Koncertna promocija trećeg albuma osmorke iz Zagreba, okupljene pod imenom "Stillness", u banjalučkom DFK klubu, privukla je brojne ljubitelje ove vrste muzike.
Bila je to dobra prilika da sa Ivanom Jurićem Yurijem, pjevačem i autorom tekstova benda, porazgovaramo o novom izdanju, pjesmama, publici, ali i poslovnim planovima.
NN: Šta se promijenilo u posljednje dvije godine kada ste svirali posljednji put u Banjaluci?
YURI: Izdali smo treći album, odsvirali nekoliko desetina koncerata, postali još bolji bend, promijenili basistu. Trenutno pravimo jedan spot baš po njegovim crtežima, biće to neobičan crtani film. Radiće ga Goran Marković koji nam je napravio i spot "Moja generacija", a inače se bavi specijalnim efektima. Novi spot će biti za pjesmu "Terapija", koja govori o "ljekovitim" biljkama i plantažerima.
NN: Novi album ima za nijansu drugačiji lirički pristup?
YURI: Trudili smo se sumirati tekstove i muziku, poslati poruku što jednostavnije, što jezgrovitije. Teška su vremena, pa nismo htjeli gnjaviti i filozofirati mnogo, kako bi se pjesme mogle lakše pamtiti. Kad već ne pravimo pop hitove, onda da se naše poruke mantrički ponavljaju. Mislim da smo uspjeli u tome. Sami smo ga svirali, snimali i producirali, a sada smo na turneji. Bili smo u Kiseljaku, pa nas evo u Banjaluci, zatim idu Gospić, Opuzen, pa festivali "Seasplash", "Skaville"… Idemo i u Beograd, a uz sve to pravimo nove stvari. Stalno radimo, uglavnom.
Ističe da se u muzičkoj industriji zaposlilo previše ljudi koji se bave "reklamiranjem, dizajniranjem i kojekakvim filozofiranjem"
NN: Koliko se vaše novo izdanje konceptualno razlikuje od prethodna dva?
YURI: Svaki naš album je na neki način konceptualan, zadnji je možda još dalje otišao zbog cijele priče sa omotom, dizajnom. Neki ljudi kažu da je "mekši", ali ja se ne slažem s tim jer je dosta psihodeličan i dubok. Ali, na kraju krajeva, sa svakim albumom je bila ista priča i komentari tipa "vrh", "ludilo" ili "ne valja ništa". Poenta našeg bavljenja muzikom je zapravo sviranje uživo. Album dođe nešto kao nužna stvar. Uživamo u stvaranju pjesama, što baš i nije slučaj sa snimanjem albuma.
NN: Danas je internet glavno sredstvo za promociju muzike. Da li je i vama pomogao?
YURI: Mislim da je internet generalno pomogao muzici i da je spasio muziku od toga da je industrija potpuno uništi. Nemam ništa protiv muzičke industrije kao takve, ali se u većini slučajeva dešava da jede svoju djecu. U muzičkoj industriji se zaposlilo previše ljudi koji ne proizvode, nego se bave nekim drugim stvarima koje nemaju baš puno veze sa muzikom, kao što je reklamiranje, dizajniranje i kojekakvo filozofiranje. To je kao da siječeš granu na kojoj sjediš. U tom kontekstu jeste sačuvao muziku.
NN: Da li ste zadovoljni kako publika reaguje na ono što radite?
YURI: Onom publikom koja dođe na naše koncerte sam uvijek zadovoljan, jer publika sama po sebi nije nešto što je predodređeno. Publika je tvoje ogledalo, refleksija onoga što radiš i šta si napravio na koncertu. Dakle, radi se o uzajamnoj energiji, ja to zovem ping-pong energija. Mi ne ciljamo i ne ganjamo da napravimo hit, a, eto, nije nam se još dogodio. Možda se i dogodio, ali mi tu stvar nismo prepoznali i izbacili je kao singl. Nismo likovi koji su razmišljali o tome u marketinškom smislu. Svi mi želimo karijeru, pogotovu ljudi u bendu koji se bave samo muzikom i radimo vrijedno na tome. Uvijek smo prilazili muzici kao nekoj emotivnoj, energetskoj kategoriji, ona nije nikada bila neka matematička stvar.
NN: Misliš li da bi vam bilo od pomoći kada biste razmišljali tako?
YURI: Mi, nažalost, nismo marketinški stručnjaci. Puno mi je lakše biti marketinški stručnjak za nekoga drugog, nego za sebe, jer se ne znam hvaliti. Ja svu snagu koju bih utrošio na hvaljenje potrošim na muziku, na koncerte, a i taj reper u meni nije onaj koji govori "ja imam dobar flow", "ja razvaljujem" i te priče… Kroz oči ljudi koji su na koncertu vidim koliko vrijedimo, a da bih to sebi napomenuo samo pravim više svirki, a ne pjesme u kojima to sam sebi govorim. Svaki se umjetnik obraća nekoj javnosti, a preko nje samom sebi. Ja se želim obraćati sebi na način koji će me činiti boljom osobom, kako za sebe, tako i za sve oko mene. Muzika i poezija su mediji sa kojima se mnogo može postići. Želim da prođu godine, da ostarim i da onda poslušam pjesme koje smo napravili i dalje budem zadovoljan njima.
Publika je ogledalo, refleksija onoga što radiš i šta si napravio. Ja to zovem ping-pong energija, navodi Yuri
NN: Bilo je i nekih "žestokih" pjesama, prevashodno mislim na tekstove.
YURI: Naši tekstovi su takvi kakvi jesu. Oni ne mogu ozlijediti nekoga, niti bilo kome nanijeti zlo, a govore samo istinu i ništa više. Nekada sam "pljuvao" u pjesmama, i iza svih njih stojim i sada. Ipak, danas ne želim to raditi, ne želim da se takva energija "odbija" u meni. Upoznao sam toliko dobrih ljudi da mi je draže baviti se njima i radije upirem prstom u njih, nego u ono što ne valja.
NN: Pored benda "Stillness", učestvuješ u još jednom muzičkom projektu?
YURI: U pitanju je "Golem", koji govori o nekim drugim dimenzijama realnosti osim ove 3D. "Golem" je sirov, on za mene ima ulogu izbacivanja otrova. Prije sam u "Stillnessu" radio i jedno i drugo - bavio se projekcijama budućnosti i unutrašnjim stvarima duha, ali i tim negativnim stvarima. Sad je u "Stillnessu" ostala samo čista i zdrava emocija, a "Golem" je preuzeo drugu ulogu. Uostalom, takvi su i ostali članovi "Golema", koriste ga kao i ja. Prosto je takva koncepcija projekta.