Muzika

Juniorski harmonikaški šampion Radovan Ivanović: Svaki uspjeh je na svoj način drag

Juniorski harmonikaški šampion Radovan Ivanović: Svaki uspjeh je na svoj način drag
Foto: Ilustracija | Juniorski harmonikaški šampion Radovan Ivanović: Svaki uspjeh je na svoj način drag

Iako ima samo 16 godina, harmonikaš Radovan Ivanović se može pohvaliti mnogim trofejima u svojoj vitrini, koje je osvojio širom Evrope svirajući instrument kojem je predan od svoje pete godine.

Posljednje priznanje osvojio je na međunarodnom takmičenju harmonikaša "Aaccordian Games" u slovenačkim Dolenjskim Toplicama. Na takmičenje, koje je održano prije desetak dana, kao jedan od rijetkih, prijavio se u tri žanra: klasika, džez i etno-narodna muzika, a s istog se vratio kao juniorski šampion u svim nabrojanim žanrovima.

Za odlazak na ovo takmičenje Ivanović je zahvalan Gradskoj upravi grada Banjaluka, a kakvi su mu naredni planovi i koliko je truda potrebno za uspjeh, mlađani harmonikaš, za kojeg će šira javnost, sigurni smo, tek čuti u budućem vremenu, pričao je za "Nezavisne".

NN: Na međunarodnom takmičenju harmonikaša u Sloveniji odnijeli ste titulu juniorskog šampiona cjelokupnog takmičenja. Koliko Vam znači ova nagrada i o kakvom se takmičenju radi?

IVANOVIĆ: Nagrada za juniorskog šampiona cjelokupnog takmičenja na takmičenju harmonikaša u Sloveniji (Dolenjske Toplice - Novo Mesto), kao i svaka druga nagrada koja dolazi kao produkt marljivog i ozbiljnog rada, je veoma draga. Ova nagrada je možda jedna od dražih jer su na ovom takmičenju takmičari mogli da pokažu sve svoje sposobnosti u interpretaciji više žanrova muzike. Ja sam jadan od rijetkih takmičara koji su se prijavili u sva tri žanra (klasična muzika, džez, etno-narodna) i u generalnom poretku sam proglašen za junirskog šampiona takmičenja. Pripreme za ovo takmičenje su vršili moji profesori klasične muzike Savo Čovičković i Milan Vidović iz Muzičke škole "Vlado Milošević" i profesor  Ljubiša Pavković u dijelu koji se tiče etno-narodne muzike.

NN: Za svoje godine ostvarili ste mnogo uspjeha u svijetu muzike. Koji Vam je dosad najdraži, a kakav uspjeh još priželjkujete?

IVANOVIĆ: Svaki uspjeh je na svoj način drag. Neki od uspjeha koji bi se mogli izdvojiti su moja prva pobjeda na međunarodnom takmičenju "Zvezdane staze" u Srbiji 2013. godine i svjetska vicešampionska titula u Njemačkoj 2016. godine. Ono što je generalno priželjkujem i što su moji planovi je da završim muzičku akademiju, postanem profesor harmonike, a da uporedo s klasičnom muzikom, koja se uglavnom izučava na akademiji, njegujem i kvalitetnu tradicionalnu narodnu muziku, u čemu dosad imam uspjeha zahvaljujući profesoru Ljubiši Pavkoviću, kod kojeg pohađam časove narodne muzike. Jedan od planova za naredni period je odlazak na svjetsko takmičenje harmonikaša u Njemačku u aprilu 2019. godine.

NN: Kad ste uopšte počeli svirati harmoniku i kako je počelo Vaše interesovanje za ovaj instrument?

IVANOVIĆ: Harmoniku sam počeo svirati od pete godine, a interesovanje se javilo dok sam gledao oca, koji se amaterski bavio sviranjem harmonike. Polaskom u nižu muzičku školu profesori su uvidjeli moj talenat za sviranje harmonike i nesebično radeći sa mnom uz mnogo truda ostvarili smo ove rezultate, na čemu sam im zahvalan.

NN: Već sa 13 godina pred punom salom održali ste solistički koncert u Kulturnom centru Banski dvor, a time se ne mogu pohvaliti ni neke od najvećih zvijezda klasične muzike kod nas. Planirate li u skorije vrijeme novi solistički koncert i da li Vam više truda i vremena treba da se spremite za takav događaj ili za takmičenje?

IVANOVIĆ: Da, sa 13 godina sam održao prvi solistički koncert, koji je po mnogo čemu bio specifičan i koji mi je bio vjetar u leđa za dalji rad. Prvo, bio sam jako mali i najveći problem je bio kako fizički izdržati sviranje skoro dva sata, ali kad imate volju, veliku podršku porodice, škole, prijatelja i kad znate šta želite i sa 13 godina možete postići cilj. Takođe, u decembru 2017. godine sam u prepunoj dvorani Banskog dvora ponovio solistički koncert, na kojem sam izvodio kompozicije klasične, narodne muzike, džeza, ali je sve izgledalo mnogo lakše nego 2013. godine. Možda je iskustvo u pitanju. Naravno, u planu su i dalje koncerti i takmičenja, a što se tiče vremena za pripremu, i koncerti i takmičenja traže mnogo truda i rada. Razlika je u tome što se koncert priprema u nekoj opuštenijoj atmosferi u odnosu na takmičenje, gdje sve mora biti "pod konoc", a na koncertu možete sebi dati malo slobode, koja posebno plijeni publiku.

NN: Koji su Vaši uzori u klasičnoj muzici i da li pored klasike postoji neki muzički žanr koji biste izdvojili u odnosu na ostale, ne samo u sviračkom nego i u konzumentskom (slušalačkom) pogledu?

IVANOVIĆ: Kao što sam već napomenuo, pored klasične muzike ja sam neko ko želi da njeguje i tradicionalnu narodnu muziku, a volim da slušam sve vrste kvalitetne muzike. Što se uzora tiče, u klasičnoj muzici su mi uzori Yuri Shiskin i Alexander Skliarov, a što se tiče narodne muzike profesor Ljubiša Pavković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije