Evropska i francuska javnost ove godine obilježavaju vijek i po od smrti Hektora Berlioza, francuskog kompozitora iz epohe romantizma.
Koncerti i predavanja u nekoliko evropskih prijestonica, uključujući London, Pariz i Rim, ovih dana održani su ili zakazani u sjećanje na, kako se to danas voli istaći, proročkog genija koji je išao vijek ispred svog vremena. Kompozitor čije su zasluge, prema sudu muzičke istorije, značajne i trajne na polju svjetske muzičke umjetnosti, preminuo je na današnji dan prije tačno 150 godina.
Čovjek koji nije podilazio publici, kako je to svojstveno za romantičarski 19. vijek, u blagodetima pomenutih zasluga nije uživao za života, jer ih nije ni imao. Njegova orkestarska i simfonijska, pa potom i vokalno-instrumentalna djela, a na koncu i opere, bar u rodnoj Francuskoj nisu privlačili pažnju koju je želio, ali su ga zbog toga stipendirale strane zemlje.
Boravio je u Italiji, a djela su mu s oduševljenjem dočekivana u njemačkim zemljama, kao i u Rusiji onog vremena.
Međutim, prije nego što je postao kompozitor, Berlioza je otac, koji je bio seoski ljekar, poslao na studij medicine u Pariz.
"Kada sam kročio u tu zastrašujuću zgradu s ljudskim ostacima, vidio strašna lica i glave presječenog vrata, onaj krvavi bazen i osjetio užasan zadah, zahvatio me je takav osjećaj užasa da sam skočio kroz prozor i odjurio kući kao da me sama smrt i sva njena zla prate u stopu", pisao je kasnije u svojim memoarima, sjećajući se tog perioda života.
Napustio je medicinu i upisao Pariski konzervatorijum, te učio kod čuvenog Luiđija Kerubinija. Međutim, on će odbaciti i učenja čuvenog učitelja insistirajući na idejama nauštrb strogih muzičkih pravila.
"Ovo nije greška u pisanju. Ovo stvarno treba da zvuči tako. Molim da ne 'popravljate' note", poznat je zapis Hektora Berlioza upućen dirigentu prilikom izvođenja njegove "Fantastične simfonije".
Berlioz je danas poznat upravo po tome što je izražavao dramsku napetost instrumentalnim sredstvima, te na taj način stvorio prva moderna orkestarska djela. Drama ga je pratila i u životu.
"Fantastičnu simfoniju" je napisao kao dvadesetsedmogodišnjak nakon što je u Rimu čuo da Kamila, Parižanka u koju je bio zaljubljen, ima novog mladića. Tada je u naletu ljubomore kupio pištolj, sjeo na voz i odlučio da ode u Pariz i ubije nedužnog momka. Njegovi memoari otkrivaju da se već u Đenovi predomislio. Tu je sišao sa voza i odlučio da ubije sebe. Na svu sreću, i ovaj pokušaj završio je neuspješno, a rezultat svega je "Fantastična simfonija".
Osim toga, neka od njegovih najpoznatijih djela su i "Rimski karneval", "Rekvijem, velika misa za mrtve", "Faustovo prokletstvo" te opera "Trojanci". Ova opera u dva dijela i pet činova trajala je četiri sata. Nezadovoljan njenim uspjehom prilikom premijernog izvođenja 1862. godine, Berlioz je prestao da komponuje. Budućim generacijama kompozitora ostavio je u amanet da beskompromisno budu vjerni, autentični tumači svojih i tuđih muzičkih djela, savjetujući ih rečenicom: "Učite se da uvijek sami dirigujete svoja djela. Najopasniji tumač vaših djela upravo je sam dirigent".