TREBINJE - Ibrica Jusić, jedan od najpoznatijih kantautora bivše Jugoslavije, u srijedu veče nakon pune dvije i po decenije nastupio je u Trebinju.
Publika je uživala u programu pod nazivom "O secolo, secolo, od Šekspira do sevdaha", koji je sadržavao čuvene Jusićeve pjesme sa skalina, ali i prepjeve nedavno preminulog Leonarda Koena, te neizbježne hrvatske šansone, italijanske kancone i sevdalinke.
Prisjetio se nastupa na "Dučićevim večerima poezije" s kraja osamdesetih godina prošlog vijeka. Držeći se maksime da ga pjesma i rad u muzici održavaju i čine kreposnim, Ibrica je još onaj stari, poznati kantautor, romantik iz dna duše kakav se rijetko sreće, sa novim psom koji ga vjerno prati, ali i novim pjesmama koje se nadovezuju na stare.
"Život je takav da stalno donosi nešto novo, stalne inspiracije. Ja volim reći da pjevam i stvaram kao što živim i živim kao što stvaram i pjevam. Promatram još s istom radoznalošću svijet oko sebe i gledam naprijed, ne gledam natrag. Tako nastaju i moje pjesme kojih je sigurno 95 odsto nastalo kao dio moga razmišljanja. One su moj stav prema životu, moja ljubav prema ljudima", kaže Jusić.
I dalje radi, komponuje, i dalje je sa svojim dubrovačkim baladama, mada je, kaže, Zagreb preko zime njegovo radno mjesto već pune 53 godine s obzirom na to da mu je iz hrvatske prijestonice lakše komunicirati sa svijetom.
Sa zagrebačkog aerodroma, kako dodaje uz osmijeh, puno brže stiže do Minhena ili neke druge destinacije, naročito zimi kad svaka bura donese zabranu leta sa dubrovačkog aerodroma, a to znači - propao koncert.
Dodaje da jako poštuje svoju publiku jer zna da i njih veže ogromna ljubav prema njegovoj muzici, kao i njega, i trudi se da ih uvijek ispoštuje.
Dubrovnik je, međutim, uvijek u njegovom srcu, vječita inspiracija sa skalina i vječita sanjarska tema.
"Ja volim sanjati i najljepše je kad čovjek odsanja svoje snove, pa sam i ja sanjajući da jednog dana napravim album s pjesmama koje su mi svaka na svoj način obilježile život, a želio sam napraviti i jedan omaž mojim prijateljima kojih više nema poput Zdenka Runića, Arsena Dedića, Draga Brkića, Đorđa Novkovića, konačno napravio takav album još pretprošle godine. U pitanju je moj 'Harlekino', u izdanju 'Croatia Recordsa'. Te je godine nagrađen i 'Porinom', najuglednijom glazbenom nagradom u Hrvatskoj, što je kao naš 'Grammy' i što mi vrlo laska", kazao je Jusić.
Trebinjem se kao nekad prošetao sa svojim vjernim prijateljem, psom Bondom, četvrtim po redu zaštitnim znakom ovog kantautora.
Iako ga Ibrica zove još i Džemso, kaže da je ime, ipak, dobio po Džejmsu Bondu, sa čime je upoznat i lično Rodžer Mur.
"Kada je Mur prije nekoliko godina boravio u Dubrovniku upoznali smo se na Stradunu i glumac me pitao kako se zove pas. Ja sam odgovorio Bond, a on je šarmantno dodao: 'Bond? I am Džejms Bond'."
Dodao nam je na kraju da kod kuće ima i mačku i da se ona izvanredno slaže sa Bondom, te da se njih dvoje naročito umire kad on uzme gitaru i komponuje, a oni ga slušaju. Ipak, iako uživaju u muzici, Ibrica tvrdi da je sve regulisala majka priroda...