Ivana Kovač odlučno korača tatinim stopama kao pjevačica najstarijeg i najangažovanijeg hrvatskog benda "Magazin".
Od kada su članovi ovog benda izdali album "Car i dama" neprekidno su na putu. Predstavljaju album nastupima u Srbiji i Hrvatskoj, a nedavno su održali koncert u glavnom gradu BiH, što je ujedno bilo i Ivanino prvo suočavanje sa sarajevskom publikom u kasinu "Koloseum".
NN: Prošla je godina dana kako ste postali pjevačica u bendu "Magazin". Da li ste se navikli na česta putovanja i koncerte širom Hrvatske i regiona?
KOVAČ: Navikla sam se i mogu reći da mi putovanja ne padaju teško, jer volim putovati. Jedina mana je ta što ne uspijevam vidjeti grad ili mjesto gdje dođemo, jer odmah idemo dalje.
NN: Kolika Vam je otac Mišo Kovač podrška u karijeri?
KOVAČ: Velika i najveća. Glazba je njegov život; zato je i opstao tako dugo. Jako je ponosan i sretan, a pogotovo zato što svoje znanje može prenijeti na mene. To vam je isto kao što je sretan svaki zubar, doktor, ugostitelj, pravnik, jer svom djetetu ostavlja obiteljski posao.
NN: Da li je tačno da s ocem planirate da uskoro održite zajedničku turneju po hrvatskim gradovima?
KOVAČ: Točno je, ali to će biti tek na jesen. Obići ćemo gradske dvorane i to će mi biti poseban doživljaj. Pratim tatu na gotovo svim koncertima od kada znam za sebe i kada god to mogu, a sada je došlo vrime i da dijelimo pozornicu. Predivno!
NN: Kako izgledaju Vaši dani kada niste na putu, odnosno kad ne radite?
KOVAČ: Ležerno. Filmovi, kava, šetnja, kino, prijatelji. Što se tog dijela mog života tiče, on je ostao apsolutno isti. Isti su prijatelji, ista je svakodnevica i isti rituali.
NN: Dugo ste u romantičnoj vezi s Elvirom. Čime Vas on oduševljava i drži kraj sebe?
KOVAČ: Zna što hoće u životu i do toga dolazi. Čvrsto stoji na zemlji. Realan je i ne leti u oblacima. Totalna suprotnost meni. Ja non-stop negdje vrludam mislima i sanjarim. Zato mi dobro dođe tu i tamo povratak u realnost. Imam stopostotno povjerenje u njega što se tiče svega, pa tako i naše veze. Bez obzira što je mlađi na papiru, u odnosu prema životnim situacijama je obrnuto.
NN: U mladalačkoj dobi pobijedili ste, možda, i najbitniju životnu bitku, bitku protiv droge. Kako danas gledate na taj period svoga života i šta biste poručili mladima koji su u iskušenju da probaju drogu?
KOVAČ: Jedino što im mogu poručiti je da biže od toga koliko brže mogu, jer droga ne bira kada će i koga će uzeti. Uzme te u sekundi. Neću im reći: "Znate, to vam nije dobro!" To znaju i vrapci na grani. Postoji nešto od čega bi mi često voljeli pobjeći, a to je svijest. Svjesnost života, problema, svega onoga što nas okružuje. Ja to nisam mogla podnijeti i napravila bih sve da se ne suočim s tim. Tako je i bilo. I to je trajalo. Mislila sam da mi je super jer me ništa ne boli. Nema straha. Nema problema. Nema kompleksa. Nema ničega što bi poremetilo moj mir. A vrime je, nažalost, prolazilo i prolazilo. Danas shvaćam i voljela bih da mladi, koji samo pomisle na to, shvate da je ta, nekada i ružna, svjesnost života najljepša, najdragocjenija stvar koju čovjek može osjetiti. Jer kada si svjestan svega, nema toga što ne možeš pobijediti, jer tek tada pobjeđuješ sebe.
NN: Prošli ste mnogo toga u životu. Da li ipak postoji nešto što još niste ostvarili, a o tome maštate godinama?
KOVAČ: Moja jedina želja je zdravlje i srića mene same i moje obitelji. Možda zvuči kao kliše, ali mislim da ljudi stvarno nisu svjesni dragocjenosti života dok im se nešto ružno ne desi. Kad uđem u neki svoj "čudni film" i postanem tužna, onda mi Elvir kaže: "Zašto se živciraš oko gluposti! Daj budi sritna! Danas sam slikao osamnaestogodišnjeg momka koji je u kolicima i ostaje mu još tri miseca života jer ima tumor!" Vjerovatno sam dala najturobniji primjer koji sam mogla, ali mislim da su riječi dalje suvišne i da to govori sve.
NN: Da li biste se, možda, s obzirom na to da ste svestrana ličnost, okušali i kao glumica?
KOVAČ: Nikad ne reci nikad! Mada bih, iskreno, voljela da me ljudi pamte po pjesmi. Međutim, držim se one da sve u životu treba probati, ako za to dobiješ mogućnost.
NN: Razmišljate li kao i Vaše prethodne koleginice iz "Magazina" da za nekoliko godina svoju muzičku karijeru nastavite graditi samostalno?
KOVAČ: Pa, to će se vjerovatno desiti. Ali, to je za sada daleka budućnost, još moram uhvatiti utakmicu u nogama i steći dovoljno iskustva. A što se tiče muzičkog žanra, definitivno bi ostao isti. Jako volim zabavnu glazbu, uz blues, rock i funk. Zabavna glazba je jednostavna, a jednostavnost je najlipša.
NN: S kojom poznatom muzičkom ličnošću iz regiona biste voljeli sarađivati?
KOVAČ: Sa Zdravkom Čolićem. On je fantastičan pjevač koji ima u glasu ono što danas malo tko ima. Sićam ga se dok sam bila dite kad je došao kod nas kući u Zagreb, samo što sam, nažalost, bila premala da bih išta shvatila. Onda me ćaća zezao i pitao pred njim: "Ivana, ko je najbolji pjevač na svitu?" A ja sam rekla: "Elvis Prisli, moj tata i Zdravko Čolić!" To se zove trening od malih nogu.
NN: Gdje planirate da provedete svoj godišnji odmor?
KOVAČ: U Dalmaciji, naravno. Zašto? Zato što je obožavam i sve što je u vezi s njom. Ne bih mogla pomisliti na ljeto, a da ne odem dolje, u Tribunj. A Tribunj je najlipše misto na svitu!