Inspirisan besnom pank erom koja je rasplamsala u Londonu sredinom 1970-ih, Bili Ajdol je usmjerio svoj fokus na rokenrol slavu kao pjevač benda Generation X (aka Gen X).
Od svog početka 1976. godine, Gen X je počeo da stvara ime u Londonu kao jedna od mnogih buntovnih pank grupa koje su željele da pokažu srednji prst establišmentu poslije Sex Pistolsa.
Do 1977, grupa je postala jedna od najpoznatijih pank grupa u Velikoj Britaniji, zajedno sa The Jam, jednim od prvih pojavljivanja na BBC "Top of the Pops". Uprkos njihovoj popularnosti, Gen X nije imala velike uspjehe na top listama i podrška njihove etikete je počela da jenjava.
Sa neuspjelim pokušajima da se dostignu viši ešaloni britanskih top lista i sa članovima koji su težili da se kreativno kreću u sasvim suprotnim pravcima, ova prva inkarnacija Gen X je raspuštena, obilježena odlaskom Bilija Ajdola koji je kao solo umjetnik tražio nove horizonte. Bilijeva solo karijera odvela ga je od nacionalne slave, kao još jednog frontmena pank benda koji je stigao do pozicije globalnog priznanja.
Njegov prvi solo album "Billi Idol" objavljen je 1982. godine sa zapanjujućim komercijalnim uspjehom zahvaljujući privlačnom singlu "White Wedding" koji je, zajedno sa ponovnim izdavanjem singla Gen X "Dancing with Myself", omogućio Idolu da dobije mnogo vremena na novoosnovanom MTV kanalu sa svojim harizmatičnim vizuelnim performansom.
Tek 1983. sa "Rebel Yell" Idol je dostigao vrhunac svoje moći kao popularni post-pank umjetnik. Album je bio njegov najuspješniji do tada sa velikom popularnošću preko Atlantika. Od hitova na "Rebel Yell" jedna pjesma se izdvaja kao možda najveća pjesma Bilija Ajdola. "Eyes Without a Face" je bio jedan od sporijih Idolovih singlova koji je imao duboku privlačnost jer je želio da se okrene od uticaja panka i umjesto toga proizveo klasik novog talasa.
"Eyes Without a Face" napisana je kao oda francuskom filmu "Les Yeux Sans Visage", što se na engleski prevodi kao "Oči bez lica". Film je 1960. godine objavio francuski režiser Žorž Franju. To je horor priča u kojoj hirurg izaziva saobraćajnu nesreću koja ostavlja lice njegove kćerke užasno unakaženo. Otac, opterećen krivicom, u delirijumu tada počinje da pokušava da povrati ljepotu svoje kćerke u uvrnutom ludilu otmica u kojima guli lica djevojaka u nadi da će moći da kćerki vrati ljepotu i pronađe svoj put do iskupljenja.
Bili Ajdol se sa ovom užasavajućom pričom povezao na takav način da ga je inspirisala da napiše jednu od svojih najozbiljnijih balada, koja definitivno zaslužuje svoje mjesto u muzičkoj istoriji iznad ostatka njegove diskografije. A ako budete imali priliku da pogledate ovaj klasični francuski film, preporučujemo vam da to uradite uz njegovu "Eyes Without a Face".
(B92)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.