Poznata holivudska glumica i zagrižena rokerica, kontroverzna Juliette Luis sa svojim bendom "Juliette And The Licks" nastupiće 12. jula na Main stageu EXIT festivala.
Filmofili je pamte po ulogama u hit filmovima "Rt straha", "Rođene ubice", "Kalifornija" i "Od sumraka do svitanja", te po nominacijama za Oskara i Emi, a poznavaoci njenog muzičkog rada znaju da je već četiri godine frontmen odličnog rokenrol benda, trenutno jednom od najvećih live atrakcija na svijetu.
Na ideju da osnuje "The Licks" glumica je došla 2003. godine kada je, kako je priznala, "nakon 15 godina snimanja filmova i dalje osjećala nedovoljnu ispunjenost, a rokenrol ju je snažno draškao".
Atraktivna i energična uživa u svakom minutu kada je na pozornici, a njeni koncerti su eksplozivni i nabijeni emocijama.
Trenutno na svjetskoj turneji, u sklopu koje je i nastup na EXIT festivalu, Juliette u ekskluzivnom intervjuu za "Nezavisne" govori o svojim energičnim nastupima, inspiracijama, novom albumu i novim filmskim projektima.
NN: Dugo rokenrol muzika nije imala tako energičnog i iskrenog ženskog heroja. Mnoge današnje djevojke u tebi i tvojoj snazi vide inspiraciju. Kako gledaš na sve to i trudiš li se da inspirišeš ljude u životu?
LEWIS: Za mene je muzika duhovna stvar, ona ujedinjuje ljude. Osnovna svrha koju želim postići muzikom je da povežem ljude, da učinim da osjete da su živi, zato dajem tako mnogo na sceni i sama pokušavam da osjetim muziku. Ja doživljavam sva lica i oči, to je najsnažnija stvar. Mislim da je za umjetnika najvažnije da pokreće ljude emotivno i da pokuša da ih inspiriše. Posebno žene, želim da žene otkriju svoju snagu i da čuju svoj glas i koriste ga više u životu.
NN: Svi koji su gledali tvoje nastupe vidjeli su da se na sceni daješ bespoštedno od početka do kraja. Odakle crpiš energiju, iz sebe ili to zavisi od odnosa s publikom?
LEWIS: Iz mnogo stvari. Ponekad sam tako zaljubljena u muziku, moj bubnjar me mnogo inspiriše svojim pokretima, nekada reagujem na njegove znakove i ritam njegovih udaraca. Slično je i s mojim gitaristom ili basistom, mi smo povezani kao bend, a još je bolje kada imamo pubiku koja prenosi svoje iskustvo. Kod nekih ljudi možete osjetiti tu energiju, možete osjetiti da su otvoreni i spremni su da puste svoje društvene stege i da oslobode svoj bol i svu tu energiju. Naravno, postoje i oni koji su mnogo zatvoreniji. Ja se mnogo trudim i na kraju nastupa vidim mnogo nasmijanih lica.
NN: Iza tebe je fantastičan bend, koji mnogi novinari ponekad zanemaruju fokusirajući se uglavnom na tvoj lik. Kakvi su uopšte odnosi u bendu, i možeš li nešto reći o procesu stvaranja vaše muzike, ko koliko učestvuje i na koji način?
LEWIS: Stvar je u tome da sam ja frontmen, ja sam identitet benda i većim dijelom vodim bend, to je moj muzički izbor i moji stihovi. Ali imam odličnu grupu momaka koji takođe doprinose, talentovani su i svi mi radimo zajedno. Ja ponekad kažem ljudima kakvu vrstu pjesama želim, ako želim nešto s jakim ritmom, ili za ples da mogu da se krećem. Možda ja imam uopštenu odluku, ali momci onda odsviraju rif, obično odmah čujem neku melodiju i onda pravimo pjesmu. Nekada mi se pjesma sama javi, nekad je to melodija, nekada stihovi... Nedavno sam počela svirati klavir, tako da počinjem sve više svirati pjesme, ali ih uvijek završimo svi zajedno, kao bend.
NN: Šta je za tebe veći izazov – ući u studio i stvarati nove pjesme, ili izaći na binu i nastupati?
