Ida Prester je žena koja je zasigurno jedna od najharizmatičnijih pojava na regionalnoj muzičkoj sceni. Njena harizma ne slabi ni promjenom mjesta boravka, drugom postavom benda, ali ni porodičnim životom. Naprotiv, kako ona sama kaže, samo mijenja smjer. Poznata je kao pjevačica benda "Lollobrigida", kao voditeljka, ali i kao DJ pod imenom Frau Casio, što je nedavno pokazala gostujući u klubu "Streamline" u Banjaluci. Bila je to prilika i da s Idom razgovaramo o novoj životnoj ulozi, novim projektima, ali i onim težim temama, današnjem društvu.
NN: Primjetno je da Vas je uloga majke dosta promijenila, ali ne odustajete od većine svojih poslova. Ipak, kako se snalazite u novom životnom periodu?
PRESTER: Pa, jako je iscrpljujuće. Kad je lijepo - onda je najljepše, a kad si mrtav - onda si stvarno mrtav da jedva držiš oči otvorene. Ja sam i noćas od četiri ujutru budna jer je mlađi dječak odlučio da mu je tada dan. Užasno je teško zadržati dobro raspoloženje. Mislim da je roditelju najbitnije održati živce i pred djecom imati pozitivnu energiju. Oni na tebi ne smiju nanjušiti da si neraspoložen i moraš iz sebe iščupati ono pozitivno što imaš - oni po tome kroje svijet, jer ti si im uzor. I ako si ti živčan, nervozan i pružiš im takvu sliku o svijetu - i oni će postati takvi ljudi, a to je zapravo ono zbog čega nismo željeli imati djecu.
NN: Kako ste prihvatili činjenicu da sada nema zabava do zore i da se ipak morate odreći nekih stvari kako biste što više bili uz djecu?
PRESTER: Meni se život dijeli na život prije djece i život s djecom. To je kao da si na nekom partiju, partiju, partiju i onda te neko ošamari i otrijezniš se istog trena. Znači, to je tek život, sve ovo prije gdje sam ja dolazila kući u tri ujutru, imala četkice kod svih prijatelja, nisam gledala gdje ću leći, gdje ću se naći, najneuredniji mogući životni stil, čisti hedonizam. Ono kad ne znaš ni kako će, ni kada završiti to razdoblje, ali onog trena kada zatrudniš - iza tebe je. Sada život mora dobiti čvrstu strukturu i čvrsto planiranje, što je ono što je nama muzičarima nezamislivo. Ja već od februara imam isplaniran svaki dan do septembra. Meni je to bio ogroman šok jer dovesti prvo sebe u red, da bi onda mogao pružiti toj djeci maksimum, skroz drugi život. Sve ima svoje pluseve i minuse, ali je meni ovo sada skroz druga priča. Međutim, krasno je da te život baci u neke situacije i glupo je da ja sada plačem za Dance arenama "Exita" kad jednostavno više nisam ta osoba.
NN: Vašim preseljenjem u Beograd "Lollobrigida" je dobila i novu postavu, ali i drugačiji zvuk, samim tim i teme o kojima pjevate su ozbiljnije.
PRESTER: "Lollobrigida" ima skroz novu ekipu, gdje su lokalni dečki, to je na nekoj skroz drugoj razini nego što smo to prije radili, ali su i drugačiji muzičari. Puno je to više rock'n'roll i punk priča. I moje teme su sasvim drugačije, više to nisu neke priče iz klabinga, o ekipici, dečkima, partijima, sada su to životne teme. Baš mi je bilo smiješno kad sam skužila da sam najčešću riječ koju sam koristila u prijašnjim tekstovima, a to je bila žurka, zamijenila riječima život i vrijeme. Ne bih bila fer prema sebi da pjevam disko, šljokice, već sada imaš totalno neke druge stvari koje te okružuju i okupiraju. "Lollobrigida" je priča o meni, o stvarima koje mene inspiriraju, meni se dešavaju, opterećuju ili me vesele.
NN: Pored rada u bendu, koliko stižete da se posvetite Vašim samostalnim projektima?
PRESTER: Radim na puno frontova i puno stvari moraš raditi da bi preživio na Balkanu inače, a ja sam osoba koja u fokusu ima puno stvari. Ovo ljeto ću voditi i "Demofest" u Banjaluci, radim jedan projekt za turističku organizaciju grada Zagreba, "Lollobrigida", Frao Casio, jedan novi projekt koji će na "Exitu" imati svoju premijeru. Za majku dvoje male djece sam se previše razletjela, imam angažmana i više nego što bih htjela, ali ja to sve volim. I uvijek vučem djecu sa sobom i ovo je prvi put da nisam.
NN: Muzičari često kažu da je današnje vrijeme zbog loše socijalne situacije inspirativno za pisanje tekstova. Slažete li se s tom činjenicom?
PRESTER: Zapravo sve više. "Lollobrigida" je prije bila hermetički zatvoren moj svijet, a otkako imam djecu sve te više zanima šta se događa oko tebe jer to nije samo svijet u kojem ja živim i u kojem sam se snašla. Pogađa te kad vidiš u kakvom će se svijetu oni morati boriti, kad vidiš u kakav vrtić će on ići, u koju školu će ići, kakav je to obrazovni sustav, kakve su društvene vrijednosti, i s te strane postaješ jako perceptivan na zbivanja van svog tog malog ekspres-lonca i to se sve više i na pjesmama osjeti. Malo kom se danas ko je na Balkanu ovaj svijet sviđa, jer je to svijet u kome ne vidimo mnogo optimizma, posljednjih nekoliko godina nažalost se sve više i ta nacionalistička retorika javlja. Mora čovjek da se bori i da stvara te paralelne svjetove, da se pokuša držati svoga i što manje imati veze sa tim sistemom od koga je jako teško pobjeći.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.