Bojan Ivković, ljudima poznatiji kao Boki, srpski je muzičar, perkusionista, glumac i televizijski voditelj.
Kao vrstan perkusionista, član je nekoliko muzičkih bendova u Srbiji, a svoje umijeće predstaviće publici zajedno sa "Vasil Hadžimanov bendom" i na otvaranju ljetne scene Gradskog pozorišta "Jazavac" u nedjelju, 4. jula.
Kako kaže, Banjaluci se uvijek rado vraća, a ovaj put sa nešto izmijenjenim sastavom, publika će uživati uz najljepše, ali i drugačije zvuke i odabrane numere ovog benda.
Ivković je 2017. godine uvršten na listu pet najboljih svjetskih džez fjužn perkusionista koju je objavio cijenjeni džez kritičar i producent Arnaldo de Sotjero iz Los Anđelesa.
Autor je i izvođač mnogih edukativnih programa, glumac u nekoliko filmskih serija, TV emisija i voditelj brojnih dječjih muzičkih festivala. Svoja raznovrsna interesovanja ne krije, a trenutno radi ispred E.T.M. produkcije i na novoj seriji "Složna braća".
Svojim humorom i talentom nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a u intervjuu za "Nezavisne" Ivković govori o važnosti nastupa na ljetnim otvorenim scenama, umjetničkom stvaralaštvu, muzici te dosadašnjim uspjesima.
NN: Dvije decenije ste dio "Vasil Hadžimanov benda", a uskoro ćete upravo sa ovim sastavom imati priliku da nastupite na otvaranju ljetne scene u Gradskom pozorištu "Jazavac" u Banjaluci. Šta ste iz bogatog opusa spremili za našu publiku?
IVKOVIĆ: Prije svega, ogromno je zadovoljstvo da se opet svira, a na moju najveću radost jeste to da ponovo sviramo u Banjaluci. Banjaluka je bila na mapi ozbiljnih dešavanja, kako na džez, pop, rok i nekom muzičkom stilu kome ja i pripadam. Uvek sam rekao, najveće zadovoljstvo je što je banjalučka scena uvek znala da vrati osmeh, aplauz i sve ono što ovaj bend sam provocira da mu se desi. Nakon dugo vremena, ponovo nastupamo na mestu koje nam je duboko urezano u pamćenju, vraća se taj dobro poznati osećaj koji sam imao stojeći na tim daskama koje život znače upravo u "Jazavcu", tako da se radujem ovom koncertu. S obzirom na to da imamo novog bubnjara, on će biti premijerno prikazan publici u Banjaluci i mislim da je u protekle ove dve godine "samovanja" došlo do nekih novih muzičkih pomeranja, koja su sigurno drugačija od onog na šta je publika navikla što se tiče "Vasil Hadžimanov benda". Predstavićemo novi pristup muzici koju sviramo, bubnjar je doneo jedan novi vid energije u sam bend, biće drugačije izvedenih numera. Upravo u novom sastavu ćemo neke nove numere predstaviti javno tek drugi put. "Jazavac" mi znači na mnogo načina, a u poslednjih nekoliko godina se baš radi na ovom pozorištu. Pozdravio bih celu ekipu, pre svega Ljubišu Savanovića, koji se trudi svim silama da obezbedi zdrave uslove da svi ljudi iz regiona mogu da budu gosti "Jazavca", a on da pokaže kakav je u stvari domaćin. On je jedan veliki čovek koji ima jednu dobru viziju i fer odnos prema stvarima koje radi i nikad ne radi nešto u šta ne veruje da može da završi. Za dobar deo te energije koju "Jazavac" danas dobija zaslužan je upravo on, a to pozorište zaslužuje da mu se ljudi uvek vraćaju.
NN: Ljetne scene su prošle godine na neki način spasile pozorišni život, jer su zbog ograničenja uslovljenih pandemijom teatri bili zatvoreni veći dio godine. Čini li se i po tome što će i ove godine mnoga pozorišta imati scene na otvorenom da smo nešto čak i pozitivno izvukli od korone?
IVKOVIĆ: Tokom poslednjih dvadesetak godina, jedino što mi je nedostajalo je svirka na otvorenom. Mi živimo, u stvari, na nekom prostoru gde ne možemo često da konzumiramo svirke na otvorenom, ali sada se pokazalo da ljudi sve češće otvaraju te scene na otvorenom i brane ih svojim telima, tako što su sigurni da će to nešto da se desi, a onda nama u stvari i Bog podari to neko lepo vreme da se nastupa napolju. Ako je nešto pozitivno, definitivno je pozitivno što su ljudi počeli da se viđaju, druže i bez nekog većeg straha da prisustvuju kulturnim dešavanjima. Ja mislim da je jedini pravi lek podariti ljudima izlečenje kroz zajedničko viđanje na otvorenom prostoru. Letnje scene na otvorenom dale su ljudima najvažniji osećaj - slobodu.
