Nezadovoljan diskografskom kulturom u Hrvatskoj, legendarni muzičar i frontmen benda "Film" Jura Stublić odavno nije objavio album s novim pjesmama.
Iako je prošlo gotovo 16 godina kako Jura Stublić i "Film" nisu objavili novi album, to im ne smeta da sve vrijeme održavaju koncerte širom Hrvatske i u velikim gradovima regije, i što je najzanimljivije, dvorane uvijek bivaju krcate.
Tako su nedavno Stublić i njegov podmlađeni "Film" održali nezaboravan koncert u prepunoj dvorani Doma mladih u Sarajevu.
NN: Dugo niste objavili album, ali redovno održavate koncerte koji su dobro posjećeni. Kako to uspijevate?
STUBLIĆ: To je zato jer pjesme žive. Lukav sam, pa izdajem povremeno te kompilacije. Ali, istina je, živimo bez diskografije. Mi uživo izvodimo muziku kao za vrijeme Mocarata i Betovena, kad nije postojao način za snimanje zvuka. Onda ste mogli čuti djelo samo kad bi ga ljudi uživo izveli. To mi sada radimo. Mi smo iz kamenog doba, prije nego što su postojali magnetofoni, prije nego što je bila izmišljena televizija. E, takva vam je grupa "Film", čujete nas bez elktronskih medija.
NN: Podmladili ste bend?
STUBLIĆ: Pa, pokušao sam sebe podmladiti. Nije baš išlo. I onda uzimam mlade dečke sa sobom. Oni su, onako, kao bojbend. Zašto? Zato da bismo imali kontakt s mladim generacijima. Jer ipak mora biti taj erotski naboj, neka erotska emocija. Evo, ja tipujem da će najomiljeniji iz mog benda biti moj gitarista. Onda ja s njime idem malo po gradu.
NN: Uskoro ćete otvoriti muzički atelje u vlastitoj kući, da li to znači da će uskoro biti i albuma s novim pjesmama?
STUBLIĆ: Sad ću ja u tom ateljeu pokušati snimati. Ako snimke budu dobre, izdat ću ih. Ako ne budu dobre, nema pomoći što je to kod mene.
Ja i dalje pišem pjesme, ali ih ne snimam. Nisam zadovoljan time kako se to radi kod nas. Ne sviđa mi se. Ne sviđa mi se kako to zvuči. Sve mi je to jeftino, napola. Htio bih snimiti nešto što će trajati sljedećih 30 godina. Jer ja zapravo živim od nečeg što sam radio prije 30 godina. Produkcija je danas bolja, ali mislim da su pjesme lošije. Ali, zvuk je bolji. Mi moramo napraviti dobar zvuk da traje. Ako napravite dobar zvuk, pjesma će trajati zauvijek, dok god budu postojali ljudi.
NN: Bili ste prijatelj sa Borom Čorbom, frontmenon "Riblje čorbe". U kakvim ste danas odnosima?
STUBLIĆ: Mnogi misle da je pjesma "E, moj druže beogradski" posvećena Bori. Nije pjesma posvećena Bori. Naime, pjesma "E, moj druže beogradski" nije posvećena nikom direktno. Bora i ja smo poznanici. On je veliki pjesnik. A pjesnici uglavnom moraju s narodom. Ne piše pjesnik samo iz sebe, nego i iz svog naroda. I u momentu kad narodi krenu u suprotne strane, pjesnik ide za svojim narodom. Tako da ja njega razumijem, ali ljudi koji bi najprije bili povezivi s tim mojim prijateljstvom su "Idoli". To su moji prijatelji, ali i Gile iz "Električnog orgazma" i mnogi drugi. I svi moji beogradski prijatelji su se u tim ljutim godinama odlično držali. Niko nije učinio loše ili rekao nešto loše. Tako da sam zapravo nepravedan s tom pjesmom.
NN: Čujete li se sa Branimirom Štulićem?
STUBLIĆ: Dugo se nismo čuli. On se tamo povukao. I ne volim ove ljude koji ga maltretiraju. Svi intervjui koje on daje su iznuđeni. Ali, kad bih išao u Amsterdam, onda bih svratio do Utrehta i okolice da ga vidim.
NN: Kako podnosite samoću? Mnogi su nam potvrdili da živite samo s mačkom.
STUBLIĆ: Da, imam mačka i zove se Topini. Crno-bijeli je. S obzirom da sam ja u crnom, možete zamisliti kako to ima katastrofalne efekte. Družim se samo sa svojim bendom, jer jednostavno nemam vremena za nešto drugo. Sa mnom se, zapravo, druže ljudi koji sa mnom nešto rade.
NN: Šta Vam danas najviše smeta kada je u pitanju Vaša profesija?
STUBIĆ: Sve je isto. I publika ima isto godina koliko je imala i onda. E sad, ja sam malo izudaran vremenom. Nekakvi ljudi nas svako malo presreću kada putujemo kroz gradove. Oni žele da platimo carinu i potpisujemo nekakve formulare. To je problem.
NN: Koga poštujete od bosanskohercegovačkih muzičara?
STUBLIĆ: Obožavam Zorana Redžića. Za vrijeme rata je bio u Finskoj. I tamo je skužio da jedan tamošnji bend izvodi moje dvije pjesme. A potpisao se Majkl Gudmen, kao on je autor pjesama. Onda je Zoka Redžić to uočio i javio nama da nešto poduzmemo. Sigurno je da je i u nevrijeme bio pravi.
NN: Vjerovatno ste imali uzora u muzici?
STUBLIĆ: Normalno, furao sam se na Džima Morisona, na Lu Rida i "Rolingstonse". Na sve koji su pravo bubali.