Koja iz Discipline kičme otkriva kako je stvarao rock 'n' roll u bivšoj Jugoslaviji. Otkrio je i kakav mu je bio koncert u zagrebačkoj Tvornici te kakva je publika njegovog benda.
Nedjeljno jutro poslije zagrebačkog koncerta Discipline kičme u Tvornici kulture. Kava u Čarliju i ugodan razgovor s Kojom, zamalo produžen do popodnevnih sati. Ovo je samo mali dio.
Kako je bilo u Tvornici?
KOJA: Bio je dobar koncert. Dosta živahan.
Jesi li primijetio da se s posljednjim albumom ‘Uf!’ značajno pomladila publika Discipline kičme?
KOJA: Ne, to nas stalno prati. Dolaze razne generacije. Ima starih, ima i starijih od mene, ali stalno nam dolaze nove generacije. Sad je opet uz nas najnovija generacija.
Ipak mi se čini da je u Zagrebu album ‘Uf!’ najviše zakačio publiku koja ne pamti osamdesete, a ni devedesete. Slabije poznaje tvoj stari repertoar i ide na koncert prije svega zbog novih pjesama.
KOJA: E, to se sinoć dobro vidjelo. Koncert je završio s dva bisa, dakle ispunjena je ta rock’n’roll mitologija, ali na kraju smo zaista bili umorni. To dozivanje na bis je trajalo i trajalo, možda i preko mjere, ali ja jednostavno nisam mogao izaći prije nego uzmem malo vazduha. Za drugi bis bila je rezervisana ‘Buka u modi’. U tom trenutku ja kažem bendu: ‘Ljudi to je OK za Beograd, gdje se Buka u modi pjevala po ulicama i još asocira na te ‘demokratske promjene’, ali mislim da nove generacije s tim nisu upoznate’. I to se pokazalo kad smo počeli pjesmu. Ima dio kad ja stanem i onda publika pjeva, volim kad publika zapjeva, ali ovdje nisu znali tekst. Zato mislim da si u pravu kad kažeš da nova publika ne zna stare stvari. Eventualno zna ako je neko skupio mp3-ce i narezao na CD, kao neki best of, ali tu se više ne zna ni tko svira, ni s kojeg je albuma.