Muzička diva Josipa Lisac najavila je nastup na ovogodišnjem "OK festu", koji će biti održan na Tjentištu od 30. juna do 2. jula.
Poznata je po izvornoj mješavini različitih muzičkih žanrova, ekscentričnoj scenskoj pojavi te izraženim vokalnim sposobnostima, ona je nepopravljivi idealista i sanjar, a istovremeno hrabri vizionar i pokretač.
Originalna i svoja, hrvatska pjevačica je unikatna pojava muzičke i javne scene ovih prostora.
U razgovoru za "Nezavisne" govori o najavljenom nastupu na "OK festu", proslavi 50 godina postojanja na muzičkoj sceni i današnjoj muzičkoj sceni.
NN: Šta spremate za publiku koja će doći na Tjentište?
JOSIPA LISAC: Pa, koliko sam ja čula, to je atraktivan festival mladima i više avanturistički festival. Nisam nikada bila na "OK festu" i uvijek spremim ono što imam i ono što jesam, a to su pjesme koje su se rodile odavno i pjesme koje su se rodile nedavno. Trudiću se da to bude atraktivan nastup svima, a naročito mladima koji prihvaćaju mene i koji su iskreni. Bez mnogo razmišljanja sam pristala na nastup na ovom festivalu jer mi se ta ideja mnogo sviđa.
NN: Festival se održava u ambijentu Nacionalnog parka Sutjeska. Recite nam koliko festivali kao što je "OK fest" mogu doprinijeti uvezivanju mladih ljudi bivše Jugoslavije?
JOSIPA LISAC: Jako puno. Bila sam na "Exitu" i, znajte, jako, jako puno. Ja sam se nekako osjećala da je muzika taj univerzalni jezik i nadilazi sve moguće različite pokrajine i regione. Ja, inače, nikada ne zovem to region, ja dolazim na Tjentište i doći će ljudi koji vole muziku i ja volim muziku i sigurna sam da će doći ljudi koji vole muziku, i ljudi koji mene znaju, i ljudi koji me ne znaju. Mislim da je to najbitnije. Muzika sigurno povezuje i ona nikada nije razdvajala ljude. Kaže se da je to univerzalni jezik ljudskih emocija.
NN: Ove godine proslavljate 50 godina muzičke karijere. Da li ste ikada sanjali da će ona da traje toliko godina?
JOSIPA LISAC: Pa, nisam sanjala. Kada sam imala 20 godina, nikada o tome nisam tako razmišljala i nikada nisam slavila obljetnice, ali sam sigurno kroz sve ovo vrijeme znala da ću ostati u glazbi s ljudima koji slično razmišljalju. To su predivni ljudi i ja sam najsretnija što sam doživjela sva ta prijateljstva kroz muziku.
NN: Kako ste uspjeli ostati vjerni sebi i ne pasti pod uticaj trendova?
JOSIPA LISAC: Hvala vam lijepo! Pa, ne znam ni sama, vladao je neki unutarnji poriv da se mijenjamo i da se moramo mijenjati. Nisam nikada bila na Sutjesci i sad ću biti na Sutjesci. Svaki dan je novi dan i ono što je bilo prije 20 ili 30 godina ne može biti danas, ali možemo imati poštovanja prema tome što je bilo. Moramo imati poštovanja i prema onome što dolazi.
Opstati kroz vrijeme to je značilo i ne podilaziti trendovima, ali da, ipak biti stalno u vremenu, uvijek moderan. Neko će pomisliti ti si ovo napravila prije 30 godina, a sada je moderno. Neke stvari nisu odmah prihvaćene, a biće prihvaćene za 10 ili 15 godina, i to mora tako biti. Postoje ljudi koji me vole od prvih dana i to su mnoge generacije, a neki možda ne, i oni se nisu željeli mijenjati. Danas je 2017. godina, nisu osamdesete, nisu sedamdesete, jedno je drugo vrijeme, drugačija je glazba, drugačija je hrana, dakle sve se mijenja pa i ljudi, tada smo bili mladi. Znači, sve se mijenja, a ipak je bitno imati sebe. Bitno je imati sebe i biti svoj.
NN: Danas se vodi najveća bitka za pravo da se bude drugačiji. Da li ste Vi tu borbu vodili od početka karijere, kada je biti drugačiji bilo predmet osuda?
JOSIPA LISAC: Tada je postojao i slučaj zvani Josipa Lisac, imam to u jednom intervjuu. Nisam ja toliko bila meta, koliko je to teško i koliko se ja moram boriti. Danas govorim mnogo mekše o tome i s više razumijevanja. Bila sam dosta usamljena, nisam bila jedina, ali biti drugačiji u jednom tom izrazu je bilo teško. Neki su išli jedni za drugima ili jedni protiv drugih, ja sam bila usamljena na ovoj drugoj strani, kao opozicija, da se izrazim politički, ali to jeste bitno. Ja sam trebala graditi, meni se to sviđalo i zato mi nije bilo teško. Meni se ništa nije svidjelo od onog što je nuđeno i onog što su mi nudili. To je bila ta buntovnost i to je bilo potrebno. I danas sam pomalo buntovnik, iako su se danas neke stvari pobrkale i na sva vrata je ušla ta neka zabavna muzika. Ja sam uvijek govorila da smo mi svijet i svi živimo u ovom svijetu. Svi krojimo svoj svijet i mi treba da živimo kroz maštu da krojimo zajedno. Cijeli svijet je jedna zemlja, tu sada svi živimo i treba da gradimo taj svijet, ali postoje ljudi koji ga ne žele graditi i ne žele raditi, naprotiv žele ga uništavati. Ja imam svoj svijet, koji je dio ovog cijelog svijeta u kojem želim stvarati koliko još god mogu. Živimo jednom i ono što ostavimo drugima će pomoći ljudima koji stvaraju i ti ljudi će naići na neki trag koji sam ja ostavila.
NN: Pjevali ste osamdesetih godina "Magla svuda oko nas". Recite nam, da li je magle bilo više tada ili danas?
JOSIPA LISAC: Dobro vam je to pitanje, na mjestu. Ja puno o tome mislim. Ne znam što bih rekla, mislim kada se počne govoriti o otuđenjima, o nekomunikacijama, o nepotrebnim razmiricima, o tome da zapravo biti čovjek kao čovjek, da se to gubi i onda je magla jako aktualna, znate, jer to što stoji ne može doprijeti do tebe. Magla je svuda oko nas i iz daljine jedva čujno dopire tvoj glas. A mi smo svi tu, živimo blizu jedni drugima i sve je to blizu, ali to su nepotrebne stvari, ali se događaju. Onda na kraju, ipak, čovjek ostaje sam, neki su ipak shvatili da su griješili i da treba da budemo ljudi jedni prema drugima.
Sjećanje na Banjaluku
Pjevačica je istakla da pamti grad na Vrbasu po ekstravagantnim klubovima kojih nije bilo u ostalim dijelovima bivše zemlje.
"Ja sam posljednji put bila u Banjaluci 2009. godine na tvrđavi Kastel i to je bilo fantastično. Inače sam mnogo puta dolazila u Banjaluku, grad je imao mnogo diskoklubova koji su bili jedinstveni još u tom periodu kada sam na početku osamdesetih dolazila. To je tada bilo eksluzivno i fantastično. Sjećam se jednog kluba koji je bio u podrumu s enterijerom od jastuka. To je zaista bilo vanvremenski i spektakularno", ispričala je Josipa Lisac.