Koncert višestruko nagrađivanog beogradskog pijaniste sa švajcarskom adresom Ivana Bašića biće održan večeras u Koncertnoj dvorani Banskog dvora sa početkom u 20 časova.
Ovaj traženi solista i strastveni kamerni muzičar za svoje nastupe je prikupio brojna priznanja, od nagrade publike i omladinskog žirija, do nagrada za najupečatljivije interpretacije kompozicija, a kako kaže, koncertu u Banjaluci se izuzetno raduje.
"Banjaluka je grad u koji se uvek rado vraćam i srećan sam zbog toga što dolazim s programom koji sam osmislio kao priču. Publika može da očekuje dinamičan koncert, mislim da dosadno biti neće", rekao je Bašić na početku razgovora za "Nezavisne".
Bašić je obrazovanje sticao na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu kod istaknutog pedagoga Nevene Popović, a usavršavao se u radu sa svjetski poznatim pijanistom i profesorom Konstantinom Šerbakovim na Univerzitetu umjetnosti u Cirihu, gdje je trenutno angažovan kao umjetnički asistent u klavirskoj klasi profesora Šerbakova.
Više o koncertu u Banjaluci, pedagoškom radu i razlikama između naše i srednjoevropske kulturne scene Ivan Bašić je govorio u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Kakva djela će publika moći da čuje na Vašem koncertu u Banjaluci, koje su njihove specifičnosti?
BAŠIĆ: Ovaj program u potpunosti predstavlja ono u šta ja verujem u muzici i što tražim kada biram dela i prihvatam angažmane - bitno mi je da svako delo ima svoju poruku koju ja mogu da pronađem, prepoznam u sebi i podelim s ljudima. Uz to, u "moru" muzike za klavir volim da istražujem manje izvođena dela: Hajdnova sonata koju sviram je poznata skoro samo profesionalnim pijanistima, što je šteta jer je fenomenalno delo koje prikazuje melanholičnu stranu kompozitora koja se uglavnom ne pominje. Poslednje delo na programu, Vagnerova Tanhojzer uvertira u Listovoj obradi, izvodi se vrlo retko jer je zaista vrlo teško delo. To je već jedan lični izazov.
NN: Tokom boravka u Banjaluci imaćete i predavanja na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci. O čemu je tačno riječ, kako je koncipirano i kome je namijenjeno?
BAŠIĆ: U ova tri dana nakon koncerta, od srede do petka, radiću individualno sa studentima klavirskog odseka Akademije umjetnosti i srednjoškolcima iz muzičkih škola iz Banjaluke, Prijedora i Prnjavora, u formi majstorske radionice. U četvrtak u 17 časova ću održati seminar sa diskusijom na temu "Počeci profesionalnog života mladog muzičara". Program je otvorenog tipa, pasivni učesnici su dobrodošli, i verujem da će se sve dešavati na Akademiji umjetnosti.
NN: Pored koncertnih aktivnosti, bavite se snimanjem materijala, kao i pedagoškim radom. Koji segment posla Vam je draži i zbog čega? Da li je uopšte moguće izdvojiti jedan u odnosu na drugi?
BAŠIĆ: Mislim da se to sve sad spojilo u jednu delatnost. Verujem da su vremena uskog profilisanja iza nas, danas biti mladi muzičar znači kombinovati sve aktivnosti i verujem da svaka "hrani" one druge kroz iskustvo i šire poglede.
NN: Stručno ste se usavršavali u Cirihu, gdje ste angažovani kao univerzitetski umjetnički asistent. Šta je Vama bio glavni pokretač da se uputite preko granice? Kakve se prilike mladim umjetnicima pružaju u Švajcarskoj?
