Jadranka Stojaković, muzičarka i akademska slikarka, održat će sutra koncert u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu.
Na koncertu sa Jadrankom Stojaković nastupit će mladi bh. muzičari Damir Imamović, Timur Sijarić i Beograđanin Ivan Mihajlović.
"Meni je žao što neću duže pjevati, jer smo, inače, pravili duže koncerte. Međutim, zbog problema s kičmom ne smijem puno stajati na jednom mjestu, pa ćemo Damir i ja program podijeliti pola-pola i nastup će trajati kraće nego kada smo ranije nastupali skupa", rekla je Jadranka Stojaković.
Stojakovićeva je posebno istaknula da će na koncertu zasigurno biti odsvirane one nezaobilazne pjesme koje su ostavile traga u njoj i u publici, ne samo u njenoj generaciji nego i kod "mlađe raje".
"Pjesme kao što su 'Što te nema' i 'Sve smo mogli mi' prate me gdje god da krenem. Upravo su me ove dvije pjesme izvele u svijet, počevši od Olimpijskih igara u Sarajevu pa do Japana", istakla je Stojakovićeva koja je protekle 23 godine živjela u Japanu.
Novinarsko pitanje o njenom definitivnom povraktu u Sarajevo, rasplakalo je Stojakovićevu. Kazala nam je da je predugo bila vani i da je bilo vrijeme da dođe kući.
"Trebala sam da dođem još prije tri mjeseca i održati koncert u Sarajevu.
Zdravlje
Trenutno sam bespomoćna, u kolicima, ali imat ću strpljenja
Bila sam optimistična da ću se izliječiti, ali nije tako bilo. Desio se i zemljotres i sve to me strašno promijenilo. Dok sam bila u banjama u Fojnici i Banji Koviljači dešavalo mi se da nešto 'cvocne' o prozor i ja se već bacam u nesvijest. Strašno je to", kaže Stojakovićeva.
Ističe da je ovo sad njen definitivni povratak u Sarajevo, te da je ni neriješeno stambeno pitanje neće pokolebati kao prošlih put. Za sada će, dodaje, živjeti po banjama i bolnicama, pa na koncu i u hotelu dok joj njen stan u Sarajevu ne bude vraćen.
"Kad god bih dolazila u Sarajevo išla bih iz pravca Ilidže i onda ne vidite Sarajevo u kotlini. Sad sam došla iz pravca Vogošće i u meni se porobudilo sjećanje na djetinjstvo. Vidjela sam Sarajevo i osjetila u potpunosti da sam se vratila kući. Trenutno sam bespomoćna, u kolicima, ali imat ću strpljenja. Još mi nisu utvrdili dijagnozu, ali vjerujem da ću uskoro znati i liječit ću se. Vjerujem u oporavak", priča Stojakovićeva.
Ističe da joj je, nakon toliko godina, teško navići se na hranu, jer u Japanu je sve drugačije, ali da joj ćevapi nisu problem, jer njih uvijek može jesti.
Priča da je mladi ljudi često sreću i govore joj za njene pjesme kojih se ona više i ne sjeća.
"To su pjesme koje sam možda jednom otpjevala i onda ih niko više nije tražio i ja sam ih zaboravila", objašnjava ona.
Jadranka Stojaković kaže da bi se rado u Sarajevu posvetila i likovnom radu, jer u Japanu je dosta izlagala.
"Radila sam od crteža, preko skeniranja, kompjuterskih obrada, to je neka vrsta kompjuterske grafike i želim se time i ovdje obaviti. Naravno, čim prohodam. Umjetnost mi pomaže, jer mogu biti optimistična. Da mi nije toga, ne znam šta bi bilo sa mnom ovih zadnjih mjeseci", priča Stojakovićeva.
Kaže kako je u Japanu morala "prekucati" cijelu video-igricu kako bi čula svoju pjesmu.
