Mario Knezović vođa je "Zostera", po mnogima trenutno najatraktivnije muzičke grupe iz Bosne i Hercegovine, koja je trеbalo da nastupi u petak uveče, 12. decembra, u Klubu studenata Banjaluka, dok se u subotu, 13. decembra, na istom mjestu očekuje i njihov drugi nastup.
"Klub studenata Banjaluka biće mjesto dobrih vibracija, pozitivne energije i prepoznatljivog 'Zoster' zvuka. Ako znaš - znaš. Ako ne znaš - vrijeme je da saznaš zašto su njihovi koncerti uvijek posebni! Ne propusti priliku da zapjevaš njihove stare, ali i nove hitove sa kojima nas uvode u željno iščekivani novi album", riječi su kojima su organizatori iz "OK Musica" najavili dupli koncert "Zostera", a uoči nastupa u Banjaluci i sam Knezović je više o svemu govorio za "Nezavisne".
NN: U Banjaluci ste ponovo dvije večeri zaredom. Ranije smo pričali o tome kako je Banjaluka bila prvi grad u kojem ste svirali osim Mostara. Nakon skoro dvije i po decenije može se reći da su vam ovdje u publici prijatelji, a prijateljski odnos prema publici, čini mi se, osjeća se gdje god da nastupate. Koliko je truda ili samo poštenog odnosa trebalo da se postigne takav odnos prema onima koji vas slušaju i gledaju i da li je takav odnos na estradi česta pojava?
KNEZOVIĆ: Ne znam kako je na estradi. Naše iskustvo je organsko, dugo i pažljivo izgrađeno prijateljstvo s publikom koja daje smisao svemu što radimo. Preduvjet da budemo pošteni prema publici je da budemo pošteni i iskreni prema sebi.
NN: Skoro ste prvi put nastupili i u Prnjavoru, gradu u blizini Banjaluke. Iako niste hard rok bend, u publici sam primijetio blaži oblik šutke - fenomena koji je na koncertima uglavnom iščezao nakon pojave pametnih telefona. Da li se slažete sa ovim mišljenjem i primjećujete li da dosta ljudi koncerte gleda preko kamera džepnih aparata?
KNEZOVIĆ: Nažalost, ljudi se sve više bave bilježenjem uspomena nego stvarnim življenjem istih. Mislim da time propuštaju stvarnost i bivanje u trenutku. Najljepše uspomene su one proživljene u glavi, a fotografije ili snimke bi trebalo da budu samo evociranje istih.
NN: Po mnogima je album "Najgori" koji je objavljen prije dvije godine zapravo najbolji album grupe "Zoster", jer sa jedne strane svaka pjesma stoji samostalno, a sa druge - svaka je i dio šireg koncepta. Isti recept ćete primijeniti i za šesti album?
KNEZOVIĆ: Da, novi album koji je u procesu stvaranja je svojevrstan nastavak "Najgoreg" i radimo ga strukturno isto. Opet će svaka pjesma stajati samostalno, a biti i dio šire slike.
NN: Singlovima "Samo reci ne" i "Ne okrećem se, tata" već ste najavili šesti album. Šta nam u ovom trenutku još možete reći o njemu i da li je otprilike poznat datum objavljivanja?
KNEZOVIĆ: Spremamo treći singl koji ćemo objaviti do kraja godine. Već sam rekao da je nastavak priče o "Najgorem" i plan je da ga u cijelosti objavimo sljedeće godine.
NN: Po iskustvima sa nastupa da li su ljudi novim pjesmama rekli "da"?
KNEZOVIĆ: O da! Zadovoljni smo kako je publika prihvatila nove pjesme, koje se, po našem mišljenju, dobro uklapaju u postojeći repertoar. I nama treba vremena da se usviraju i svakim koncertom sve više uživamo u izvedbi.
NN: Ljudi na vaše svirke donose i LP izdanja, koja potom potpisujete. Da li ste nostalgični prema nosačima zvuka?
KNEZOVIĆ: "Najgori" je naše prvo vinil izdanje koje je bilo najprodavanije u 2024. godini. Imam solidnu kolekciju ploča, ali još nemam gramofon. Čekam da mi naleti neki ozbiljan, tako da ću, mislim, tek postati audiofil. Danas se muzika sluša na mobitelu i mislim da je to strašan pristup slušanju muzike. Muzika se mora slušati na dobrim uređajima da bi se u potpunosti doživjela.
NN: Da li je pjesma "Ne okrećem se, tata" neka vrsta reference na roman "Ne okreći se, sine" i šta je Arsen Diklić značio Mariju Knezoviću?
KNEZOVIĆ: Više je referenca na istoimeni film Branka Bauera, koji je rađen po romanu Arsena Diklića, jer je film prvi koji je došao do mene. "Ne okreći se, sine" je postala opća fraza i kao takvu smo je iskoristili. U našoj verziji je to odgovor sina ocu i savršeno je poslužila da ispričamo svoju priču.
NN: Negdje ste kazali da je "Zoster" svojim trećim albumom "Imači kada" postao zreo bend i da je ovaj album bio prekretnica sa rane na zrelu fazu grupe. Šta je konkretno značila ova prekretnica?
KNEZOVIĆ: Prvenstveno je to iskorak u zvuku, a zatim i u poetici. Došla je prirodno i iz potrebe za uzbuđenjem i potvrda je naših stalnih promjena. "Imači kada" je našu publiku naučio da od nas očekuje tu potragu za novim uzbuđenjima u muzici. I to smatram našim najvećim uspjehom.
NN: Ove godine navršilo se dvije decenije od "Zosterovog" prvog albuma "Ojužilo". Hipotetički, šta biste rekli klincima koji su stvorili taj album da se kojim slučajem nekakvom vremenskom mašinom možete vratiti na jednu od njihovih proba?
KNEZOVIĆ: Rekao bih im da su na dobrom putu i da samo nastave i da će im vrijeme dati odgovore na sva pitanja koja ih muče.
NN: Naziv grupe potiče od herpesa zoster koji ste preboljeli, a koji je posljedica pada imuniteta. Da li je imunitet društva, u međuvremenu, porastao ili je još gori?
KNEZOVIĆ: Cijeli svijet se nalazi pred novim izazovima. Ne znamo kako će izgledati u narednim godinama i to stvara određenu vrstu tjeskobe. Ali ipak se treba prisjetiti da je život dobar sam po sebi i da će među ljudima prevladati razum da ne odemo u samouništenje.
NN: Pošto nastupate u Klubu studenata Banjaluka, moram vas pitati i kakvo je vaše mišljenje o studentskom pokretu i protestu koji u Srbiji traje više od godinu dana - koliko nade polažete u mlađe generacije?
KNEZOVIĆ: Ja vjerujem da su mlađe generacije bolje od nas i da donose nešto novo i plemenito što ovaj naš svijet i planet nasušno treba. Vrijeme je da se počne razmišljati dugoročno.
NN: U posljednje vrijeme veoma ste aktivni koncertno, a i u studiju. Šta je sa Vašim glumačkim poduhvatima, očekujete li nove premijere i uloge?
KNEZOVIĆ: Ne očekujem ništa. Kad i ako budem snimao film ili seriju, to će biti kad neko drugi bude to htio. Dotad muzika i samo muzika.