Hevi metal je žanr rok muzike. Odlikuje se agresivnim i žestokim ritmom i veoma pojačanim i distorziranim zvukom gitara, najčešće sa pretencioznim tekstovima i virtuoznom sviračkom tehnikom.
Hevi metal je nastao pod uticajem hard roka, ali je manje komercijalan, agresivniji i često s bržim ritmovima.
Kao reakcija na "ljubav i mir", parolu hipijevske subkulture šezdesetih godina, hevi metal je tipičan predstavnik kontrakulture gdje tama potiskuje svjetlost i gdje je srećan završetak u popu zamijenjen slikama gole realnosti, koja nije uvijek tako bezbrižna kao što izgleda.
Iako obožavaoci tvrde da tematika mraka ipak nije dominantna u hevi metalu, mnogi kritičari optužuju cijeli žanr zbog insistiranja na negativnim aspektima stvarnosti.
U hevi metalu su mogu osjetiti i uticaji bluza, progresivnog roka i mnogih drugih stilova.
Pojava hevi metala u početku je bila dočekana sa podsmijehom, ali je novi žanr ubrzo bio prihvaćen.
U to vrijeme već etablirani bendovi, kao što je "Deep purple", na primjer, koji su imali svoje ishodište u popu i progresivnom roku, vrlo brzo su se preobrazili u ortodoksne "hevimetalce" agresivno uvodeći u svoj scenski nastup distorzirani zvuk i gomilu pojačala.
Hevi metal grupe su sastavljene skoro isključivo od gitarista, basista i bubnjara, a vrhunac popularnosti bilježi osamdesetih godina prošlog vijeka.
Osnovna obilježja hevi metala su dominacija gitara i izražen ritam. Međutim, u svakom od podžanrova hevi metala jedna ili više navedenih karakteristika izostaje, pa se ti podžanrovi u manjoj ili većoj mjeri razlikuju od originalnog hevi metala.
Najčešća postava nekog hevi metal sastava sastoji se od bubnjara, basiste, ritam gitariste, solo gitariste i pjevača.
U pojedinim vrstama hevi metala koriste se i klavijature, dok ih drugi žanrovi zanemaruju, iako pojavom i razvojem novih podžanrova klavijature postaju sve popularnije.
Zvuk gitare koji ima jaku distorziju, glavno je obilježje hevi metala i način da se dobije moćniji, "teški" zvuk. Nešto kasnije, hevi metalom počinju dominirati mnogo kompleksnije solo dionice i gitaristički rifovi.
Hevi metal gitaristi koriste "svip-piking", "taping" i ostale usavršene tehnike brzog sviranja tako da je kod mnogih podžanrova virtuoznost potisnula jednostavnost. Takođe, kao posljedica brzog tehnološkog razvoja pojavili su se mnogi novi načini generisanja vještačkog gitarskog zvuka.
Vrlo važan aspekt hevi metala je vizuelni stil, odnosno imidž. Omoti albuma i scenski nastupi imaju isto tako važnu ulogu kao i muzika, iako se često muzika ističe u prvi plan.
Što se tiče klasične muzike, najveći uticaj na hevi metal imali su barokni, romantičarski i modernistički kompozitori kao što su Bah, Paganini, Vagner i Betoven, a u manjoj meri Mocart ili Hajdn.
Još ranih sedamdesetih, Riči Blekmor, gitarista grupa "Deep purple" i "Rainbow", eksperimentisao je na svom gitarističkom usavršavanju crpeći inspiraciju iz klasične muzike, da bi ga pratili Randi Rouds i Juli Džon Rot koji su osamdesetih godina tu inspiraciju tražili u osamnaestom vijeku, pogotovo u pogledu brzine sviranja i tehnike. Ingve Malmsten, još jedan hevi metalac "klasičar", svojom je sviračkom virtuoznošću inspirisao mnoge neoklasične umjetnike kao što su Majkl Romio, Majkl Andželo Batio i Toni Mekalpajn.
Neki muzički eksperti a i hevi metal muzičari naglašavaju važnost tritona u hevi metalu, pri čemu se pod tritonom misli na disonantni interval koji se sastoji od osnovne note i povišene četvorke što daje "težak", "đavolski" zvuk, tako uvjerljiv da se pretpostavlja da je u srednjovjekovnoj muzici taj ton nazivan "đavo u muzici".
Postoje različite vrste metala: hevi metal, pauer metal, progresivni, treš metal, spid metal, blek metal, det metal, dum metal, gotik metal, te post metal.