"'Sony' je potpisao sa mnom ugovor za video-igricu koju kad prekucaš čuješ moju pjesmu. I tako sam ja morala prekucati cijelu video-igricu, dali su mi plejstejšn kako bih čula svoju pjesmu. Ta igrica je bila popularna u cijelome svijetu, mada su Japanci mene slagali kako će to biti igrica samo za Japan, tako da ja novca od toga nisam vidjela, osim kad sam potpisala ugovor za Japan", ističe Stojakovićeva i dodaje:
"Eto, vidite, znaju i Japanci prevariti".
U razgovoru pred sarajevski koncert dotakla se i ovogodišnjeg "Eurosonga" koji je za nju, kako tvrdi, veliko razočarenje.
"Gledala sam nakon dugo vremena 'Eurosong'. Nisam imala drugog posla. Bilo je nekih simpatičnih pjesmica, ali 90 odsto je kopija i to me razočaralo. Pitala sam se sve vrijeme zašto se ti mladi ljudi više ne potrude", kaže Stojakovićeva.
Izlet u svijet
Pjesme kao što su "Što te nema" i "Sve smo mogli mi" prate me gdje god da krenem. Upravo su me ove dvije pjesme izvele u svijet, rekla Stojakovićeva
Tvrdi da nije nostalgična i ne pati za prošlim vremenima. Jedino joj nedostaje druženje s ljudima s kojima jednostavno više ne može da se druži jer su daleko ili nisu više živi.
Objašnjava da nije jugonostalgična, te da joj je najbolje objašnjenje njenog porijekla i pripadanja dala njena majka.
"Kada bih rekla da sam Jugoslovenka, mama bi mi rekla: 'Ma jok, bolan, kakva Jugoslavija', i onda bi mi redom objasnila kako sam ja prvo građanin svijata, da sam rođena u svijetu, pa onda u Sarajevu, pa onda tek u Jugoslaviji, jer je ta zemlja u istoriji mnogo puta do sada mijenjala imena", priča Stojakovićeva i napominje da je patriotizam u Japanu probuđen nakon zemljotresa i katastrofe koja je pogodila ovu zemlju.
"Duboko u njima uvijek je postojao taj patriotizam, jer Japanci su ponosan narod. Duboko oni u sebi nose to neko dostojanstvo i mržnju prema Amerikancima, posebno starije generacije. I često mi se dešavalo kad mene vide ovako plavu misle da sam iz Amerike i onda moram objašnajvati da sam iz BiH, da nisam Amerikanka, posebno nekim čičama koji su slučajno preživjele kamikaze iz Drugog svjetskog rata. Kad god ja prođem oni pljunu, a ja kažem:
"Izvinite, nisam ja iz Amerike, ja sam iz Bosne", a oni onda kažu: Je l' iz Bocvane? Ne', kažem, 'iz BiH'", dodala je Stojakovićeva.
Biografija
Jadranka Stojaković počela je muzičku karijeru u rodnom Sarajevu i ubrzo postala poznata u cijeloj bivšoj Jugoslaviji i šire. Diplomirala je na Likovnoj akademiji u Sarajevu. Tokom kasnih sedamdesetih godina počela je da se bavi obradom bosanskih sevdalinki i starih gradskih ljubavnih pjesama u novom muzičkom aranžmanu.
Prvi put kao solista nastupila je 1968. godine na festivalu "Mladi pjevaju proljeću", a slijede brojni nastupi u tadašnjim kultnim TV emisijama, te brojne nagrade. Prvi zvanični album "Svitanje", ne računajući kompilaciju "Putovanja", Jadranka Stojaković je snimila 1981. godine za sarajevski "Diskoton". Iako je kasnije snimila i druge albume i dalje kao svoje najdraže izdvaja pesme "Čarobnjaci" i "Što te nema".
Od 1988. godine Stojakovićeva živi u Japanu. Redovno nastupa i za firmu "Toshiba", snima svoje i kompozicije japanskih autora, ali i verzije pjesama "Đelem, đelem", "Kaleš, bre, Anđo" i "Jovano, Jovanke" na japanskom.
Novi CD "Baby Universe" snimila je u Njemačkoj pjevajući na engleskom i japanskom. Na ploči su korišćeni etno-elementi i instrumenti violina, saz i šamizen.