LEWIS: Biti na sceni dolazi nekako prirodno za mene i za sve nas, zato što smo sad već dvije godine na turneji. Ovo je već kraj turneje, a onda ćemo pisati novi album. Mislim da je studio veći izazov, jer je to tehnički medij. Ja sam veoma dobra sa ljudima kada je glasno, dok pisanje pjesama oslobađa, ali izazov je kako da to prenesete na album. Željela sam ući u taj proces i na sljedećem albumu imaćemo više ambijentalnog zvuka, kao u šumi, znate onaj zvuk koji inspiriše da pomislite na određene stvari, na talase koji udaraju u stijene...
NN: U jednom intervjuu si rekla da se još razvijaš i kao tekstopisac i kao muzičar. Koliko ti bend i mogućnost da ispoljiš svoja osjećanja kroz muziku omogućavaju da se razvijaš kao osoba?
LEWIS: To je duboko i nevjerovatno iskustvo da putujem širom svijeta među druge kulture i na različita mjesta koja ne bih na drugi način nikada vidjela, te da sviram muziku koja na svim mjestima čini istu stvar - od Izraela do Finske, od Engleske do Nebraske. To je snaga muzike, ona je proslava, ona spaja ljude. Isto tako, kao tekstopisac stičem više hrabrosti. Kada sam prvi put počinjala, bilo je veoma glasno i dosta zvuka gitare, ali u sljedećem albumu želim da pjesme više ja vodim, moj vokal i ritam, a gitaru ću više koristiti zbog atmosfere. Postajem sve bolja i na turnejama, a što se tiče pisanja pjesama, nadam se da ću imati dobrog producenta koji će mi pomoći da prenesem svoje ideje.
NN: Poznata si po veoma ludim i interesantnim modnim kreacijama koje nosiš na svojim nastupima. Odakle dolaze ideje za to?
LEWIS: Većinu vremena, moram priznati, nosim uobičajene stvari, ono što se nađe u mom koferu. Isto tako, ja mnogo volim ples, akrobatski ples, i osjećam da je fizički elemenat velikim dijelom dio moje umjetnosti. Zato mi često treba odjeća koja mi pristaje kao rukavica za takve nastupe, pošto se mnogo krećem. Takođe, volim i oblik tijela, sviđa mi se da predstavljam nešto jako i vitalno, ako ljudi misle da je to seksi, to je u redu sa mnom, ali moja prva namjera je pokretljivost. Jako volim jarke boje, inspiriše me cirkus ili akrobate i rvači.
NN: Kako bi uporedila svoj život rock zvijezde sa životom filmske zvijezde? Koji ti daje više slobode i kreativnosti?
LEWIS: Apsolutno muzika daje više slobode u smislu da ja mogu da vozim i da pomislim na melodiju ili na osjećaj ili da sam uznemirena situacijom u svijetu, mogu vidjeti djecu kako se igraju u parku i mogu napisati pjesmu o tome. Filmovi su medij gdje se sarađuje. Mene angažuju da uradim ulogu i obično se pouzdam u dobar scenario, dobrog režisera. To su stvari koje volim, ali one su izvan moje kontrole. Muzika je definitivno nešto što mogu usmjeravati i oblikovati, i trudim se da budem iskrena koliko god to mogu.
NN: Kakva je trenutna situacija sa snimanjem filmova, radiš li nešto ili je muzika postala glavna stvar u tvom životu?
LEWIS: Nisam snimila film pune tri godine, radila sam na albumu, bila na turneji, svirala. Sada radim na novom filmu koji sam nedavno dobila. To je režiserki debi Drew Barrymore i zove se "Whip It". Ja glumim djevojku u derbiju sa rolerima. Odlazim na snimanje filma mjesec dana, odmah nakon završene turneje, a poslije toga ću snimati album. Ali, nadam se da je ovo početak nekih novih zanimljivijh filmova. Ljudi me uvijek pitaju - filmovi ili muzika, ali filmovi su manja obaveza, manje im se treba posvetiti, ponekad u filmu radim samo jedan dio, dvije ili tri sedmice ili mjesec dana, u ovom slučaju trajaće mjesec. Veoma sam uzbuđena zbog tog filma.
NN: Da li si upoznata sa EXIT festivalom i šta očekuješ od nastupa i publike?
LEWIS: Očekujem veoma dobar provod, očekujem da vidim neka prekrasna lica i očekujem da svi ponesu svoje emocije, da li su to problemi, njihov bol, socijalne stege i da to puste i oslobode iz sebe, da se svi pretvore u desetogodišnju djecu koja su divlja i slobodna. To je ono što pokušavam da uradim na sceni, očekujem da vidim neke zaista sjajne ljude u predivnom okruženju.