BAŠIĆ: Glavna motivacija da promenim sredinu je baš bilo to usavršavanje, a Cirih se desio "slučajno", jer se pogodilo da je profesor Šerbakov, kod koga sam izričito želeo da studiram, u tom gradu živeo i radio. Potom se nekako sve desilo i eto me još uvek u tom gradu osam godina kasnije. Švajcarska je mala zemlja, ali ima razvijenu kulturu koncerata i po malim mestima, što mislim da je vrlo bitno za mlade muzičare.
NN: Koliko je pedagoški rad inspirativan, šta sve čovjek može da nauči u radu sa mlađim kolegama?
BAŠIĆ: Meni je izuzetno inspirativan, čini me radosnim kada vidim sjaj u uglu oka kada neko nešto shvati ili mu se otvori neki pogled. Mene je pedagoški rad učinio strpljivijim, verujem da sam postao sistematičniji i na dnevnom nivou me uči da postoje stvari na koje ne mogu da utičem; ostalom, pedagog može samo da otvori put.
NN: Da li se akademsko obrazovanje u Cirihu razlikuje od onog u Srbiji i u kojoj mjeri? Da li je moguće poređenje?
BAŠIĆ: U muzici verujem da je moguće poređenje. Suštinski, sadržaj je isti, mada su studije u Srbiji značajno šireg obima. U Cirihu, pak, veći je akcenat na individualnom usavršavanju i studenti imaju veću slobodu da biraju šta njih interesuje.
NN: Šta Vi, kao osoba iz struke, vidite kao korake koje je potrebno preduzeti da bi se razradila strategija i planski razvoj umjetničke muzike kod nas?
BAŠIĆ: Moramo krenuti od novca. U BiH, a i u Srbiji, budžet za kulturu morao bi da bude veći. Uz to, u Švajcarskoj dobar deo finansiranja ide kroz privatne fondacije, pri čemu država omogućava dobrotvorima poreske olakšice. Sledeći korak bi bilo razvijanje svesti da umetnička muzika ne pripada samo velikim salama, već da se može izvoditi i u salonima. Ja lično verujem da je to budućnost - to bi obogatilo ponudu i razvilo kreativne programe. Naposletku, bitno je insistirati na nekakvom honoraru, čak i za studente, u Švajcarskoj nije retkost i nije sramota da na kraju koncerta organizator postavi kutiju kod ulaza, u koju publika može ostaviti prilog za umetnički honorar - koliko ko smatra da treba i može. Ovo je esencijalno, i to ne toliko zbog novca već zbog odnosa prema profesiji - poštovaće te onoliko koliko samog sebe poštuješ.
NN: Tokom višegodišnje karijere osvojili ste brojne nagrade i priznanja. Kako iz sadašnje perspektive gledate na njih? Da li su i u kojem segmentu nagrade značajne za Vaš rad i stvaralaštvo?
BAŠIĆ: Lepo je dobiti priznanje za rad, tu sam iskren, i naravno, svaka nagrada pruža platformu da se na vaš rad obrati pažnja. U par navrata su i došle u periodima krize, te su mi dale podstreka da nastavim dalje. S druge strane, osetio sam i "drugu stranu medalje", kada mi je osvajanje nagrade na takmičenju bilo previše bitno i tada po pravilu nikada nisu dolazile. Trenutno na to gledam tako da su konkursi bitni za lični razvoj i da čovek mora da ima želju da zbog sebe uradi sve na najbolji način, jer mu "gonič" ne da mira. Tada uglavnom i dolaze nagrade.
NN: Čija djela biste voljeli detaljnije da istražite i izvedete nekad u budućnosti?
BAŠIĆ: Uh, to je pitanje na koje nemam odgovor. Poput glumca koji mora da veruje svom liku kada ulazi u ulogu, i muzičar mora da se prepusti delu koje svira i da je u tom trenutku ta muzika sve, i otkad radim u pedagogiji, dosta je dela i kompozitora kojima sam se "predao". Mislim da će glavni kriterijum u narednom periodu biti objedinjujuća tema, a sada me interesuje najviše sloboda.