NN: Vaša produkcija E.T.M. radi na novoj seriji "Složna braća", na čijem setu radimo i ovaj intervju. Iz dosadašnjih snimajućih dana, možemo li očekivati seriju koja će uveseljavati brojne generacije?
IVKOVIĆ: Ako se po jutru dan poznaje, s obzirom na to da smo mi sada u trećoj petini snimanja, imaćemo dobru, veselu seriju, seriju koja nadahnjuje radeći na njoj. Glumci se divno provode, ekipa je zaista kao porodica, nije stereotip. S radošću se viđamo svakog jutra i provodimo dane zajedno, živimo jedan život ove serije. Ja neću skrivati zadovoljstvo, mi želimo da ova serija traje. Smeh kao lek i muzika kao lek su stvari u koje ja verujem, i mislim da je suština da povučemo još nekoliko sezona iz kojih će ljudi kroz osmeh uspeti da izvuku zašto je ovo bitno da se gleda.
NN: Odajete utisak radoznale i znatiželjne osobe, radite na više različitih polja. Šta u najkompletnijem smislu, od svih umjetnosti kojima ste posvećeni, zadovoljava Vašu znatiželju?
IVKOVIĆ: Ovakvo pitanje za mene uvek predstavlja šok. Tek kad mi neko postavi ovakvo pitanje shvatim koliko je zbunjujuće objasniti ljudima šta ja sve radim i šta sve to volim. Ja sam od svega pomalo, ako uzmemo u obzir i da sam ja u stvari svršeni student poljoprivrednog fakulteta. Moram da objasnim da je to u stvari sve povezano. Iz življenja nastaje umetnost stvaralaštva, iz umetnosti stvaralaštva nastaje taj neki produkt koji kroz sreću deliš drugim ljudima. Ja ne bih mogao da izdvojim na kraju šta je to čemu sam u stvari najviše posvećen, ali evo, kako se približavam pedesetoj godini, razmišljam sve više onako da zumiram. Bez muzike ne mogu, sa glumom se družim, kao voditelj imam prostor da nekada kažem više nego što hoću, a kroz poljoprivredu i posvećen rad na zemlji gledam da pomognem naciji za bolje sutra.
NN: Oni koji prate Vaš muzički put znaju da ste prije tri godine proglašeni među top pet džez perkusionista u svijetu. Kakav je osjećaj bio dobiti takvu titulu?
IVKOVIĆ: Moram da kažem, i ja sam bio iznenađen. Prvo, nikada nisam počeo da se bavim muzikom da bih bio na nekoj listi, a kada ti se to dogodi, onda te iznenadi. Ovo je bilo prije nekoliko godina, sada sam pao na sedmo mesto, tako da moram da pojačam sa svirkom pošto je nije bilo prošle godine. Dirljiv osećaj, kada nešto ne očekuješ, a to dobiješ, onda ti je normalno i srcu drago. Ja nisam neki tip koji zna da primi baš komplimente, bude mi fino, ali nekako se malo spetljam. Nisam nikada razmišljao o tome tako, ja sam sportista u duši.
NN: Kroz kvizove i edukativne emisije mnogo ste radili sa djecom. Kakvi su današnji mališani, posjeduju li još onu dječju iskrenost ili ih je ona pod uticajem tehnologije napustila?
IVKOVIĆ: Pored iskustva koje imam, moram da priznam da mi je nekako najslađi taj rad sa mališanima. Tu vidim da ako ja nisam dovoljno dobar, onda ne mogu ni od njih da očekujem ništa. Pošto ja nikad ništa ne očekujem, a nekako uvek dobijem na kraju, onda sam ipak nešto negde uradio da bi mi se desilo. Što se tiče dečje iskrenosti danas, veoma je teško da se komunicira s njima jer mediji kroz koje oni trenutno korespondiraju malo su za nas starije previše moderni. Oni nas trebaju, mi njih želimo, samo treba da nađemo mehanizam kako da im se obratimo. Jedan od serijala koji smo radili u Republici Srpskoj "Nauči se, čovječe", pokazao je da postoji model da se dođe do njihovog srca, a da se koristi i tehnologija i da im se njihov najbolji prijatelj - mobilni telefon, izbaci iz ruke. Dakle, da im se omogući da oni i dalje funkcionišu sa njim, ali da korespondiramo u komunikaciji zajedno, tako da jedni druge slušamo kroz jezik kojim govorimo. Danas je to tehnologija, sutra je to gledanje u oči, prekosutra je to molim te, hvala, izvini i molim.